Senator Bernie Sanders ponižavao je svoje osoblje, prisiljavao svoje ženske zaposlenice da spavaju u istim sobama s muškarcima, izložio ih seksualnom uznemiravanju, širio laži, ulazio u saveze s teroristima, sve to kako bi se izborio za dva izbora za predsjedničku nominaciju koje je izgubio.
Jedina stvar koju je socijalist izvukao iz svoje dvije neuspjele kampanje bilo je članstvo u najbogatijih 1 posto.
To i sjećanja na letove diljem zemlje i svijeta privatnim mlažnjacima, kao i njegova tri doma i podeblji bankovni računi koje su napunili naivni idioti vjerujući u njegov cilj više nego on sam.
Bernie Sanders ili Elizabeth Warren mogli su u ovom trenutku imati osiguranu demokratsku nominaciju. Umjesto toga, oni su rasipali 300 milijuna dolara i izgubili od pokvarenog senilnog starca koji je jedva sposoban dovršiti rečenicu.
Dva socijalistička kandidata prikupila su najviše novca, izravno ili putem PAC-ova (političkih akcijskih odbora); 182 milijuna dolara za Bernieja, 151 milijun dolara za Warren, imali su najstrastvenije pristaše i najbolje medijsko pokrivanje.
Zašto je onda to dvoje živahnih sedamdesetogodišnjih socijalista izgubilo? Jer su socijalisti.
Socijalisti vjeruju u redistribuciju tuđih stvari, ali čvrsto drže svoje. Ljevičari su najpohlepniji ljudi na svijetu. Dva socijalistička senatora bila su puna velikih ideja o tome što učiniti s tuđim novce, ali ne dirajte njihove domove i njihove milijune. I nemojte redistribuirati njihove birače.
Kad su ostali demokrati izašli iz utrke i stali iza Bidena, Bernie i Warren se nisu mogli maknuti s puta jedan drugome. Čak i kad je Warren odustala, odbila je podržati Bernieja, osudivši ga tim potezom na poraz.
Bernie i Warren su uglavnom zagovarali iste temeljne ciljeve. Kad je Warren odbila podržati Bernieja, bio je to samoubilački bombaški napad koji nije samo raznio njegovu kampanju, već je s njome srušio i njezinu vlastitu platformu.
No, ovdje se nije radilo o ciljevima. Bernie i Warren su zapravo bili motivirani pohelpom i egom.
Ni Warren, ni Bernie nisu mogli učiniti ono što su napravili svi ostali kandidati u utrci, odustati i podržati nekoga drugoga. Socijalisti su ostali i osudili jedan drugoga na političko samoubojstvo jer su bili previše sitničavi i pohlepni kako bi nadvladali svoje razlike u svrhu višeg cilja. I tako umire socijalizam.
Socijalisti se pretvaraju kako žele da se svi drugi žrtvuju za veće dobro, ali oni sami to nikad ne čine.
Komunističko vodstvo Sovjetskog Saveza reagiralo je na Černobil premještanjem radioaktivnih mliječnih proizvoda iz Moskve u druge dijelove zemlje. Kinesko komunističko vodstvo reagiralo je na koronavirus lažući svojim ljudima i ostatku svijeta kako bi zadržali vjerodostojnost svog režima.
EU se upušta u unutarnje borbe tijekom svake krize, od muslimanske masovne invazije migranata do koronavirusa, oko toga tko bi se trebao žrtvovati. Gradonačelnik New York Cityja Bill de Blasio inzistirao je na odlasku u teretanu u pratnji časnika newyorške policije, dok je drugima rečeno da prakticiraju socijalno distanciranje. Gradonačelnica Chicaga Lori Lightfoot odlučila je otići na frizuru čak i nakon što je malo poduzetništvo bilo zatvoreno u gradu.
Političarima je lako reći običnim ljudima da se žrtvuju dok oni sami žive u stilu Maske crvene smrti u doba kuge.
Ali što se događa kad iskrsne problem tramvaja dva glavna socijalista i oni moraju odlučiti koji će od njih podnijeti žrtvu za veće dobro? Odgovor na to pitanje je duboko razotkrivajuće.
Socijalistički lideri se ne žele žrtvovati jedni za druge. Čak ni u korist svojih ciljeva. Ili bilo čega drugoga.
Ideologija nije ujedinila Bernieja i Warren. Umjesto toga, jedan po jedan, dvoje socijalističkih političara bila su prisiljena odustati od utrke, ostavivši oboje njih usamljenima bez ičega. Socijalizam ne ujedinjuje. On nas razdvaja i izolira.
Poput kineskog komunističkog virusa.
Socijalizam ne funkcionira iz razloga što umjesto plemenitih altruističkih vođa koje ideologija priziva, on zapravo privlači zlonamjerne i pohlepne fanatike opsjednute kontrolom koji ga koriste za uspostavljanje svojih vlastitih privatnih feuda. Jednom implementiran, stvarni socijalizam nikada se ne pretvara u utopiju anđela koji preziru materijalizam, već tone u pakao demona koji se međusobno bore nad posljednjih ustajalim kolačićem na umrljanom tanjuru.
To je razlog zbog kojeg idealističke revolucije završavaju u ciklusima čistki poticanih egom, zlobom i pohlepom.
Bernie i Warren nisu mogli jedan drugog postaviti uza zid, stoga su se odlučili za sljedeću najbolju stvar. On je srušio njezinu kampanju, a ona njegovu. Niti jedan od njih neće služiti na nebu, niti će čak imati mogućnost, poput Miltonovog Sotone ili Staljina Maoa, vladati u paklu.
Prije nego njih dvoje postanu fusnote u izbornoj povijesti, postoji pitanje na koje bi trebali odgovoriti.
Kako se usuđuju zahtijevati da se svi drugi žrtvuju za veće dobro, kad niti jedan od njih ne bi učinio isto? Gdje je ovo dvoje socijalista dobilo chutzpah držati lekcije Amerikancima o gotovo svemu, od koliko dezodoransa treba koristiti do koliko poreza trebaju plaćati? Gdje je njihova posvećenost redistribuciji?
Bernie Sanders je učetverostručio svoju neto vrijednost otkad je počeo kovati svoju kandidaturu za predsjednika 2012. godine. Zaradio je milijune na svom nacionalnom profilu. Također je koristio taj profil kako bi preusmjerio novac članovima obitelji. Svaki put kad se kandidirao za predsjednika na platformi uzimanja novca svima, utrku je završavao bogatiji.
Zašto je Bernieju trebalo tako dugo da odustane? Jer čak ni ActBlue idioti ne bi nastavili plaćati njegove privatne mlažnjake da je odustao. Bila je potrebna pandemija i učinkovito zatvaranje izbora kako bi ova prijevara završila. Da nije bilo Kineskog virusa, Bernie bi odugovlačio do posljednjeg milijuna.
Berniejev slogan kampanje, “Ne ja, mi”, bio je najveća laž od “Nada i promjena”.
Oduvijek se radilo o “ja”. Radilo se o Bernieju, njegovim ugovorima za knjige, njegovim kućama, njegovim intervjuima i njegovoj slavi. U njegovim godinama, on zna da se vjerojatno nikad više neće natjecati i neće uspjeti ponovno unovčiti.
Ništa od ovoga ne čini Bernieja licemjerom. Još gore. Čini ga socijalistom.
Bernie Sanders proveo je čitav svoj bijedni život smišljajući način kako zaraditi novac ne radeći.
I sad je to učinio.
Bernie se ostavlja svog velikog socijalističkog križarskog rata s članstvom u 1 posto najbogatijih, kao milijunaš s tri doma, usprkos tome što nije postigao apsolutno ništa. Socijalizam nije stvarni za obične ljude, ali je stvaran za socijaliste.
“Ne ja, mi”, tvrdio je Bernie.
Što su to “mi” dobili od Berniejeve kampanje, osim mogućnosti plaćanja za sve njegove stvari? Istu stvar koju svi dobivaju pod socijalizmom: privilegiju plaćanja životnog stila njihovih vođa.
Socijalizam se ne radi o pomaganju ljudima. Radi se o pomaganju socijalista.
Nitko ne uništava socijalizam poput socijalista. SSSR su zapravo srušili komunisti, a ako vodstvo EU-a i komunističke Kine padne zbog pandemije, to će također biti u potpunosti njihova krivnja.
Ljevičari su oduvijek bili veliki uništavatelji vlastitih pokreta. Bernie i Warren samo nastavljaju tu ponosnu tradiciju, žrtvujući vlastiti pokret svojoj pohlepi i egu, ostavljajući katastrofu svojih kampanja s milijunima dolara od istih onih korporacija koje osuđuju.
I ako mislite da su oni bili katastrofa, čekajte dok se zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez kandidira za predsjednika.
Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.
