Šesnaestogodišnja švedska klimatska “aktivistica” alarmistica Greta Thunberg trenutačno puni novinske stupce diljem svijeta. Thunberg, koja je nesumnjivo imala koristi od obilate obuke u javnoj komunikaciji, govori s moralnom snagom i arogancijom toliko karakterističnom za širi poganski kult koji predstavlja alarmizam “klimatskih promjena”. Suprotstavite se predloženim totalitarnim, socijalističkim “lijekovima” za takvu pretpostavljenu pandemiju i u najboljem slučaju će vas nazvati “klimatskim poricateljem” — ili, u onom najgorem slučaju, poremećenim luđakom. Iako do sad nedostaje dokaza, sveukupne okolnosti sugeriraju stvarnu mogućnost da je riječ o, baš kao u slučaju dobro organizirane ljevice tijekom zbrke pri potvrđivanju Kavanaugha na Vrhovni sud, “dobro orkestriranoj i dobro financiranoj PR kampanji“, čiji je krajnji cilj posramljivanje slobodno-tržišno orijentiranih disidenata do poslušnosti na poganskom oltaru enviro-etatizma.
Ideja da bi donositelji politika trebali razmotriti predložene politike zbog bremenitih i histeričnih molbi 16-godišnjakinje je, naravno, ludost. A samo korištenje Thunberg — koja je očigledno počela patiti od depresije još kao dijete — kao vodeće globalno enviro-etatističko pomagalo je, kao što to je Amanda Prestigiacomo primijetila, u potpunosti neetično.
What Greta Thunberg's stage parents are doing to her is unethical. https://t.co/3gluUhS8LN pic.twitter.com/GRvqvsZ9Ad
— Amanda Prestigiacomo (@AmandaPresto) September 24, 2019
Moj kolega iz Daily Wire-a, Matt Walsh, u pravu je kad deifikaciju Thunberg uspoređuje sa zlostavljanjem djece. Doista, korištenje Thunberg kao emocionalno uvjerljivo pomagalo zelotskih socijalista, koji s pjenom na ustima čekaju koji god izgovor za uspostavljanje antikapitalističke politike, trebalo bi nas podsjetiti na onaj posljednji slučaj kad su ljevičari pretvorili pokorne tinejdžere u političke rekvizite: događaji nakon školske pucnjave u Parklandu na Floridi. Onda, baš kao i sad, ljevica je cinično odlučila da je najlakši način na koji mogu ostvariti svoje ciljeve javno korištenje maloljetnika kao glasnogovornika kako bi emocionalno manipulirali lakovjernom javnošću.
No, takvo tendenciozno upotrebljavanje maloljetnika u svrhu promicanja i unaprjeđivanja političke agende nije samo pogrešno. Ono je zlo.
Čovjek može puno reći o društvu po tome kako se ono odnosi prema djecu. U Sjedinjenim Državama, iskorjenjivanje masovnog legaliziranog dječjeg rada putem Zakona o standardima poštenog rada iz 1938. godine predstavlja rijetko političko postignuće iz FDR/New Deal ere kojim se čak i konzervativci mogu ponositi. Usporedite to sa sveprisutnim dječjim radom koji i dalje postoji u većini zemalja Trećeg svijeta i vidjet ćemo paradigmatičan primjer onoga što izdvaja naprednije od onih barbarskijih civilizacija. Mračni svijet trgovine dječjim seksom je, naravno, još monstruozniji.
Nevinost djece je nešto što bi svako pristojno društvo trebalo čuvati i njegovati. Tim Lott dobro je opisao ovu vrstu nevinosti za Guardian 2013. godine: “Nevinost ide dublje od neznanja. To je nekakvo tajanstveno djelovanje mašte, ono koje može ući u mentalni svemir iz kojeg će osoba uskoro zauvijek biti isključena.” Društva koja imaju za cilj održati netaknutu prirodu djetinjstva — sa svojim nedostatkom odgovornosti odraslih osoba, jednostavnošću, bezbrižnom prirodom i čistoćom koja ostaje netaknuta — su društva koja bi se trebala slaviti. Društva koja oslobađaju djecu njihove nevinosti i natovaruju im odgovornosti te razne zamke odrasle dobi, su društva koja trebaju biti kritizirana. Čak je i Hollywood, sa svojim dugogodišnjim idoliziranjem dječjih glumaca, vrijedan poveće količine prezira.
U svakom slučaju, tinejdžere bi trebalo poticati na duboko razmišljanje o pitanjima od globalnog značaja. Trebalo bi ih poticati da se educiraju o trenutačnim događajima i da započnu polagani, doživotni proces otkrivanja prirode istine. Ali cinično podupiranje tinejdžera kao avatara političkog pokreta kako bi se bolje emocionalno manipuliralo masom u svrhu dokazivanja ispravnosti vašeg političkog stajališta, nije čin hrabrosti. To je čin kukavičluka, čin oduzimanja nevinosti, čin zla.
Josh Hammer je urednik u Daily Wire-u. Završio je Sveučilište Duke, gdje je diplomirao ekonomiju te pravnu školu na Sveučilištu u Chicagu.
