Dan 22. svibnja 2020. godine ući će u povijest kao važna prekretnica. Na taj dan, Peking je najavio da će Hong Kongu nametnuti novi zakon o nacionalnoj sigurnosti, čime će se učinkovito okončati doba “Jedna zemlja, dva sustava”.
Peking je napravio taj potez na ovotjednom godišnjem zakonodavnom sastanku “Dvije sjednice”: Nacionalnog narodnog kongresa (NPC) i Političke savjetodavne konferencije kineskog naroda (CPPCC). U prošlosti, više od 5.000 delegata, koji su predstavljali elite u Kini, od članova Komunističke partije do poslovnih čelnika i filmskih zvijezda, igralo je svoju ulogu u ovom godišnjem političkom teatru. Oni nemaju stvarnu zakonodavnu moć, samo potvrđivanje bez ikakvog razmišljanja onoga što im Komunistička partija Kine (CCP) predstavi sa stopostotnim odobrenjem.
Dvije sjednice zapravo služe kao smokvino lišće koje jedva pokriva diktatorsku prirodu režima. Ipak, analitičari posvećuju veliku pažnju ovim sastancima jer ih je CCP u prošlosti upotrebljavala kako bi otkrila važne nacionalne politike, poput godišnjeg ekonomskog cilja i proračuna te bilo kakve promjene u vodstvu.
Od 1998. godine, “Dvije sjednice” uobičajeno se održavaju u prvom tjednu mjeseca ožujka. Ove godine sastanci su odgođeni zbog epidemije koronavirusa. Ove su godine privukli još više međunarodne pozornosti zbog onoga što Peking planira učiniti s Hong Kongom.
Peking već godinama pritišće Hong Kong da donese zakon o nacionalnoj sigurnosti. Peking i njegovi pristaše često ističu Članak 23. Osnovnog zakona, de facto ustava Hong Konga, kao pravno opravdanje. Članak 23. predviđa da Hong Kong, a ne Peking, “donosi vlastite zakone kako bi spriječio bilo kakav čin izdaje, secesije, pobune, subverzije protiv Centralne narodne vlade (CPG) ili krađu državnih tajni, spriječio strane političke organizacije ili tijela od obavljanja političkih aktivnosti u regiji i spriječio političkim organizacijama ili tijelima u regiji uspostavljanje veza sa stranim političkim organizacijama ili tijelima.”
Osnovni zakon izradio je odbor koji je uspostavio kineski Nacionalni narodni kongres 1987. godine. Odbor je sadržavao članove iz kontinentalne Kine i Hong Konga. Godine 1989., Martin Lee i Szeto Wah, obojica predstavnici Hong Konga u odboru za izradu Osnovnog zakona, izrazili su potporu studentskim prosvjednicima u Pekingu i najavili obustavu svog rada u odboru.
Kasnije te godine kad su se pokušali vratiti svom radu u odboru, Peking ih je protjerao te optužio za “podrivanje državne moći”. Bez sudjelovanja hongkonškog pro-demokratskog kampa, Osnovni zakon je postao proizvod Pekinga, koji je postavio temelje budućim nemirima u Hong Kongu. Kina je odobrila konačnu verziju Osnovnog zakona 4. travnja 1990. godine, dajući Stalnom odboru Nacionalnog narodnog kongresa konačnu riječ u bilo kojoj interpretaciji.
Godine 2003., Tung Chee-hwa, izvršni direktor Hong Konga kojeg je postavio Peking, rekao je da u skladu s Člankom 23. Osnovnog zakona, gradsko zakonodavno vijeće mora usvojiti prijedlog zakona protiv subverzije koji bi nametnuo maksimalnu kaznu doživotnog zatvora za izdaju, pobunu, krađu državnih tajni i subverziju. Peking je podržao nacrt zakona budući da često koristi slične zakone za suzbijanje aktivista i disidenata u kontinentalnoj Kini.
Hongkonžani su bili zabrinuti da je definicija onoga što predstavlja subverziju toliko dalekosežna da bi se u slučaju usvajanja ovog zakona mogla optužiti bilo koja osoba koja organizira miran prosvjed. Pored toga, zakon bi Tungovoj vladi dao široka ovlaštenja da zabrani sve lokalne skupine koje imaju bilo kakvih veza s organizacijama zabranjenima u Pekingu.
Također bi hongkonškoj policiji dao moć provođenja pretresa bez naloga i zabranu otkrivanja državnih tajni. Stoga je na dan 2. srpnja 2003. godine, dan nakon što su hongkonška vlada i Peking slavili šestu obljetnicu primopredaje Hong Konga, više od 500.000 Hongkonžana izašlo na ulice kako bi prosvjedovali protiv ovog zakona, za koji su vjerovali da će potkopati njihove političke i religijske slobode, kao i slobodu tiska. Suočeni s takvom snažnom opozicijom, Tung je povukao kontroverzni zakon i nitko ga od njegovih nasljednika nije ponovno pokušao uvesti.
Prošle godine, aktualna šefica Hong Konha, Carrie Lam, morala je staviti na stranu svoj kontroverzni zakon o izručenju nakon što su milijuni Hongkonžana mjesecima izlazili na ulice kako bi izrazili svoju zabrinutost, što je naposljetku dovelo do nekih žestokih, nasilnih obračuna između hongkonške policije i prosvjednika. Godina 2019. završila je sa značajnom pobjedom pro-demokratskih kandidata na izborima za lokalno okružno vijeće.
Peking je jasno bio bijesan zbog razvoja događaja 2019. godine: Nemogućnost Lam da usvoji prijedlog zakona o izručenju, tekući prosvjedi koji su zadobili međunarodno divljenje i podršku te poraz pro-pekinških kandidata za glasačkim kutijama na lokalnim izborima. Godina 2020. također nije dobro počela za Peking. Prvo je Kina morala poduzeti drakonske mjere za suzbijanje epidemije koronavirusa, što je devastiralo kinesku ekonomiju. Nakon što je epidemija postala globalna pandemija, srušio se međunarodni ugled i vjerodostojnost Pekinga budući da su zemlje okrivljavale Peking za loše rukovanje virusom u njegovim početnim danima.
Ipak, Peking nije želio da mu išta odgodi zauzimanje tvrđeg stava prema Hong Kongu. Hongkonške vlasti uhitile su brojne istaknute pro-demokratske aktiviste zbog njihovih uloga u prosvjedima protiv ekstradicijskog zakona 2019. godine. Peking je imenovao tvrdolinijaša Xia Baolonga novim direktorom svog Ureda za pitanja Hong Konga i Macaoa (HKMAO).
Xia je otvoreno osudio hongkonške pro-demokratske zakonodavce zbog opstrukcije zakona koje Peking želi donijeti. U ovotjednoj dramatičnoj sceni, nekoliko zakonodavaca koje je osudio odvučeno je iz zakonodavnog vijeća tijekom rasprave o zakonu koji bi kriminalizirao bilo kakvu akciju nepoštivanja kineske nacionalne himne.
Peking je jasno izgubio strpljenje i odlučio da se više nema smisla pretvarati. Dvije sjednice čine se kao savršena prilika za Peking da gurne zakon o nacionalnoj sigurnosti niz grlo Hong Konga zaobilazeći njegovo zakonodavstvo: 100 posto delegata NPC-a i CPPCC-a će odobriti nacrt zakona. Masovne prosvjede teško je organizirati u Hong Kongu budući da se grad još uvijek sporo oporavlja od zatvaranja prouzročenih koronavirusom.
Dennis Kwok, pro-demokratski zakonodavac u Hong Kongu, rekao je da akcija Pekinga “u osnovi znači okončanje ‘Jedne zemlje, dva sustava'”. Maya Wang iz Human Rights Watch je tweetala: “Gledanje kako se večeras u Pekingu odlučuje o sudbini ljudi Hong Konga bilo je poput gledanja masakra na Tiananmenu u Pekingu 1989. godine — isti osjećaj nemoći, tuge, zbog prava ljudi koja se gaze.”
Prošlog studenog, američki Kongres usvojio je Zakon o hongkonškim ljudskim pravima i demokraciji (HRDA), koji od Ministarstva vanjskih poslova SAD-a zahtijeva procjenu da li se Hong Kong još uvijek drži vladavine zakona i zaštite ljudskih prava te da svake godine potvrdi Kongresu zaslužuje li grad još uvijek posebni tretman, koji se razlikuje od kontinentalne Kine, pod raznim ugovorima i sporazumima.
Ovotjedne akcije Pekinga stavljaju HRDA na ozbiljan test. Ako Sjedinjene Države ne budu djelovale u skladu sa zakonom i ukinule poseban tretman Hong Konga, Peking će smatrati zakon papirnatim tigrom i možda se ohrabriti za poduzimanje agresivnih akcija protiv Tajvana. Ako Sjedinjene Države budu djelovale u skladu sa zakonom i ukinuti poseban tretman Hong Konga, Peking će se osvetiti i američko-kineski odnosi će se srozati na povijesni minimum, što će vjerojatno dovesti do mnogih nepredviđenih ekonomskih, političkih, pa čak i vojnih posljedica.
Bez obzira što Sjedinjene Države odlučile učiniti, Hong Kong kakvog smo poznavali i slavili prestao je postojati 22. svibnja 2020. godine.
