Facebook i Twitter naveli su dva razloga koji navodno opravdavaju njihovu sveobuhvatnu cenzuru eksplozivnih izvješća New York Posta o Hunteru Budenu. Govore nam kako bi priča mogla biti “dezinformacija”, da je potrebno provjeriti činjenice prije nego se može objaviti i da je navodni optužujući materijal, navodno uzet s laptopa Huntera Bidena, “neovlašteno pribavljen” te da se mora zabraniti kako se ne bi “poticalo hakiranje”.
S ovakvim načinom rasuđivanja na um pada niz problema. Ponajprije, kako izvješće Posta može istodobno biti dezinformacija i rezultat hakiranja? Ako je navedeni e-mail koji otkriva da je Hunter organizirao sastanak između svog oca i vrhovnog rukovodioca u ukrajinskoj energetskoj kompaniji Burisma na neki način lažan, onda vjerojatno nije pribavljen hakiranjem. Ako je pribavljen hakiranjem, onda vjerojatno nije lažan. Čini se da postoji velika razlika između “ovi podaci su lažni” i “nemate pravo pristupiti ovim informacijama i objaviti ih”. To se doista čine kao dvije međusobno isključujuće tvrdnje.
Ono što je još važnije, čini se da Facebook i Twitter zapravo nemaju politike koje zabranjuju objavljivanje dezinformacija ili materijala dobivenog bez odobrenja. Oni možda imaju te politike napisane negdje u svojim uvjetima pružanja usluge, ali ta navodna pravila postaju aktivna stvarnost tek u vrlo odabranim — i politički prikladnim — okolnostima.
WikiLeaks dokumenti često su plodovi hakiranja. Porezne prijave predsjednika Trumpa nezakonito su procurjele u tisak. Vrpce Melanije Trump bile su snimljene i objavljene bez dozvole. Također nisu imale nikakvu informativnu vrijednost, osim da osramote Prvu damu (i nisu u tome uspjele čak ni u tom pogledu). Mogli bismo ponuditi još na desetke drugih primjera.
“Materijal dobiven bez odobrenja” je kategorija u koju spada veliki broj vijesti, dobrih ili loših, i također uključuje neke od najvećih i najvažnijih vijesti u modernoj povijesti. A opet, ovo je prvi put da su Twitter i Facebook zaključali račune velike novinske kompanije zbog objavljivanja takvog sadržaja i onemogućili korisnicima da ga vide i podijele.
Što se tiče dezinformacija, svaka dosljedna politika koja zabranjuje izvješćivanje bez navedenih ili sumnjivih izvora ili pak otvoreno lažno izvješćivanje, morala bi u to uključiti gluposti poput priče Atlantica koja je navodila da je Trump pale vojnike nazvao “luzerima” i “pušioničarima”. Nije bilo nikakvih uvjerljivih dokaza da je Trump ikada to izjavio, a mnogi su sadašnji i bivši dužnosnici Bijele kuće — uključujući Johna Boltona, Trumpovog kritičara — javno pobijali tu navodnu izjavu. Ali Atlantic nikada nije upozoren, suspendiran, blokiran ili kažnjen na bilo koji drugi način zbog svog izvješća.
Black Lives Matter i njegovi promotori također nikad nisu cenzurirani od strane divova društvenih medija, usprkos tome što su koristili njihove platforme za širenje dezinformacija u masovnim i destruktivnim razmjerima. Ako se vratimo do sad već temeljito razotkrivene laži “ruke su gore, ne pucaj”, pa sve do naširoko pokrivenih policijskih pucnjava ovog ljeta, BLM je dosljedno prenosio svoje divlje pretpostavke i izmišljotine kao činjenice, ignorirajući dokaze ili im je izravno proturječio. Učinci ovih dezinformacija bili su zastrašujući i često su uzimali oblik spaljenih zgrada i opljačkanih benzinskih postaja. Svaki napor za zaustavljanje širenja opasnih laži morao bi nositi ozbiljne posljedice za BLM i njegove pristaše.
Očigledno je da Big Tech ne gleda na sve dezinformacije ili navodne dezinformacije jednako. Ona vrsta koja unaprjeđuje ljevičarske ciljeve je, u njihovim mislima, opravdana. Dezinformacija (ili točna informacija, kad smo već kod toga) postaje loša i štetna samo kad zaprijeti ili ometa ljevičarsku agendu. Ovo je, sasvim jasno, prava politika i Facebooka i Twittera.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
