“Od svoje smrti, Solemiani je u nekim krugovima proglašavan “Che Guevarom Bliskog istoka”… Oni smatraju Soleumanija guruom vanjske politike, mučenikom, strategom.” (AFP)
Može li išta biti idiotskije?
Zasigurno i Soleimani i Che Guevara djeluju izuzetno privlačno velikom broju zlobnih, gramzivih, lijenih i glupih ljudi. Ali tu otprilike završavanju njihove sličnosti.
Na neki način, radikalni islam djeluje kao transnacionalni oblik boljševizma. Ono što komunisti čine (ili pokušavaju) unutar nacija, radikalni islam pokušava među nacijama, s SAD-om (Velikom Sotonom) i Izraelom u ulozi lokalnih uspješnih biznismena, kulaka, dobro prilagođenih, društvenih i sretnih. I komunizam i radikalni islam racionaliziraju neuspjehe, ogorčenja i frustracije svojih pristaša, a potom licenciraju (pa čak i nagrađuju) svoju destruktivnu i krvavu osvetu. Za mnoge mentalno neuravnotežene i/ili zlonamjerne ljude, to je teško nadmašiti.
No, Soleimani je zapravo uspio kao zlonamjerni, ogorčeni osvetnik/razarač. Che Guevara je doživio patetični, duboki — pa čak i urnebesni — neuspjeh u apsolutno svemu što je pokušao u životu, osim u masovnom ubojstvu nenaoružanih i krajnje bespomoćnih ljudi.
Za razliku od Che Guevare, Soleimani je aktivno sudjelovao u borbi i čak bio uspješan u njoj, pošto se uspjeh cijeni u muslimanskom svijetu. On se probijao kroz redove tijekom apsurdno krvavog iračko/iranskog rata, da bi potom kao zapovjednik/savjetnik pomogao poraziti ISIS u Iraku i Siriji.
I, koliko nam je poznato, Soleimani je sve to uspio bez da je ikad sebi pucao svojim vlastitim pištoljem u lice, kao što je to učinio patetični krelac Che Guevara tijekom Zaljeva svinja, iako se nalazio 350 milja daleko od stvarne bitke. Više detalja ovdje.
Osim svoje sposobnosti pri ubijanju zarobljenika s povezima preko očiju i zapušenih ustiju, Che Guevara je doživio spektakularan neuspjeh u svemu što je pokušao u svom životu. Prvo nije uspio kao student medicine u Argenitini. Iako ga njegovi hagiografi (Anderson, Casteneda, itd.) naširoko opisuju kao liječnika, ne postoje nikakvi podaci o medicinskoj diplomi Ernesta Guevare. Kad je kubansko-američki istraživač Enrique Ros upitao rektora Sveučilišta u Buenos Airesu i šefa njegovog Ureda za akademske poslove za kopije ili dokaze navedenog dokumenta, Rosu su na različite načine govorili da su zapisi zametnuti ili možda ukradeni.
Godine 1960., Castro je imenovao Chea za kubanskog “ministra ekonomije”. Za nekoliko mjeseci, kubanski peso, valuta povijesno jednaka američkom dolaru i u potpunosti podržana kubanskim zlatnim rezervama, bio je praktički bezvrijedan. Sljedeće godine, Castro je imenovao Chea za kubanskog ministra industrije. Unutar godinu dana, nacija koja je prethodno imala veći dohodak po glavi stanovnika od Austrije i Japana, ogroman priliv imigranata i treći najveći udio proteina u prehrani na hemisferi, racionalizirala je hranu, zatvarala tvornice i iskrvarila stotine tisuća svojih najproduktivnijih građana iz svih sektora društva, koji su svi bili zahvalni što su mogli otići samo s odjećom na svojim leđima.
Većina promatrača to pripisuje “lošem komunističkom upravljanju”. Che je na kraju sam priznao svoje višestruke ekonomske pogreške i propuste. Zapravo, s obzirom na cilj kubanskih vladara od siječnja 1959. godine (apsolutna moć), ekonomijom Castrove Kube uvijek se stručno upravljalo.
Castro i ekipa namjerno su i metodično uništili najjaču ekonomiju Latinske Amerike. Kubanski kapitalist je osoba koju neću moći kontrolirati, rezonirali su — i nastavljaju rezonirati. Usprkos svoj propagandi Castrovih Medija lažnih vijesti i utjecajnih libertarijanskih agenata (na platnoj listi i izvan nje), feud obitelj Castro ostaje jednako komunistički 2020. kao što je to bio 1965. godine.
Čini se kako je Che Guevara zapravo vjerovao u socijalističku fantaziju. Kad je u svibnju 1961. godine proglasio da će se kubanska ekonomija pod njegovim skrbništvom moći pohvaliti godišnjom stopom rasta od 10%, činilo se kako imbecil u to vjeruje.
Castro nije mario za to. On je jednostavno znao da će kao rezultat toga voditi Kubu poput svog osobnog ranča, s (brzo razoružanim) kubanskim narodom kao svojim ovcama i stokom.
Kao što smo već spomenuli, jedino istinsko postignuće u životu Che Guevare bilo je masovno ubojstvo bespomoćnih muškaraca i dječaka. Pod njegovom komandom, umrle su tisuće ljudi. U svemu ostalom, Che je doživio duboki, čak komični, neuspjeh. Godine 1965., dok je planirao vojnu kampanju u Kongu protiv plaćenika kojima je zapovijedao profesionalni vojnik koji je pomogao poraziti Rommela u Sjevernoj Africi, Che je samouvjereno stupio u savez s “vojnicima” koji su koristili kokošje perje za kacige i stajali na otvorenom prijeteći mašući prema avionima jer ih je jedan muganga (vrač) uvjerio da će čarobna voda koju je pošpricao po njima učiniti da se meci kalibra .50 mm bezopasno odbiju od njihovih tijela. Šest mjeseci kasnije, Che je pobjegao iz Afrike, čvrsto podvijena repa, za dlaku spasivši svoj život.
Dvije godine kasnije, tijekom svoje “gerilske” kampanje u Boliviji, Che je razdvojio svoje snage, nakon čega su se ovi beznadežno izgubili i šest mjeseci besciljno tumarali, polugoli i napola izgladnjeli, bez ikakvog međusobnog kontakta prije nego su uništeni. Nisu imali čak ni walkie-talkije iz Drugog svjetskog rata kako bi komunicirali, a također su se činili nesposobnima primijeniti kompas na karti. Većinu vremena proveli su hodajući u krug i obično su bili na milju udaljeni jedni od drugih. Tijekom ove blamaže, često su sudjelovali u žestokim međusobnim svađama.
“Mrsko vam se smijati bilo čemu što ima veze s Cheom, koji je ubio toliko mnogo ljudi”, rekao je Felix Rodriguez, kubansko-američki CIA dužnosnik koji je odigrao ključnu ulogu u nalaženju Guevare u Boliviji. “Ali kada je riječ o Cheu kao ‘gerili’, jednostavno si ne možete pomoći da ne prasnete u smijeh.”
Dakle, za mnoge ostaje pitanje: kako je ipak ovakav neizlječivi glupan, sadist i epski idiot zadobio ovakav status?
Iz istog razloga zašto toliko mnogo idiota vjeruje lažnim memeovima o kubanskoj “besplatnoj i fenomenalnoj zdravstvenoj zaštiti” i da je “prije Castra Kubu vodila mafija!”
Odgovor je taj da je ovaj psihotični i nadasve neimpresivni vagabund po imenu Ernesto Guevara de la Serna y Lynch imao nevjerojatnu sreću povezati se s najvećim agentom za tisak moderne povijesti, Fidelom Castrom, koji je — od New York Timesovog Herberta Matthewsa 1957. godine, do CBS-ovog Eda Murrowa 1959. godine i CBS-ovog Dana Rathera, do, u novije vrijeme, ABC-jeve Barbare Walters i NBC-ove Andreje Mitchell — uvijek uz sebe imao Medije lažnih vijesti koji su s nestrpljenjem letjeli na svaki njegov poziv i jeli iz njegove ruke poput obučenih golubova.
