Ricky Gervais dao je nekoliko odličnih i korisnih savjeta na kraju svog brilijantnog monologa prilikom sinoćnjeg otvaranja Zlatnih globusa.
“Dakle, ako večeras osvojite nagradu, nemojte je koristiti kao platformu kako bi održali politički govor, u redu?”, rekao je Gervais, izravno se obrativši skupu narcisoida ispred sebe. “Niste u poziciji da biste mogli držati lekcije javnosti o bilo čemu. Vi nemate pojma o stvarnom svijetu. Većina vas je provela manje vremena u školi od Grete Thunberg. Dakle, ako pobijedite, prihvatite svoju nagradu, zahvalite svom agentu i svom bogu — i odje*ite. Nikoga nije briga za vaše stavove u vezi politike ili kulture.”
Predvidljivo, nitko od okupljenih narcisoida nije bio voljan — ili možda čak i fizički sposoban — poslušati ovo upozorenje. A najmanje od svih Michelle Williams, koja nije gubila vrijeme kako bi svoj pobjednički govor pretvorila u sotonsku homiliju. Nakon što je osvojila nagradu za svoju blistavu izvedbu u nečemu, Williams se osvrnula izravno na pobačaj: da budemo precizniji, svoj vlastiti pobačaj.
“Zahvalna sam na priznanju odluka koje sam donijela i također sam zahvalna što živim u trenutku u našem društvu u kojem postoji izbor, jer, kao i svim ženama i djevojkama, našim tijelima se mogu dogoditi neke stvari koje nisu naš izbor”, propovijedala je Williams. “Ne bih bila u stanju sve ovo učiniti da nisam upotrijebila žensko pravo na izbor, izbor kad imati svoju djecu i s kim.”
Trebali bismo napomenuti da je Williams bila vidljivo trudna dok se hvalila ubijanjem svog prethodnog djeteta. Potom je završila svoj govor sa snažnom obranom sebičnosti.
“Dakle, žene, od 18 do 118, kad dođe vrijeme za glasanje, učinite to u vlastitom interesu. To je ono što muškarci rade već godinama”, proglasila je, dok se kamera okretala prema glumicama u publici koje su doslovno lile suze radosnice na sam spomen vlastitog interesa. Ricky Gervais nije mogao to bolje ni zamisliti.
Sad, prije svega, prilično sumnjam da su ljudi na sinoćnoj dodjeli nagrada trebali bilo kakav poticaj kako bi djelovali u vlastitom interesu. Sumnjam da bilo tko na svijetu treba takvo ohrabrenje. No, ako takva osoba ipak postoji, nećete je naći u Beverly Hills Hiltonu.
Drugo, osjećam se još jednom prisiljen istaknuti da Michelle Williams i njezini progresivni pajdaši u Hollywoodu ne mogu više koristiti ovu girl power spiku. Referiranje na žensko tijelo i glasačke navike žena apsolutno nema smisla u svjetlu rodne teorije koju osobe poput Michelle rutinski prihvaćaju. Što je, dovraga, žensko tijelo? Mislim, ja znam što je. Ali Michelle Williams ne zna. Niti bilo koji član američke ljevice. A opet, kad im to odgovara, oni se još uvijek pretvaraju da znaju. Oni jedne minute brišu sve razlike između spolova i nakon toga se nadaju da nitko neće primijetiti kad sljedeće minute ponovno iscrtaju te razlike.
Treće, Williams je strpala pola tuceta pogrešnih zaključaka, neistina i zabluda u dvije rečenice koje je potrošila govoreći o pobačaju. Pogledajmo samo neke od njih. Ona kaže da je trudnoća nešto što se “može dogoditi našem tijelu, a nije naš izbor.” U slučajevima silovanja, to je istina. Ali silovanja su razlog samo 1% svih pobačaja. Ostalih 99% se događa jer je žena izabrala sudjelovati u reproduktivnom činu. Ona se odlučuje na stvar koja, po svojoj prirodi, može, i u milijardama i milijardama slučajeva to i čini, rezultirati začećem ljudskog života. Reći da se začeće, u tim slučajevima, događa protiv volje žene, je kao da ja kažem da se moji povišeni otkucaji srca događaju protiv moje volje kad koristim pokretnu traku za trčanje. Možda je istina da nisam osobito željan da moje srce kuca brže, ali ja sam taj koji je to uzrokovao jer sam ja taj koji je odlučio koristiti traku za trčanje.
Jednako je inzistiranje Williams da žena treba biti u mogućnosti odabrati osobu s kojim će imati djecu. S time se slaže svaka suvremena osoba na Zemlji koja nije fundamentalistički islamist. Ali riječ “imati” ima dvije suprotne definicije u ovom slučaju. Imati znači “posjedovati ili držati” ili može značiti “doživjeti ili pretrpjeti”. Druga eventualno relevantna definicija je “biti primatelj”. Bez obzira koju definiciju odaberete, jasno je da “imate” djecu od trenutka kad ona postoje kao odvojeni fizički entiteti. Taj trenutak se dogodi pri začeću, a ne kad se rode. Stoga vi birate s kim ćete imati djecu kad odaberete s kim ćete sudjelovati u reproduktivnom činu. Pobačaj ne štiti to pravo ili, štoviše, nema uopće bilo kakve veze s tim pravom.
No, najupečatljiviji i uznemirujući dio pobačajne apologije Williams bio je nešto suptilniji. Primijetite da ona kaže “svoju djecu”. Ona tvrdi da joj je pobačaj omogućio da “odabere trenutak kad će imati svoju djecu”. Trenutačno, ona ima dvoje djece: Jedno iz prethodne veze i drugo u svojoj utrobi (primijetite kako ona sebe identificira kao da “ima” dvoje djece, očigledno se slažući da žene imaju djecu pri začeću, a ne pri rođenju). Kad kaže da joj je pobačaj omogućio da “ima svoju djecu” kasnije u životu, čini se kao da gotovo sugerira da je dijete koje je naposljetku rodila bilo isto ono koje je godinama prije pobacila.
Očigledno, na intelektualnoj razini, ona zna da to nije slučaj. Ali retorika pobačajnog lobija i pobačajnih klinika omogućila je ostavljanje ovog perverznog dojma. Ženama se govori da mogu “odgoditi” majčinstvo. One majčinstvo mogu staviti neko vrijeme na čekanje. Nema potrebe sad imati bebu, uvjeravaju ih. One ih jednostavno mogu imati kasnije, kad je sve lakše i kad je “pravo vrijeme”.
Naravno, u realnosti, majčinstvo se događa pri začeću. Ona je u pobačajnoj klinici samo kad njezini pokušaji “odgađanja” roditeljstva i beba ne uspiju. Prekasno je za čekanje boljeg vremena. Prekasno je “imati djecu” u povoljnijem dobu života. Ona je sad majka. To dijete postoji sada. Ako ona napravi pobačaj, dijete će biti ubijeno i ono će biti zauvijek mrtvo. I ona se neće vratiti s pobačaja kao žena koja čeka pravo vrijeme. Ona će sad biti majka mrtvog djeteta, koja živi u tuzi i poricanju.
To je užasna istina. Michelle Williams ima troje djece, a ne dvoje. Jedno mrtvo i dva živa. Ona je otkrila načine na koje može govoriti i misliti o tome, zbog čega se osjeća malo bolje zbog onoga što je učinila. Ali ona duboko u sebi zna istinu. Inače ne bi bila na pozornici, moleći aplauze.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
