Nema više Platona i Aristotela. Nema Rima, nema učenja o eri Švedskog Carstva u višim razredima osnovnih škola u Švedskoj. Ovo je novi potez Švedskog odbora za obrazovanje, koji želi da se umjesto toga švedski učenici usredotoče na Hitlera, Drugi svjetski rat i praćenje postmoderne ere kasnog 20. stoljeća.
Proteklih dana, rasprava u Švedskoj bila je usredotočena na sljedeći potez socijaldemokrata koji bi švedske ljude učinio manje povijesno osviještenima. Zbog nedostatka dovoljnog vremena za poduku, Odbor za obrazovanje sad predlaže radikalnu izmjenu predmeta Povijesti. Rodna pitanja, klima i migracija su, naravno, uključeni u nove predložene revidirane planove nastave društvenih znanosti, u koju je uključena u povijest.
U višim razredima 7-9, koje pohađaju učenici u dobi između 13 i 15 godina, više se neće predavati povijest starija od 1700. godine. Sva proučavanja kolijevke demokracije u staroj Grčkoj, Rima ili ere Švedskog Carstva (1611.-1718.), kad je Švedska vladala zemljama Baltičkog mora, biti će izbrisana iz nastave povijesti.
“To je užasno, bizarno i apsurdno”, rekao je profesor povijesti i autor Dick Harrison kad je prošlog tjedna prijedlog predstavljen javnosti.
“Kao povjesničar, netko tko zna nešto o ovome, prisiljen sam reagirati. Sama ideja da su Drevni nevažni za razumijevanje sadašnjosti je bizarna i apsurdna.” Sve što nas okružuje je naslijeđe starih Grka, tvrdio je i rekao da ako prijedlog postane stvarnost, “Švedi će biti osramoćeni diljem svijeta”.
“Izvinite, ali ovo je toliko je*eno bolesno, da mi je teško u to povjerovati. Naravno, očekujem da će se ovaj prijedlog povući”, rekao je uznemireni profesor.
Revidirani nastavni planovi rezultat su nedostatka vremena za nastavu iz povijesti u švedskim školama, tvrdi Školski odbor. Učenici u višim razredima se moraju više usredotočiti na 19. stoljeće, s osobitom naglaskom na holokaust, hladni rat i ideje koje su oformile Švedsku tijekom poslijeratne ere. To uključuje podizanje svijesti o rodnim pitanjima, migraciji i rasizmu. Međutim, biti će dovoljno vremena za pokrivanje Zapadnog ropstva i kolonijalizma tijekom 18. stoljeća i nadalje.
Usput, 100 milijuna mrtvih od komunizma u 20. stoljeću nije spomenuto kao važna tema za proučavanje u revidiranim nastavnim planovima. Niti su Mao i kinesko uništavanje knjiga tijekom Kulturne revolucije.
