“Fidel Castro je učinio neke dobre stvari za svoj narod.”
“Ta prljava komunjara Sanders!”, dolazi reakcija, “Zašto ne ide živjeti na Kubu!”
Slažem se s vama, amigosi. Ali to nije bila izjava Bernieja Sandersa. To je bila izjava republikanskog američkog državnog tajnika Colina Powella 6. travnja 2001. godine.
“Fidel Castro se može s ponosom osvrnuti na neka neupitna dostignuća. Pod njegovom vladavinom, osiromašeni karipski otok stvorio je zdravstvene i obrazovne sustave na kojima bi mu pozavidjele i daleko bogatije nacije … i na otoku vlada gotovo potpuna pismenost.”
“Zaboga!”, dolazi reakcija. “Taj Bernie Sanders je apsolutno BESRAMNI komunistički propagandist! Humberto! Trebao bi ponovno otići na Fox News i uništiti tu propagandu!”
S vama sam, ponovno, amigosi. Ali ta mala ljubavna poruka Castru ponovno ne dolazi od Bernieja Sandersa. Ona je došla od London Sunday Timesa u kolovozu 2006. godine. Onako usput, Times su najstarije, najprestižnije i najtiražnije britanske novine i već se dugo godina smatraju jednim od najprestižnijih novinskih publikacija na svijetu. E da… i u vlasništvu su Ruperta Murdocha, koji također posjeduje Fox News.
Wall Street Journal nedavno je objavio uvodnik koji je kritizirao Bernieja Sandersa zbog njegovih komentara o Castru. Wall Street Journal je također održao svečani ručak kojem su nazočile mnoge zvijezde u čast posjete Fidela Castra 1996. godine. Ako ovo zvuči kao klasična lažna vijest nekakvog mahnitog teoretičara zavjere, pozivam vas da pogledate neke od videozapisa s tog festivala ljubavi.
Najprije se pozabavimo onom često progutanom i ponavljanom KGB-Castrovom propagandom u vezi kubanskog zdravstva i obrazovanja. (Da, tehnički govoreći, svi oni koji to beskrajno ponavljaju kvalificiraju se kao pravi “ruski-doušnici”.)
Za zapisnik: Godine 1958., taj je “osiromašeni karipski otok” imao veći životni standard od Irske i Austrije, gotovo dvostruko veći prihod po glavi stanovnika od Španjolske i Japana i nižu stopu smrtnosti novorođenčadi od Francuske i Njemačke — ustvari, 13. najnižu na svijetu. Danas se kubanska stopa smrtnosti novorođenčadi — usprkos najvišoj stopi pobačaja na hemisferi — vrti oko 40. mjesta.
Dakle, u odnosu na ostatak svijeta, kubanska zdravstvena zaštita se pogoršala pod Castrom, a naciji koja se svojedobno mogla pohvaliti s masivnim prilivom europskih imigranata, potrebni su mitraljezi, vodeni topovi i tigrasti morski psi kako bi spriječili svoje ljude od bijega s otoka, dok napola izgladnjeli Haićani na udaljenosti od samo 60 milja sa zgražanjem odbacuju samu pomisao emigriranja na Kubu.
Godine 1958., gotovo 80 posto Kubanaca bilo je pismeno, a Kuba je na javno obrazovanje trošila više po glavi stanovnika od bilo koje druge nacije u Latinskoj Americi.
Tijekom svog rata za neovisnost na prijelazu 20. stoljeća, Kuba je bila potpuno opustošena, izgubivši gotovo četvrtinu svoje populacije. Kad to uzmemo u obzir, kubanska postignuća u nacionalnom prosperitetu, zdravstvu i obrazovanju praktički su došla od nule i u manje vremena u odnosu na Castrov mandat.
Može li bilo koja razumna osoba tvrditi da pismenost, s obzirom na te činjenice — i s obzirom na kubanske troškove u javnom obrazovanju — ne bi bila u potpunosti iskorijenjena u nekoliko kratkih godina? Još bolje, danas bi Kubanci bili ne samo pismeni, već i obrazovani, i bilo bi im dozvoljeno čitanje Georgea Orwella i Thomasa Jeffersona uz privlačne mudrosti i blistavu prozu Che Guevare. Slijedi primjer:
“U mjeri u kojoj postižemo konkretne uspjehe na teorijskoj razini — ili, suprotno, do te mjere da izvodimo teorijske zaključke širokog karaktera na temelju našeg konkretnog istraživanja — mi ćemo dati vrijedan doprinos marksizmu-lenjinizmu i cilju čovječanstva.”
Citiram “ovog intelektualca, ovo najkompletnije ljudsko biće našeg doba” (opis Che Guevare Jean-Paula Sartrea) doslovno. Kubanski zatvori nisu njegove jedine sobe za mučenje. S ovakvim obaveznim gradivom za čitanje, kubanske učionice uvelike se kvalificiraju za inspekciju Amnesty Internationala.
Bez Castra, puna pismenost Kube vjerojatno bi došla jednako brzo — i to bez streljačkih vodova, masovnih grobnica i političkih zatvaranja po stopi većoj od one Staljinove. Većina zemalja Latinske Amerike s nižim stopama pismenosti od one kubanske 1958. godine, učinila je upravo to.
Ukratko, među povijesnim ličnostima, Fidel Castro nesumnjivi je pobjednik kao najustrajnije učinkoviti lažljivac modernih vremena. Ali on nije mogao uspjeti u takvoj svjetskoj i monumentalnoj propagandnoj prijevari bez ičije pomoći. Nema šanse.
“Propaganda je od vitalnog značaja — srce naše borbe” (Fidel Castro napisao u pismu svom revolucionarnom kolegi Melbi Hernandezu 1955. godine.)
“Regrutiranje američkih novinara koji izvoze našu propagandu za našu je gerilsku vojsku bilo mnogo vrjednije od regrutiranja vojnih regruta.” (Che Guevara u svojim dnevnicima.)
Povijest bilježi malo fenomenalno uspješnih ili trajnih regrutskih i propagandnih kampanja poput onih Castrovih i Cheovih. DAVNO JE PROŠLO vrijeme razotkrivanja ove prijevare.
Fidel Castro je zatvorio i mučio političke zatvorenike u većoj stopi od Staljina tijekom Velike čistke. Ubio je više Kubanaca u svoje prve tri godine na vlasti nego što je Hitler ubio Nijemaca tijekom njegovih prvih šest.
Fidel Castro je razbio — masovnim smaknućima, masovnim zatvaranjima, masovnim krađama i progonstvom — gotovo svaku obitelj na otoku Kubi. Mnogi protivnici Castrovog režima kvalificiraju se kao najdugotrajniji politički zatvorenici u modernoj povijesti.
Fidel Castro i Che Guevara pobijedili su ISIS u njihovoj igri prije više od pola stoljeća. Još u siječnju 1959. godine snimali su svoja ubojstva u svrhu izazivanja medijskog šoka. (Eh da, onako usput: ISIS je također pružao besplatnu zdravstvenu zaštitu i obrazovanje u svom kalifatu.)
U gore opisanom procesu, Fidel Castro pretvorio je visoko civiliziranu naciju s većim životnim standardom od većine Europe i preplavljenu imigrantima u slum/kanalizaciju opustošenu tropskim bolestima s najvišom stopom samoubojstva na zapadnoj hemisferi — a to je navelo 20 puta više ljudi da izgubi život u pokušaju bijega nego je to bio slučaj u Istočnoj Njemačkoj i tamošnjim pokušajima bijega preko Berlinskog zida (E da! I Istočna Njemačka je također blagoslovila svoje sretne građane s besplatnom zdravstvenom zaštitom i obrazovanjem.)
