Prije smrti Georgea Floyda 25. svibnja u Minneapolisu, glavni je fokus medija tijekom prethodna dva tjedna bio videozapis koji prikazuje incident u kojem su dva bijelca u okrugu Glynn, državi Georgiji, smrtno ranila mladog crnog muškarca Ahmauda Arberyja. Ubojice kažu da su progonili Arberyja, za kojeg su sumnjali da je bio umiješan u neke nedavne lokalne provale, kad su ga primijetili kako trči kroz njihovu četvrt — iako neki navodi tvrde da je jednostavno rekreativno trčao. Naposljetku je izbila borba i Arbery je ustrijeljen i ubijen. Nakon što je početkom svibnja video smrtonosne svađe objavljen u javnosti, došlo je do masovnih prosvjeda u Arberyjevo ime. Na dan 8. svibnja — koji je trebao biti 26. rođendan Arberyja — aktivist Al Sharpton koristio je internet kako bi predvodio “virtualni skup” u znak sjećanja na mladića, privukavši nekih 105.000 učesnika.
U intervjuu četiri dana kasnije, Sharpton je, pozivajući pripadnike crne zajednice da “zadrže” svoje “ogorčenje” vis-a-vis Arberyjevog slučaja što je dulje moguće, prikazao ubojstvo u Georgiji kao produžetak rasističkog američkog nasilja koje datira još iz vremena ropstva: “Očekivalo se da biste, kad vidite crnca, posumnjali da je on odbjegli rob, a imali ste zakone o odbjeglim robovima koje … bi oni koristili za lov na crnce u ime osvetničkih skupina, KKK i ostalih, sve do modernog doba.”
Televizijska ličnost Oprah Winfrey također je okarakterizirala Arberyjevu smrt kao posljedicu nepopustljivog bijelog rasizma: “Izašao je na trčanje dok je bio Crn. Pitam se što je razmišljao u tim posljednjim sekundama svog života? Nezamislivo je izaći na trčanje 2020. godine i završiti mrtav zbog boje svoje kože.”
Značajno je da ne postoji zapis koji prikazuje Sharptona ili Winfrey kako javno izgovaraju jednu jedinu riječ u znak sjećanja na 34-godišnjeg Zackaryja Randallsa, 37-godišnjeg Marka Gassetta ili 58-godišnjeg Davida Jacksona. Naravno, nikad niste čuli za te pojedince, budući da su oni jednostavno bili tri bijela muškarca koje je prije tri godine u kalifornijskom Fresnu ubio Kori Ali Muhammad, crni rasist koji je otvoreno tražio “ubiti što više bijelih muškaraca moguće” — ubojstva za koja je njihov počinitelj osuđen prije samo šest tjedana. Što se tiče ubojstva Zackaryja Randallsa, gosp. Muhammad je od tog vremena objasnio: “Kad sam prišao kamionetu, vidio sam meksičkog vozača i bijelca. Nisam želio ciljati vozača jer je Meksikanac, pa sam pucao u bijelog tipa.” Mediji, iz nekog misterioznog razloga, nisu pronašli priču dovoljno uvjerljivom za pokrivanje.
Niti postoje bilo kakvi zapisi koji prikazuju naricanje Sharptona ili Winfrey zbog smrti 86-godišnjeg Paula Marina i njegove 85-godišnje supruge Lidije, koje je 8. svibnja hladnokrvno ubio crni pucač — isti dan održavanja Sharptonovog “virtualnog skupa” u čast Ahmauda Arberyja — prilikom posjete grobu svog pokojnog sina, Anthonyja, na groblju u Delawareu. Da posudim Oprahinu jezgrovitu maksimu, mogli bismo reći da su gosp. i gđa Marino samo “posjetili grob njihovog sina dok su bili bijeli”.
Ostale žrtve čija su nedavna ubojstva mediji i osobe željne pažnje poput Sharptona i Winfrey ignorirali uključuju:
- Joyce Whaley, Patriciju Nibbe i Nettie Spencer — tri sredovječne bijele žene koje je početkom travnja crni ubojica brutalno ubio nožem na stajalištu za kamione u Tennesseeju;
- Heather Perry, 21-godišnju bijelu ženu koju je 9. svibnja u Denveru upucao Cornelius Haney, osuđeni naoružani pljačkaš koji je upravo pušten iz zatvora kako bi ga zaštitili od zaraze koronavirusom;
- Logan Allen Stacks, 17-godišnji bijeli dječak kojeg su 27. ožujka u okrugu Lancaster, Južnoj Karolini, ustrijelile dvije crne tinejdžerke;
- dr. Beth Potter, 52-godišnja bijela liječnica koja je svoju karijeru posvetila pomaganju “podcijenjenim zajednicama” i njezin suprug Robin Carre, savjetnik za obrazovanje, koje su 30. ožujka u Madisonu, državi Wisconsin smaknula dvojica crnih tinejdžera;
- i Kristopher Dacus, 33-godišnji bijeli muškarac kojeg su 26. veljače više puta pogodila i ubila četvorica tinejdžera na groblju u North Little Rocku, državi Arkansas gdje je radio.
Pretpostavimo na trenutak da je Ahmaud Arbery — koji je očigledno bio nestabilan i prijeteći lik s kriminalnom prošlošću — zapravo nevina žrtva užasnog, u potpunosti neopravdanog ubojstva. Čak i da je to slučaj, zašto bi njegova smrt privukla više pažnje od, recimo, smrti 13 gore spomenutih bijelaca čije su živote crni ubojice nemilosrdno isisali u 6 različitih saveznih država? Možda bi se slučaj u korist ovakvog licemjerja mogao iznijeti kad bi ubojstva bijeli-na-crne bila uobičajena pojava u američkom društvu — zasnovan na teoriji da bi osuda takvih pojava mogla pomoći u podizanju kolektivne ljudske svijesti o smrtonosnim posljedicama bijelog rasizma. No, u stvari, ubojstva bijelih-na-crne su izuzetno rijetka i to već desetljećima.
Konvencionalna “mudrost” drži da nasilni zločini uglavnom predstavljaju unutar-rasne sukobe, u kojima bijelci uglavnom napadaju bijelce, a crnci uglavnom napadaju crnce. Ovo je zasigurno istinito što se tiče ubojstava, ali je mnogo manje istinito za druge vrste nasilja poput napada, silovanja i pljačke.
Pogledajmo prvo ubojstva koja uključuju bijelce i crnce tijekom 2012. i 2013. godine. Tijekom tih godina, bijeli ubojice širom nacije ciljali su na bijele žrtve otprilike 93 posto vremena, a crne žrtve 7 posto vremena. U međuvremenu, crni ubojice ciljali su crne žrtve 84,7 posto vremena, a bijele žrtve 15,3 posto vremena.
Ali nasilje u Americi mnogo češće prelazi rasne linije kad su zločini u pitanju silovanje, pljačka i napad. Na primjer, godine 2012. i 2013., crnci u SAD-u počinili su u prosjeku godišnje 560.560 nasilnih zločina (isključujući ubojstvo) protiv bijelaca, dok su bijelci počinili u prosjeku godišnje 99.403 nasilna zločina protiv crnaca. Drugim riječima, crnci su bili napadači u otprilike 85 posto svih slučajeva nasilnih zločina koji su uključivali crnce i bijelce, dok su bijelci bili napadači u 15 posto.
Međutim, ove brojke ne počinju ni izbliza oslikavati cijelu priču o međurasnom zločinu. Kako bismo dobili cjelovitu sliku, također moramo pogledati statistiku kriminala iz perspektive počinitelja. To jest, kad određeni nasilnik odabire žrtvu kao metu svog zločina, ima li tendenciju ciljati žrtvu koja je član vlastite rasne skupine ili se odlučuje za žrtvu iz druge rasne skupine? Evo činjenica:
- Kad su bijeli prijestupnici počinili zločine nasilja (isključujući ubojstvo) nad bijelcima ili crncima 2012.-2013. godine, oni su ciljali na bijele žrtve 95,8 posto vremena, a za crne žrtve su se odlučili u samo 4,1 posto vremena.
- Suprotno tome, kad crni prijestupnici počinili zločine nasilja nad bijelcima ili crncima 2012.-2013. godine, oni su ciljali na bijele žrtve vrtoglavih 48,5 posto vremena, a na crne žrtve 51,4 posto vremena. [2]
Ako u jednadžbu uzmemo u obzir relativne veličine bijele i crne američke populacije, ustanovit ćemo da je, statistički, bilo koja crna osoba u 2012.-2013. godini imala 27 puta veću vjerojatnost da će napasti bijelca, nego obrnuto.
U posljednjih nekoliko godina, neproporcionalna rasprostranjenost crni-na-bijele zločina postala je još gora. Prema podacima Biroa za statistiku pravosuđa, 2018. godine bilo je 593.598 međurasnih nasilnih viktimizacija (isključujući ubojstvo) između crnaca i bijelaca u Sjedinjenim Državama. Crnci su počinili 537.204 od tih međurasnih kaznenih djela ili 90,4 posto, dok su bijelci počinili njih 50.394 ili oko 9,4 posto. Osim toga:
- Kad su bijeli prijestupnici u 2018. godini počinili zločine nasilja nad bijelcima ili crncima, oni su ciljali bijele žrtve u 97,3 posto vremena, a na crne žrtve u 2,6 posto vremena.
- Suprotno tome, kad su crni prijestupnici te iste godine počinili zločine nasilja nad bijelcima ili crncima, oni su ciljali na bijele žrtve u 58 posto vremena, a crne žrtve u 42 posto vremena.
- City Journal također izvješćuje da su, prema podacima Ministarstva pravosuđa, crnci 2018. godine bili prezastupljeni među počiniteljima djela koja su klasificirana kao “zločini iz mržnje” za ogromnih 50 posto — dok su bijelci bili podzastupljeni za 24 posto.
[3]
Ove brojke su zapanjujuće. Kad bi Amerika bila prepuna bijelog rasizma, oni koji su krivi za međurasni zločin bili bi neproporcionalno bijeli. Ali umjesto toga, vrijedi upravo suprotno. Stoga, ogromna količina pažnje koja se daje napadima bijelih-na crne — koji su u Sjedinjenim Državama statistički rijetki — predstavlja opscenu i besmislenu apsurdnost. Ideja sveprisutnog bijelog rasizma koji se očituje na neprihvatljivo visokoj razini bjelačkog nasilja nad crncima, jedna je od najdestruktivnijih i monstruozno zlih laži današnjice, koja stvara razine rasnog nepovjerenja i animoziteta koji je u potpunosti neopravdan.
[1] Bureau of Justice Statistics, National Crime Victimization Survey, 2012-13, Special Tabulation, Table 10.
[2] Ibid.
[3] Bureau of Justice Statistics, Criminal Victimization, 2018, Table 14.
