Čovjek se može nekažnjeno posrati na ulicama San Francisca. Ako si odluči uštrcati heroin dok koristi jedan od gradskih zahoda na otvorenom, vlasti će priskočiti samo kako bi mu ponudili čistu iglu. Izmet i farmakološki otpad razbacan je po pločnicima nekoć Zlatnog grada. Aktivisti za zaštitu okoliša ne obraćaju previše pažnje na to. Oni imaju važnije propise za provesti — poput zabrane boca s vodom u zračnoj luci.
Jučer je zračna luka u San Franciscu službeno zabranila prodaju plastičnih boca s vodom u ime zaštite okoliša. Novo pravilo neće postići željeni cilj. Zračna luka će i dalje prodavati plastične boce s gaziranim ili sportskim pićem i sokom. No, environmentalistički propisi nikada nisu prvenstveno nastojali zaštititi okoliš. Cilj pravila je uglavnom uzrokovati neugodnost. Kad su u pitanju environmentalistički propisi, poanta je okrutnost.
Putovanje zrakom dehidrira ljude. Odrasli muškarac može izgubiti do dvije litre tekućine tijekom 10-satnog leta, a putnicima nije dopušteno nositi vlastitu vodu još od 2006. godine. Dakle, dok nova zabrana plastičnih boca s vodom neće uspjeti smanjiti plastičnu potrošnju u bilo kakvom značajnom obimu, ona će uspjeti podići svijest o environmentalističkim pitanjima. Sekularna pokora, pravilo podsjeća na vaš sekularni grijeh: zagađenje. Svako žedno čekanje između letova ošine vas poput još jednog udarca bičem discipline. Mea culpa! mea culpa! mea maxima culpa!
Mnoga pravila zaštite okoliša ne samo da ne uspijevaju štititi prirodni okoliš, već zapravo povećavaju štetu. Godine 2016., savezna država Kalifornija zabranila je upotrebu jednokratnih plastičnih vrećica za namirnice. Studija ekonomistice Rebecce Taylor sa Sveučilišta u Sydneyju provedena tri godine kasnije pokazala je da se potrošnja plastike nakon zabrane zapravo povećala. Kupci koji su prethodno upotrebljavali plastične vrećice iz dućana za kućno smeće, počeli su u njihovoj odsutnosti kupovati deblje, ekološki štetnije plastične vrećice.
A što je s odlukom environmentalista da plastične vrećice u dućanima zamijene onima od papira? Studija britanske Agencije za zaštitu okoliša iz 2011. godine otkrila je da je papir značajno štetniji za planet od plastike. Celuloza i energija potrebna za proizvodnju papira znači da se jedna papirna vrećica mora upotrijebiti tri puta kako bi se njezin utjecaj na okoliš doveo na razinu one jednokratne plastične.
Mnoge trgovine nude pamučne vrećice kao zelenu alternativu papirnim i plastičnim vrećicama. No, studije iz 2018. godine danskog Ministarstva za zaštitu okoliša i hranu pronašla je da te vrećice najviše štete okolišu. Čovjek bi trebao koristiti vrećicu od organskog pamuka 20.000 puta kako bi njezin utjecaj na okoliš doveo na razinu obične stare plastične vrećice.
Kako su environmentalisti reagirali na nalaze ovih studija? Jesu li priznali svoju pogrešku i požurili vratiti u upotrebu popularne plastične vrećice? Ne. Poput svih drugih kultista, zeleni apostoli ustrajali su na prodavanju svoje lažne religije, s njezinim grijehom zagađenja, iskupljenjem recikliranja, “klimatskim promjena”-rmagedonom pa čak i s prodajom indulgencija u obliku kredita CO2.
Fanatici ne uspijevaju spasiti Majčicu Zemlju ili bilo koga drugoga. Barem će vas natjerati da patite zbog svojih grijehova.
Michael Knowles je američki glumac, autor, konzervativni politički komentator, kolumnist i voditelj podcasta.
