Obitelji će raspravljati na ovaj Dan zahvalnosti.
Takve rasprave imaju dugu tradiciju.
Puritanci su imali suprotstavljene ideje o tome kako organizirati svoje naselje u Novom svijetu. Rješavanje te rasprave omogućilo je prvi Dan zahvalnosti.
Puritanci su bili religiozni, ujedinjeni vjerom i snažnom željom da započnu novi život, daleko od vjerskih progona u Starom svijetu. Svaki član zajednice iskazivao je želju za zajedničkim radom, u ime čitavog naselja.
Drugom riječju: socijalizam.
Ali kad su to pokušali, puritanci su gotovo umrli od gladi.
Njihovo kolektivno poljoprivredno gospodarstvo — u kojem je čitava zajednica odlučivala kada i koliko će saditi, kada će se održati žetva, tko će raditi — bila je neučinkovita katastrofa.
“Do proljeća”, napisao je vođa puritanaca William Bradford u svoj dnevnik, “naše su se zalihe hrane potrošile, a ljudi su postajali slabi i mršavi. Neki su natekli od gladi… I tako su počeli razmišljati kako … neće klonuti u bijedi.”
Njegov odgovor: podijelite zajednicu na parcele i dodijelite svakoj puritanskoj obitelji njihovo vlasništvo. Kao što je Bradford rekao, oni će “posijati kukuruz svaki za svoje potrebe. … Dodijeliti parcelu svakoj obitelji.”
Privatno vlasništvo nas štiti od onoga što ekonomisti nazivaju tragedijom zajedničkog dobra. “Zajedničko dobro” je zajednički resurs. To znači da ga nitko zapravo ne posjeduje i niti jedna osoba nema previše poticaja da ga zaštiti ili razvije.
Jednostavni prelazak puritanaca na privatno vlasništvo, piše Bradford, “učinilo je sve ruke vrlo marljivima, pa je zasađeno mnogo više kukuruza nego što bi to inače bilo.” Uskoro su imali toliko mnogo da su mogli dijeliti hranu s urođenicima.
Indijanci također nisu bili socijalisti. Oni su imali vlastita pravila vlasništva. To im je pomoglo da uzgoje dovoljno te su stoga imali obilje hrane, čak i tijekom hladnih zima.
Kad se prava vlasništva odbace, čak i u ime vjerskog zajedništva ili u ime radničke klase, ljudi jednostavno ne rade jednako naporno.
Zašto biti cijeli dan na polju — ili izmišljati nove načine uzgoja — kad će svi dobiti jednaki udio?
Možda ne namjeravate zabušavati, ali odjednom, razlozi za ostanak u krevetu izgledaju puno uvjerljiviji nego što su se to činili kad je vaše vlastito izdržavanje ili obitelj ovisilo o vašim vlastitim naporima.
Puritanski tinejdžeri su bili osobito lijeni. Neki su tvrdili da su previše bolesni za rad. Neki su krali zajedničke usjeve, brali kukuruz noću, prije nego je bio spreman.
No, kad je jednom Bradford stvorio privatne parcele, puritanci su naporno radili. Mogli su sjediti uokolo raspravljajući tko bi trebao koliko raditi, jesu li engleska ili indijanska plemena kulturološki nadmoćnija i što bi Bog odredio kad bi On/Ona postavljao pravila za poljodjelstvo.
Ništa od toga ne bi donijelo blagostanje koje je stvorila jednostavna podjela zemljišta na privatne parcele.
Kad ljudi poštuju vlasnička prava, oni također miroljubivije komuniciraju.
Na ovogodišnjoj večeri za Dan zahvalnosti, ako će ljudi početi raspravljati o tome kako bi trebalo upravljati društvom, pokušajte biti mirotvorac sugerirajući da svi trebaju odlučiti što uraditi s vlastitom imovinom.
Ako vaš ujak želi da vlada oporezuje uvozne proizvode ili misli da bi policija trebala oduzeti ljudima marihuanu, recite mu da on ne mora pušiti marihuanu ili kupovati kineske proizvode, ali treba svoje ruke držati podalje tuđe imovine.
Ako vaša nećakinja kaže da sada svi vole socijalizam, podsjetite je da ima dovoljno problema s upravljanjem vlastitog života, a kamoli da još govori ostatku svijeta što treba učiniti. Kad se obitelji ne slažu, one zasigurno ne bi trebale pokušavati upravljati životima milijuna drugih ljudi.
U današnjoj Americi, religijske skupine prakticiraju različite obrede, ali obično ne zahtijevaju da vlada zabranjuje prakse drugih. Privatne škole postavljaju nastavne planove bez neprijatnih javnih svađa. Poduzeća stavljaju zalihe na svoje police bez da se političare bore oko toga koje proizvode trebaju prodavati.
Svi ti sustavi funkcioniraju prilično dobro. To je zbog toga što su privatni.
U većini naših života, privatno vlasništvo čini političke argumente nepotrebnima.
Na tome sam zahvalan.
John Stossel je američka televizijska ličnost i autor, poznat po svojoj libertarijanskoj političkoj filozofiji i pogledima na ekonomiju koji snažno zagovaraju slobodno tržište.
