Donald Trump vodi neprekidni, sveobuhvatni rat protiv progresivne kulture, dimenzija sličnih onome što su Nijemci 19. stoljeća svojedobno nazivali Kulturkampf.
Kao rezultat toga, čak ni bivši predsjednik George W. Bush nije potaknuo takvu razinu mržnje kod ljevice poput one koja je trenutačno usmjerena prema Trumpu. Većinu svog vremena u uredu predsjednika, Trump, njegova obitelj, njegovi prijatelji i njegovi poslovi bili su istraživani, ispitivani, secirani i neprekidno napadani.
Godine 2016. i početkom 2017., dužnosnici FBI-a, CIA-e i Ministarstva pravosuđa imenovani od Baracka Obame, pokušali su sabotirati Trumpovu kampanju, omesti njegovo preuzimanje vlasti i, naposljetku, prekinuti njegovo predsjedništvo. Sada demokrati u Kongresu obećavaju njegov opoziv prije izbora 2020. godine.
Govori se da je uobičajeni razlog za takvu razinu mržnje Trumpov neortodoksni i borbeni, čak nemilosrdni stil. Kritičari negoduju zbog njegovih grubih i nesputanih tvrdnji, njegovog nedostatka prethodnog vojnog ili političkog iskustva, njegovih napada na takozvanu dvostranačku administrativnu državu i njegovu namjeru preokretanja sveobuhvatnog napora iz Obamine ere za “temeljito transformiranje” zemlje ulijevo.
Trumpova agenda zatvaranja granica, korištenje tarifa kako bi se preokrenulo pola stoljeća kineskog merkantilizma i povlačenje iz neobaveznih vojnih intervencija u inozemstvu, zasigurno na različite načine vrijeđa i demokrate i establišmentske republikance.
Trump periodično i živahno otpušta visoke dužnosnike svoje administracije. Očigledno ga nije briga hoće li nekadašnji članovi administracije napisati osuđujuće memoare ili se pridružiti njegovog oporbi. On će uskoro imenovati svog četvrtog savjetnika za nacionalnu sigurnost unutar samo tri godine.
Da stvar bude gora po njegove kritičare, Trumpova ekonomija doživljava procvat dosad nezabilježen u 21. stoljeću: gotovo-rekordno-niska nezaposlenost, rekordni broj Amerikanaca uključenih u radnu snagu, povećanje plaća radnika i obiteljskih prihoda, niske kamatne stope, niska inflacija, stabilni rast BDP-a i snažno tržište dionica.
A opet, pravi izvor sindroma rastrojstva zbog Trumpa jest njegova želja za borbom na više frontova — političkom, društvenom, ekonomskom i kulturnom — protiv onoga što bi se moglo nazvati elitističkim postmodernim progresivnim svijetom.
Suvremene elite sve više gledaju na nacionalizam i patriotizam kao zastarjele. Granice su ostaci iz 19. stoljeća.
Europska unija, a ne američki Ustav, smatra se preferiranim modelom upravljanja državom. Transnacionalne i globalne organizacije su mudrije u pogledu ekoloških i diplomatskih pitanja nego što je to američka vlada.
Mediji si više ne mogu priuštiti da budu nestranački i nepristrani u svojim pokušajima oslobađanja Amerike od takvog reakcionara poput Trumpa, s obzirom na opasnost koju on predstavlja progresivnoj budućnosti.
Drevni grijesi Amerike nikada se zapravo ne mogu oprostiti. U novom duhu ikonoklazma, tisuće zgrada, spomenika i kipova posvećenih američkim grješnicima iz prošlosti moraju biti uništene, uklonjene ili preimenovane.
Nova Amerika navodno korača naprijed pod zastavom okončanja fosilnih goriva, suzbijanja Drugog amandmana, redistribucije prihoda, promicanja politike identiteta i otvorenih granica te pružanja besplatnog studiranja, besplatne zdravstvene zaštite i pobačaja na zahtjev.
Insomničar Trump bori se protiv svega gore navedenog neprekidno i posvuda. U prošlosti, republikanski predsjednici nastojali su usporiti progresivnu transformaciju Amerike, očajavajući da je nikada neće moći zaustaviti.
Niti jedan sukob nije van teme ili trivijalan za Trumpa. Ponekad to znači prozivanje bivšeg vođe navale NFL-a Colina Kaepernicka zbog uvjeravanja NFL zvijezda da kleče tijekom intoniranja nacionalne himne. Ogromne, monopolističke kompanije Silicijske doline posebna su meta za Trumpa. Trump se ponekad upušta u bezizlazne Twitter-ratove s ocvalim hollywoodskim zvijezdama koje napadaju njega i njegove politike.
Trump na različite načine napada Antifu, političku korektnost na sveučilištima, NATO hijerarhiju, radikalni zeleni pokret, Planirano roditeljstvo, američka sveučilišta i, prije svega, medije — osobito CNN, Washington Post i New York Times.
Usprkos svoj gorčini i kaosu — i prognozama Trumpovog izvjesnog neuspjeha — okrvavljeni Trump pobjeđuje više nego gubi. NATO članice možda mrze Trumpa, ali naposljetku više njih plaća svoj obećani doprinos za obranu.
Retrospektivno, mnogi Amerikanci priznaju da je dogovor s Iranom bio manjkav i da je Pariški klimatski sporazum bilo puko signaliziranje vrline. A Kini se odavno trebalo suprotstaviti.
Istraga specijalnog istražitelja Roberta Muellera nije urodila nikakvih plodom i dodatno je umanjena Muellerovim bizarno nekoherentnim kongresnim svjedočenjem.
Neki od najistaknutijih Trumpovih mrzitelja — Michael Avenatti, James Comey, Andrew McCabe, Anthony Scaramucci i zastupnik Adam Schiff — svi oni su diskreditirani ili postaju sve nevažniji.
Trump je toliko razjario svoje demokratske protivnike da su potencijalni kandidati za njegovu zamjenu otišli više ulijevo od bilo kojeg drugog kandidata u prošlosti. Oni preziru Trumpa, ali u njihovoj mržnji on je natjerao mnoge demokratske kandidate da otkriju svoju podršku suludom Green New Deal-u, reparacijama za ropstvo, opuštenim imigracijskim politikama i bilijunima dolara vrijednim novim “besplatnim” stvarima.
Na neki način, ljevičarski demokratski predsjednički kandidati najbolje razumiju Trumpa. Ako on pobijedi u svom samostalnom križarskom ratu za zaustavljanje progresivnog projekta, oni su gotovi, a njihova vlastita stranka će učiniti neophodna podešavanja i potom se stidljivo premjestiti natrag prema centru.
Victor Davis Hanson je američki klasičar, vojni povjesničar, kolumnist i farmer.
