Prije nekoliko dana, ugledni rabin mi je napomenuo da je, nakon što je čuo govor Grete Thunberg pred Ujedinjenim narodima, shvatio na koji način je Josif Staljin uspio toliko temeljito indoktrinirati djecu da su ova bila spremna prijaviti svoje vlastite roditelje.
Za one koji nisu upoznati s poviješću Staljinove demonske vladavine u Sovjetskom Savezu, djeca su bila “educirana” u vjerovanje da je odanost zemlji važnija od takvih zastarjelih, buržoaskih koncepata kao što je odanost prema obitelji. Ako je roditelj podržavao ideje koje su ga činile “neprijateljem države”, djeca su se poticala na njihovo prijavljivanje nadležnim vlastima. Takve stvari događale su se nebrojeno puta tijekom i nakon “Velike čistke” trockista i ostalih tijekom 1930-ih godina.
Thunberg je dobila vlastitu indoktrinaciju što se tiče izdaje njezinih roditelja: svijet se bliži svom kraju, nebo se ruši, a krivica leži u ekonomiji koju su oni stvorili. Automobili se moraju maknuti s cesta, a elektrane koji emitiraju ugljični dioksid moraju se zamijeniti s onim solarnima i vjetroelektranama — ili ćemo svi umrijeti. Njezinim riječima, “čitavi ekosustavi se urušavaju”, iako ni ona ni njezini rukovatelji ne mogu pružiti dokaze o bilo čemu drugome osim o rastu. Budući da smo “na početku masovnog izumiranja”, nema vremena za glupe stvari poput dokaza ili trijeznog razmatranja. Moramo djelovati, a ne razmišljati!
Zaključila je s implicitnom prijetnjom: “Upravo ovdje, upravo sad, povlačimo crtu. Svijet se budi. A promjena dolazi, željeli vi to ili ne.” S takvom retorikom, koliko nategnuto zvuči pomisao da bi voditelji energetskih kompanija mogli biti zatvoreni zbog zamišljenih zločina protiv čovječnosti?
Ipak, uz sve ovo izneseno, ovo je daleko od neuznemirujućeg primjera povratka staljinizma. Za taj primjer još uvijek možemo gledati bliže kući: pokušaji opoziva predsjednika Donalda Trumpa.
Moram priznati, zabrinjavajuće je zamisliti američkog šefa države kako tjera čelnika strane zemlje na provođenje njegovih zapovijedi. Naravno, govorim o mogućnosti da je Joe Biden natjerao Ukrajinu na otpuštanje svog glavnog tužitelja u svrhu okončanja istrage o korupciji energetske tvrtke koja je u to doba plaćala Hunteru Bidenu 600.000 dolara godišnje za konzultantske poslove (unatoč svom krajnjem nedostatku iskustva ili znanja u energetskoj industriji).
A zabrinjavajuće je i to što je Trump možda zatražio da Biden bude istražen, ne zbog istinske sumnje na prijestup, već zato što je to politički svrsishodno. Dvije nepravde ne čine pravo i to je bilo neprimjereno, unatoč neposrednog završetka neuspjele Muellerove istrage.
No, to ne znači da su Trumpovi postupci opasnost za demokraciju. Njegov razgovor s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim zasigurno nije vrijedan Ustavom propisanog kriterija “teškog zločina i prekršaja” za opoziv. To bi zahtijevalo uvjerljivi dokaz Trumpovog uskraćivanja pomoći u svrhu prisiljavanja Zelenskog na provođenje njegove osobne osvete. Sve za što su nas uvjeravali da je bilo istina, ispalo je neistinito, od transkripta nadalje. Sam Zelenski se dobrovoljno javio kako bi rekao da je njihov telefonski razgovor bio prijateljski i neprijeteći na što je ukazivao i sam transkript.
Niti ovo predstavlja nešto novo. Ranije sam spomenuo “neuspjelu” Muellerovu istragu, ali u kojoj mjeri je ona bila neuspješna? Mueller je pravilno vodio svoju istragu. Ona jednostavno nije dala rezultate za koje su nas demokrati, a osobito zastupnik Adam Schiff (D-CA), uvjeravali da će iskrsnuti.
Demokrati su postavili svoj cilj 2016. godine, neposredno nakon zapanjujućeg poraza Hillary Clinton od Donalda Trumpa: Opoziv. Taj cilj je došao prvi, a nakon toga uslijedila je potraga za dokazima. I ovdje usporedba sa staljinizmom nije samo prikladna, već je i zastrašujuće precizna.
Od 1936. do 1938. godine, u Moskvi je održano niz velikih suđenja visokim komunističkim dužnosnicima koji su optuženi za izdaju Staljinove vlade. Većina njih je čak priznala svoje navodne zločine. A opet, 1937. godine, američka komisija na čelu s Johnom Deweyem dokazala je da mnoge konkretne optužbe iznesene tijekom suđenja nisu mogle biti istinite.
To su bila Staljinova “montirana suđenja”. “Krivnja” optuženih bila je unaprijed određena, a dokazi, bilo oni istiniti, iskrivljeni ili izmišljeni, došli su tek kasnije — i samo kad su služili unaprijed određenom zaključku.
Tijekom središnjeg djela Muellerove istrage, demokrati su preuzeli kontrolu nad Kongresom s novom “ekipom” glasnih ljevičara koji su zahtijevali “opoziv pi*duna”. I uvijek iznova bezuspješno pokušavali pronaći način opravdavanja svog unaprijed određenog zaključka. Nakon što Muellerova istraga nije pronašla ništa, kao što je CNN-ov Van Jones i predvidio, pozivi na opoziv postajali su samo glasniji.
To je razlog zbog kojeg demokrati sad odbijaju glasati za formalni postupak opoziva — jer bi to omogućilo republikancima pozivanje svjedoka koji bi doveli čitavu istinu na svjetlo. Kao što mi je jednom rekao jedan drugi istaknuti rabin u drugom kontekstu: “Kad tražite zakon, naći ćete zakon. Kad tražite mjesto na koje ćete objesiti svoj šešir, naći ćete čavao.”
Demokrati koriste Ukrajinu kao čavao na koji će objesiti svoj unaprijed određeni zaključak. To je sama suprotnost pravde — i nevjerojatna opasnost za budućnost naše demokracije.
