Prošli tjedan sam govorio o dva mita o socijalizmu. Moj novi video pokriva još tri.
Mit br. 3: Socijalizam funkcionira ako je “demokratski”.
Kao što to Demokratski socijalisti Amerike kažu: “Društvo bi se trebalo voditi demokratski — kako bi se zadovoljile potrebe javnosti, a ne za stvaranje profita nekolicine.”
Zvuči dobro. Ako se izaberu socijalisti, imat ćemo pravednije društvo.
Ali socijalisti Venezuele su također bili izabrani.
“Oni mogu započeti kao demokratski izabrani”, rekao je ekonomist Ben Powell, direktor Instituta za slobodno tržište s Texas Tech-a, ali “kad jednom centraliziraju kontrolu nad ekonomijom, postaje nemoguće ‘ne-izabrati’ ih.”
Hugo Chavez je izabran, ali je postao autoritarac koji je odabrao svog nasljednika, Nicolasa Madura. Maduro je sad “izabran”, nakon što je uhitio protivnike i “naredio državnim službenicima da glasaju za njega ili će izgubiti posao”, kaže Powell.
“Socijalizam uvijek postaje autoritaran?”, pitao sam.
“Gdje god pokušate socijalizam, to je ono što dobivate”, odgovara on. “Teško je ostvariti političku slobodu ako nemate ekonomsku slobodu. Ako ovisite o državi za život, gubite sposobnost da se glasom suprotstavite (državi) jer možete biti kažnjeni.”
A ako država usmjerava ekonomiju, neki vladin odjel mora upravljati milijunima proizvodnih odluka i cijena. To nikad ne funkcionira. Niti jedan birokrat ne može predvidjeti potrebe i želje milijuna ljudi na različitim mjestima. Niti jedan političar se ne može mjeriti s mudrošću decentraliziranih poduzetnika koji neprestano vrše suptilne prilagodbe.
Slavne osobe kao što su Rosario Dawson, Susan Sarandon i Danny De Vito, glume u videozapisima koji prodaju “demokratski” socijalizam kao “javne škole” i “međudržavne autoceste”.
Oni nisu u krivu. “Neke industrije su u državnom vlasništvu”, odgovara Powell, ali “kad pogledate stvari koje rade neučinkovito — javno obrazovanje, naše zakrčene ulice — (jasno je) da socijalizirane industrije ne rade dobro”.
“Rade u skandinavskim zemljama!”, govore zagovornici socijalizma.
To je mit br. 4.
Skandinavija ima velike socijalne programe, ali njih plaća kapitalizam.
Socijalisti Švedsku nazivaju socijalističkom, ali to je jednostavno pogrešno. “Volvo je privatna kompanija”, kaže Powell. “Restorani i hoteli su u privatnom vlasništvu. Tržište organizira veliku većinu švedske ekonomske aktivnosti.”
Švedska je svojedobno pokušala socijalizam. Rezultat su bili visoki porezi, inflacija i gospodarski pad. To je primjer kako ljudi u prosperitetnim mjestima često ne znaju što im je poboljšalo život.
Godine 1950., Švedska je bila četvrta najbogatija zemlja na svijetu. Nakon toga je pokušala socijalizam. Odjednom su svojedobno poduzetni Šveđani počeli uzimati bolovanja. Stvaranje bogatstva se zaustavilo.
“Talent i kapital su izletjeli iz Švedske kako bi pobjegli od poreza i birokracije”, piše švedski povjesničar Johan Norberg. “Poduzeća su premjestila svoja sjedišta i investicije na gostoljubivija mjesta. IKEA je otišla u Nizozemsku… Bjorn Borg i ostali sportaši pobjegli su u Monaco.”
Švedska se oporavila tek kad je završila svoj socijalistički eksperiment. Srezali su poreze, državnu potrošnju i prodali tvrtke u državnom vlasništvu.
Nakon što su ekonomski neuki političari poput Bernieja Sandersa Skandinaviju nazvali socijalističkom, danski je premijer čak došao u Ameriku kako bi rekao: “Danska je daleko od socijalističke planirane ekonomije. Danska ima tržišnu ekonomiju.”
Zapravo, na ljestvici ekonomskih sloboda, Danska je rangirana kao slobodnije tržište od Sjedinjenih Država.
Mit br. 5: Socijalizam se u potpunosti razlikuje od fašizma.
U Kongresu, zastupnik Louie Gohmert nazvao je Hitlera “socijalistom”. Zastupnik Steve Cohen se uvrijedio, viknuvši: “Nacisti su ti koji su bili užasni, a ne socijalisti!”
Ali nacisti su bili “nacional-socijalisti”. Postoje razlike između fašizma i socijalizma, ali “oba tržišno odlučivanje zamjenjuju komandom i kontrolom”, kaže Powell. Fašizam “ostavlja privatno vlasništvo u nominalnim terminima”, ali niti jedan sustav ne dopušta individualnu slobodu.
Socijalizam danas privlači ljude jer obećava “jednakost i socijalnu pravdu”, ali samo pogledajte njegove rezultate. U Rusiji, Kubi, Sjevernoj Koreji, Nikaragvi, Vijetnamu i Kini, socijalizam je značio gubitak slobode.
Socijalistički eksperimenti također nisu uspjeli u Izraelu, Indiji, Velikoj Britaniji, Afganistanu, Siriji, Alžiru, Kambodži, Somaliji, itd. Ne postoje uspješne priče o socijalizmu.
Samo kapitalističke zemlje stvaraju pravo bogatstvo.
“Povijest čovječanstva je siromaštvo, glad, rana smrt”, ističe Powell. “U posljednjih 20 godina, vidjeli smo više ljudi koji su pobjegli od krajnjeg siromaštva nego u bilo koje drugo vrijeme u povijesti. To je zbog tržišta!”
A opet, milijuni glasaju za socijalizam.
John Stossel je američka televizijska ličnost i autor, poznat po svojoj libertarijanskoj političkoj filozofiji i pogledima na ekonomiju koji snažno zagovaraju slobodno tržište.
