Govori se da su u Louisvilleu izbili neredi zbog odluke velike porote u slučaju Breonne Taylor, ali to je pogrešno na više razina. Prvo, kaos u Louisvilleu, kao i u mnogim drugim gradovima diljem zemlje, je organizirani. Nekoliko trenutaka prije nego je velika porota jednog policajca proglasila krivim po samo tri točke bezobzirnog ugrožavanja zbog ispaljivanja hitaca koji su završili u susjedovom stanu, ali bez optužbe za smrt Taylor, U-Haul kamioni ispunjeni unaprijed izrađenim znakovima i štitovima za nerede već su bili na mjestu događaja i istovarivali se. Jasno je da se radi o orkestraciji i planiranju. Također, ovo nisu puki neredi. Ovo su nasilne pobune s jasnim i često navođenim ciljem destabiliziranja vlade i “rušenja” sustava.
Također je važno — iako nimalo relevantno za izgrednike — da se narativ oko slučaja Breonne Taylor, koji su iznosili BLM, Antifa i njihovi saveznici u medijima, dokazao gotovo u potpunosti lažnim. Narativ u ovakvim izdašno medijski pokrivenim policijskim pucnjavama je gotovo uvijek lažan, naravno. Pitanje je samo do koje razine — koliko će se ispostaviti pogrešnim? U gotovo svim takvim slučajevima tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, taj je odgovor uglavnom varirao između “izuzetno” i “nevjerojatno”. Inicijalno je izvješćeno da je policija upala u krivi stan bez kucanja tijekom neuspjele akcije zapljene droge i ubila Taylor dok je spavala. To bi bilo neobranjivo da je istina. Ali nije.
Kao što je to objasnio državni odvjetnik Kentuckyja Daniel Cameron u svojoj tiskovnoj konferenciji održanoj u srijedu, policajci su uručivali sudski nalog na pravoj lokaciji i kucali su prije ulaska u stan. Neovisni svjedok potvrdio je da su se prethodno najavili i identificirali. Nakon ulaska u stan, dečko Breonne Taylor, Kenneth Walker, otvorio je vatru na policajce. Za stan Taylor raspisan je nalog zbog sumnje da je Taylor, ili barem njezin stan, na neki način umiješana u kriminalni narko-pothvat njezinog bivšeg dečka. Kao što to pokazuju sudski dokumenti, automobil Taylor je u više navrata zamijećen ispred dobro poznate dilerske kuće koja se nalazila pod prismotrom predstavnika zakona. Taylor se navodno čuje na vrpci kako govori o toj kući tijekom razgovora koji je vodila sa svojim tadašnjim dečkom dok je bio u zatvoru. U automobilu koji je unajmila Taylor, za koji je rekla da je posudila svom dečku, navodno je 2016. godine pronađeno tijelo žrtve ubojstva. Ubrzo nakon njezine smrti, bivši je dečko ponovno snimljen u telefonskom razgovoru u zatvoru kako tvrdi da je Taylor “rukovala [njegovim] novcem”.
Poanta je u tome da je nalog izdan iz posve valjanih razloga. Policajci su ga proveli u skladu sa zakonom, nakon što su slijedili sve propisane protokole i otvorili vatru tek nakon što je Walker počeo pucati na njih. Ne postoji nikakva osnova za nazivanje ovoga “ubojstvom”, a još manje rasističkim ubojstvom agenata bijele supremacije. To je tragičan incident, katastrofalni splet događaja. Za njegovo opisivanje mogli bi se koristiti mnogi drugi izrazi, ali ostaje činjenica da su policajci uručivali zakoniti nalog, djelujući u granicama zakona i na smrtonosnu silu koja se koristila protiv njih reagirali smrtonosnom silom.
Kao i obično, oni koji optužuju policajce za kriminalno ponašanje nisu se udostojili objasniti što su oni mogli učinili drugačije. Nisu trebali pribaviti nalog za stan, usprkos vjerodostojnim razlozima za vjerovanje kako je povezan s trgovinom drogom? Nisu trebali provesti nalog? Trebali su čekati ispred stana da netko dođe do vrata, a ako njegovi stanari odbiju odgovoriti jednostavno pokupiti prnje i otići kući? Ili nisu smjeli uzvratiti paljbu nakon što su pucali na njih, već umjesto toga zaroniti na pod ili se sakriti iza namještaja nadajući se da će se napadač zaustaviti prije nego ih metak pogodi u lice?
Radikalni BLM aktivisti jasno su dali do znanja da je njihov problem s policijom taj što policija uopće postoji. Što god policija čini je, stoga, pogrešno, iz jednostavnog razloga što je policija ta koja to čini. Za BLM i njegove “ukinite financiranje policije” saveznike, borba protiv policijske brutalnosti je borba protiv same policije. Bilo kakva provedba zakona se, u njihovim glavama, smatra “brutalnošću”. A svatko tko umire od ruku policije — odnosno, bilo koja crna osoba — je ubijen, bez obzira na sve, bez obzira na kontekst. To je radikalizam koji drži naše gradove taocima, ludilo kojem bismo se svi trebali pokloniti. On se odijeva u ruho rasne pravde i drži natpise na kojima piše “jednakost”, ali sve to je definitivno neuvjerljiva krinka za njihov radikalni napad na zakon i red, kao i na samu civilizaciju.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
