Objavljeno 27. kolovoza 2013. godine.
Ne mogu izbrojati koliko sam puta čuo liberalne profesore i liberalne pisce kako citiraju frazu: “Kad fašizam dođe u Ameriku, bit će zamotan u zastavu i nositi križ.” Izraz je briljantan. U stvarnosti, Americi ne prijeti fašizam koji dolazi s desna. Suština američke desnice, uostalom, jest manji državni aparat; a fašizam po definiciji zahtijeva sve veći državni aparat.
Stoga, ako postoji stvarna fašistička prijetnja Americi, ona dolazi s ljevice, čiji je apetit za državnom moći u biti neograničen. No, budući da je ljevica toliko dugo dominirala američkim intelektualnim, akademskim, umjetničkim i medijskim životom, uspjela je usaditi strah od desnice. Nikad nisam pisao da Americi prijeti fašizam. Uvijek sam smatrao da je ideja pretjerana. Ali sada vjerujem da zaista postoji takva prijetnja – i ona će doći zaogrnuta ne američkom zastavom, već u ime tolerancije i zdravlja. Prije objašnjavanja što ovo znači, razjasnimo što to ne znači. Prvo, to ne znači, niti ima bilo što zajedničko s nacizmom.
Nacizam je možda bio oblik fašizma. Ali nacizam je bio jedinstveni oblik fašizma i jedinstveno zlo. Bilo je utemeljeno na rasi i bilo je genocidno. Nijedan drugi izraz fašizma nije bio zasnovan na rasi. I nije sav fašizam genocidan. Dakle, moj strah da američka ljevica pomiče Ameriku prema vrsti fašizma ni na koji način ne podrazumijeva ništa nacističko ili genocidno.
Drugo, nisu liberali ili liberalizam ti koji predstavljaju fašističku prijetnju. To je ljevica. Liberali od četrdesetih do sedamdesetih kao John F. Kennedy, Harry Truman, Hubert Humphrey, Henry “Scoop” Jackson, Daniel Patrick Moynihan i mnogi drugi nisu bili ljevičari. Bili su liberali. Ali liberalizam je preuzela ljevica. Gotovo da nema liberala koji nisu ljevičari.
Ljevica ima predsjednika (Obama) koji je istinski ljevičar koji uspostavlja predsjedničku moć bez presedana kroz svoj kabinet i bezbroj drugih agencija (poput Agencije za zaštitu okoliša) i predsjedničkih uredbi. Ljevica je preuzela sveučilišta, a sve više i srednje škole i osnovne škole. Dominira vijestima i zabavnim medijima. A mnogi su suci i sudovi ljevičari – što znači da se njihove odluke vode ljevičarstvom više nego zakonom ili Ustavom. Svom tom moći ljevica kontrolira sve više i više života američkih građana. A kad ljevicu ništa ne zaustavi, ljevica se ne zaustavlja.
Uzmimo toleranciju. Prošli je tjedan Vrhovni sud u Novom Meksiku presudio da odbijanje fotografa da prisustvuje (zbog vjerskih razloga) da snimi ceremoniju istospolnog para predstavlja nezakonitu diskriminaciju. Fotograf se nikada nije protivio fotografiranju homoseksualaca. Međutim, nije željela biti dio ceremonije kojoj se religiozno protivi. Danas u Americi, zahvaljujući bezbroj zakona i progresivnih sudaca, ljudi mogu ići u zatvor zbog odbijanja sudjelovanja u događaju kojem se protive.
To se dogodilo cvjećari u državi Washington koja je uvijek prodavala cvijeće homoseksualnim kupcima, ali je odbila biti cvjećarica za gay vjenčanje: optužena je i kažnjena. To se dogodilo pekaru u Oregonu koji je uvijek prodavao robu homoseksualcima, ali je odbijao pružiti svoje proizvode homoseksualnom vjenčanju: optužen je i kažnjen. To se dogodilo u Massachusettsu, Illinois i drugdje Katoličkim Donacijama, povijesno najvećoj posvojiteljskoj agenciji u Americi.
Njihovo davanje djece bračnim parovima (muž i žena), umjesto istospolnim parovima, ocijenjeno je netolerantnim i kršenjem zakona. U tim i drugim državama Katoličke Donacije prestale su se baviti posvajanjem. U ime tolerancije – i borbe protiv seksualnog uznemiravanja – petogodišnji i šestogodišnji dječaci širom zemlje privedeni su policiji zbog nevinog dodirivanja djevojčica. U ime tolerancije, srednjoškolski timovi djevojaka u Kaliforniji i drugdje sada moraju prihvatiti muške igrače koji se osjećaju ženskim.
U ime tolerancije tvrtke ne mogu otpustiti muškarca koji se jednog dana pojavi na poslu odjeven u ženu. Za ljevicu tolerancija ne znači tolerancija. To znači prihvaćanje kao prvo. I kao drugo slavlje. To je totalitarizam: ne da samo morate živjeti s onim s čime se ne slažete, dragi građanine, nego morate to proslaviti ili platiti strmu cijenu.
U međuvremenu, u ime zdravlja postoji sličan upad u život pojedinca. Vidjeli smo to u pozivu gradonačelnika New Yorka Michaela Bloomberga na zakon kojim se ograničava količina gaziranog soka koju osoba može naručiti odjednom. U ime zdravlja ljudima je zabranjeno pušiti na otvorenom, trgovinama cigara zabranjeno je puštati kupce da puše unutra, a nevjerojatno je da će Kalifornija zabraniti elektroničke “cigarete” kao da su prave cigarete, iako ne sadrže duhan , ništa ne gori, a one emitiraju samo vodenu paru.
U ime zdravlja neke tvrtke, poput Medicinskog centra Bert Fish na Floridi i Kids II, Inc. (Baby Einstein, Disney Baby) ne zapošljavaju one koji puše kod kuće. U ime zdravlja, prvi put u američkoj povijesti ono što radite – legalno – kod kuće bit će razlog za to što tvrtke neće zapošljavati ili otpuštati zaposlenike. U ime sigurnosti dječaci prvog razreda suspendirani su iz škola jer su razigrano usmjerili olovku na drugog dječaka i “pucali” u njega.
A tu su i sveprisutni seminari o „preodgoju“ i „rehabilitaciji“ koje navodno neosjetljivi trebaju pohađati i na privatnim i na državnim radnim mjestima i restrikcije govora na gotovo svim sveučilištima. Pitanje je samo: Hoće li se Amerikanci probuditi zbog sve bržeg lišavanja svojih sloboda – ne u ime američke zastave, nego u ime tolerancije i zdravlja?
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
