Povijest odnosa islama sa Zapadom bila je ona nepokolebljivog antagonizma i seizmičkih sukoba, koje su često inicirali ovi prvi. Prema povijesnim standardima, ništa između ovih dviju civilizacija nije toliko dobro dokumentirano kao ovaj dugačak rat. Prema tome, već više od tisućljeća, obrazovani i ne tako obrazovani Europljani su znali — ovi potonji možda instinktivno — da je islam militantna tvorevina koja je stoljećima napadala i počinjavala zvjerstva u njihovim domovinama, a sve u ime “svetog rata”, tj. džihada.
Ove činjenice radikalno su “ažurirane” u posljednje vrijeme. Prema dominantnoj narativi — koju podržavaju mainstream mediji i Hollywood, komentatori i političari, akademici i “stručnjaci” svih boja — islam je bio povijesno progresivan i miroljubiv, dok je predmoderna Europa bila fanatična i predatorska.
Bez obzira na to što možemo reći o ovakvim naopakim tvrdnjama — a postoji mnogo toga — ona povlače pitanje: ako se takva svojedobno dobro poznata, dobro dokumentirana povijest ispunjena zločinima može revidirati na način koji predstavlja njezinu antitezu kao istinu — s malo prigovora ili izazova — što je onda s onim suptilnijim, ali također negativnijim utjecajima islama na povijest, one vrste koji, za razliku od gore spomenutih stoljeća nasilja vis-à-vis Europe, nisu bogato dokumentirani ili lako uočljivi, ali koji zahtijevaju ozbiljno povijesno istraživanje?
Uzmite kao primjer islamsku ulogu u transatlantskoj trgovini robljem — koja se uobičajeno gotovo uvijek predstavlja kao ekskluzivno europski pothvat.
Ropstvo je, naravno, staro koliko i čovječanstvo. Stoljećima prije dolaska islama, Europljani — Atenjani, Spartanci, Rimljani — bili su uključeni u trgovinu robljem. S dolaskom kršćanstva, a samim time i njegovim širenjem diljem rimskog i post-rimskog carstva (otprilike od četvrtog do sedmog stoljeća), institucija ropstva nalazila se na putu izumiranja.
Potom je došao islam. Iako je teško prvi koji je iskorištavao ljudsko meso, bio je najbolji u njegovom usavršavanju i napredovao je pod njime u post-klasičnim, srednjovjekovnim, pa čak i post-modernim razdobljima — s nebrojenim milijunima nemuslimana porobljenih tijekom stoljeća (jedan izvor govori da je samo Europljana porobljeno 15 milijuna).
Kao i obično, bilo je prirodno da se oni koji su u blizini i u stalnom kontaktu s islamom zaraze istim porokom dehumanizacije — i na taj način iskorištavanja — “drugih”. Uostalom, nekoliko slučaja u kojima su kršćani u Europi kupovali i prodavali robove uglavnom je ograničeno na dugi rat s islamom. Na primjer, malteški vitezovi sv. Ivana odgovorili su na islamska prepade hvatanja robova porobljavanjem samih napadača i ostalih muslimana. Slično tome, Europljani koji su isprva bili uključeni u afričku trgovinu robovima, Španjolci i Portugalci, također su slučajno bili oni koji su stoljećima živjeli rame uz rame — često i sami nasilno porobljeni — s muslimanima (onima iz al-Andalus).
Islamsko porobljavanje u Africi započelo je sredinom sedmog stoljeća; nakon toga su, prema muslimanskim zapisima, porobljeni astronomski brojevi Afrikanaca — milijuni — u ime džihada. Do vremena kad su europski pomorci došli do obala Zapadne Afrike, islamska trgovina robljem bila je već poprilično živa.
Iako je većina Zapadnih povjesničara svjesna da su afrički “pripadnici plemena” bili ti koji su zarobljavali i prodavali članove suparničkih plemena Europljanima, oni ne spominju da su se “plemenske” razlike često radile o tome tko je bio ili nije bio musliman.
Kao što je John Alembillah Azumah, afrički akademik i autor knjige Arapsko-islamsko naslijeđe u Africi, objasnio u intervjuu:
Ropstvo je bilo vrlo važan dio islamske ekspanzije u Zapadnoj Africi, a zapravo i u Sudanu i od najranijeg razdoblja islamskog prodora u Afriku… Ropstvo je bilo vrlo endemski dio islamske interakcije s Afrikom. A u Zapadnoj Africi, razdoblje džihada osamnaestog i devetnaestog stoljeća uključivalo je masovno hvatanje robova i trgovinu robljem; i mnogi robovi koji su zarobljeni i prodani i poslani u transatlantskoj trgovini robljem [su bili zarobljeni od muslimana]; većina onih koji su se bavili robljem u to vrijeme bile su muslimanske zajednice (naglasak dodan).
Čini se kako pogled na povijesne karte to potvrđuje: zapadna obala Afrike, gdje su zarobljenici porobljeni i prodani Europljanima, bila je vrelo džihadskih prepada. Stanovništvo od Senegala do Angole — regije iz koje vuče podrijetlo većina Afroamerikanaca — bilo je otprilike na pola islamsko, na pola pogansko između šesnaestog i devetnaestog stoljeća.
Još preciznije, ako u današnje vrijeme, kad je ropstvo formalno ukinuto u većem dijelu svijeta, muslimanske skupine još uvijek žive od trgovine robljem diljem Afrike — kao što govori nedavni naslov “Ropstvo još uvijek prevladava u Africi 400 godina nakon što je započela transatlantska trgovina robljem” — uloga koju su muslimani imali u omogućavanju transatlantske trgovine robljem trebala bi biti evidentna.
Međutim, nažalost, kao što je već spomenuto, ako su očigledne stvari iz islamske povijesti — poput tisućljetnih neprovociranih džihadskih napada na Europu — revidirane na način koji predstavlja antitezu istini, jednako će i podmuklija i suptilnija uloga islama tijekom povijesti, poput omogućavanja i poticanja transatlantske trgovine robljem, uglavnom ostati prešućena.
Zbog toga, evo općeg pravila koje će vam pomoći da prerežete svu lažnu, pro-islamsku povijest: kako biste znali što je islam radio u povijesti, jednostavno pogledajte što radi danas, što uključuje uspješnu podzemnu — i naravno nadzemnu — trgovinu robljem.
U međuvremenu će Europljani/kršćani — koji su zapravo bili ti koji su zabranili ropstvo diljem svijeta — i dalje preuzimati svu krivnju za ovu tragičnu epizodu povijesti.
