U srijedu je El HuffPost, kako sebe naziva španjolska inačica tvrdokorno lijevog odjela za propagandu Huffington Post, tweetao izjavu Isabel Franco, krajnje lijeve političarke koja je trenutačno potpredsjednica regije Murcia i regionalna ministrica žena, jednakosti, LGBTI, obitelji i socijalnih politika (čega drugog – op. a.): “U Al-Ándalusu su koegzistirale tri kulture. Španjolska monarhija je bila ta koja je izazvala ogromnu invaziju, genocid i prikrivanje.”
Pa, naravno. Što biste drugo mogli očekivati? Kad ljevičarski političar dvadeset prvog stoljeća slavi islamski režim i ocrnjuje kršćanske vladare, to je ovih dana sasvim normalno. Sve ostalo bilo bi “rasistički”, “bigotno”, “islamofobno”, “ksenofobno” i vjerojatno anti-trans ili nešto slično.
Međutim, da je Isabel Franco (na slici gore) sklona iskrenosti, imali bi se za što ispričati. Povijest džihada od Muhameda do ISIS-a, prva i jedina sveobuhvatna povijest 1.400 godina dugog fenomena džihada širom svijeta na engleskom jeziku, pokazuje da je muslimanska Španjolska bila sve samo ne model multikulturalizma i suživota. Život kao kršćana bio je više nego bijedan. Kršćani nikad nisu bili sigurni da ih neće uznemiravati. Jedno izvješće suvremenika govori o svećenicima koje su muslimani “zasuli kamenjem i izmetom” na putu do groblja. Dhimmiji su trpjeli ozbiljne ekonomske poteškoće: Paul Alvarus, kršćanin devetog stoljeća iz Córdobe, žalio se na “nepodnošljivi porez” koji su muslimani nametali kršćanima.
Niti su kršćani mogli reći bilo što o svojoj situaciji, budući da je ta situacija propisana islamskim zakonom, a bilo kakvo kritiziranje islama, Muhameda ili Kurana predstavljalo je kazneno djelo kažnjivo smrtnom kaznom.
Godine 850., Perfectus, kršćanski svećenik, upustio se u razgovor o islamu sa skupinom muslimana; njegovo mišljenje o religiji osvajača nije bilo pozitivno. Za to je Perfectus uhićen i ubijen. Nedugo zatim, kršćanski je trgovac Joannes navodno prizvao Muhamedovo ime u svom prodajnom govoru. Bio je bičevan i zaradio dugogodišnju zatvorsku kaznu. Kršćanski i muslimanski izvori sadrže brojne zapise o sličnim incidentima na početku 10. stoljeća. Oko 910. godine, u jednoj od mnogih takvih epizoda, jedna je žena pogubljena zbog izjave “Isus je Bog i Muhamed je lagao svojim sljedbenicima”.
Daleko od toga da je bila raj tolerancije, Omejidska Španjolska postala je središte islamske trgovine robovima. Muslimanski kupci mogli su kupiti seksualne robinje stare samo 11 godina, kao i dječake robove za seks ili dječake robove za robove vojnike. Na prodaju su također bili eunusi, korisni za čuvanje harema. Plavokosi robovi uhvaćeni u džihadskim prepadima na kršćanske nacije sjeverno od al-Andalusa bili su osobito cijenjeni i postizali su visoke cijene. Trgovci robovima koristili bi šminku za izbjeljivanje lica i boju kako bi posvijetlili kosu tamnijim robovima kako bi za njih dobili više novca.
Svjedok trgovine robovima iz 12. stoljeća ovako je opisao tržnicu:
Trgovac govori robinjama da koketiraju sa starcima i stidljivim muškarcima među potencijalnim kupcima kako bi iz izludjele od požude. Trgovac bijelim robovima boja vrhove prstiju crvenom bojom; one crnog roba boja zlatnom; i sve ih odijeva u prozirnu odjeću, bijele robinje u ružičastu, a crne u žutu i crvenu.
Ako djevojke nisu surađivale, naravno, bile su pretučene ili ubijene.
Primarno tržište robova među muslimanima bilo je za nemuslimane, budući da je porobljavanje kolege muslimana smatrano kršenjem zahtjeva u Kuranu da budu “milosrdni jedni prema drugima” (48:29); stoga su muslimanski trgovci robovima robu morali tražiti u nemuslimanskim zajednicama.
Isabel Franco vam nikada neće reći ništa od toga, a vjerojatno to ni sama ne zna, budući da, kad bi javnost bila svjesna tih i drugih činjenica, ne bi favorizirala politike koje ona i njezini ljevičarski kolege žele da Španjolska, i Zapad općenito, usvoje. Istina koju ne želi da znate nalazi se u Povijesti džihada od Muhameda do ISIS-a — istine koje ona i njezini saveznici aktivno suzbijaju. Kao što pokazuju njezine prošlotjedne izjave, povijest je danas postala oružje za utjecanje na trenutačnu javnu politiku.
