Kapitalizam je proizveo slobodu i uništio siromaštvo. Komunizam je proizveo siromaštvo i uništio slobodu. Zašto se onda još uvijek vodi rasprava o tome koji je sustav moralniji? Dennis Prager objašnjava.
Motivi su mnogo manje važni od ponašanja. Svi to znamo: Ako netko ima dobre namjere, ali se prema ljudima odnosi loše, te dobre namjere ne znače ništa.
Kao u slučaju pojedinaca, isto vrijedi i za vlade. Kapitalizam možda zvuči manje plemenito od komunizma — pojedinac teži uspjehu najbolje što može (to je kapitalizam) nasuprot svi dijele sve jednako (to je komunizam). Ali kapitalizam je taj koji je stvorio slobodu i sam spasio milijune ljudi iz siromaštva, dok je komunizam zadržao milijune ljudi siromašnima i bez iznimaka uništio njihove slobode.
Kapitalizam, uza sve svoje nesavršenosti, omogućava pristojno društvo. Komunizam, bez obzira na njegove iskazane namjere, vodi do zla. A opet, sve više, ljudi ignoriraju ili negiraju zlo ove ideologije koja je, unutar razdoblja od samo 60 godina, stvorila moderni totalitarizam te je lišila ljudskih prava, mučila i ubila više ljudi od bilo koje druge ideologije u povijesti.
Kako možemo to objasniti? Postoje dva načina.
Prvi je neznanje: Ljudi jednostavno ne znaju istinu o komunizmu.
Drugi je namjerna sljepoća: Ljudi znaju istinu, ali je odlučuju ignorirati jer je istina o užasima komunizma previše bolna za suočavanje.
S obzirom na katastrofalno stanje našeg obrazovnog sustava, možemo pretpostaviti da većina ljudi spada u ovu prvu kategoriju. Oni jednostavno ne znaju. Stoga mi dopustite da iznesem neke činjenice.
No, prije nego to učinim, moram se pozabaviti još jednim pitanjem: Zašto je važno da svi znaju što je komunizam napravio?
Evo tri razloga:
Prvi, imamo moralnu obvezu prema žrtvama komunizma da ih ne zaboravimo. Baš kao što Amerikanci imaju moralnu obvezu sjetiti se žrtava ropstva, imamo jednako obvezu prema milijardu žrtava komunizma, osobito prema stotinu milijuna ubijenih.
Drugi, najbolji način da spriječite da se zlo ponovi jest suočavanje sa svim njegovim užasima. Činjenica da mnogi mladi ljudi danas, osobito mladi ljudi, navode komunizam kao održivu opciju za moderno društvo, dokazuje da ne znaju moralni zapis komunizma. Stoga, oni se ne boje dovoljno komunizma — što znači da bi se to zlo moglo ponoviti.
A zašto bi se moglo ponoviti? To nas dovodi do razloga broj tri. Vođe komunističkih režima i ogroman broj ljudi koji su pomagali tim vođama u mučenju, porobljavanju i ubijanju bili su gotovo svi normalni ljudi. Naravno, neki od njih bili su psihopati; ali većina njih nije. Što znači da bilo koje društvo — uključujući ona slobodna — mogu prerasti u komunizam ili nekakvo slično zlo.
A sad neke činjenice: Na temelju autoritativne Crne knjige komunizma, koju su napisala šestorica francuskih učenjaka i koju je u Sjedinjenim Državama objavio Harvard University Press, evo broja ljudi ubijenih u komunističkim režimima — ne vojnika; običnih civila.
Vijetnam: 1 milijun. Istočna Europa: 1 milijun. Etiopija: 1,5 milijuna. Sjeverna Koreja: 2 milijuna. Kambodža: 2 milijuna. Sovjetski Savez: 20 milijuna. Kina: 65 milijuna.
A te brojke su konzervativna procjena.
I, naravno, te brojke ne opisuju patnju koju su pretrpjele stotine milijuna ljudi koji nisu ubijeni: sustavno oduzimanje prava na slobodan govor, na slobodno prakticiranje vjere, na otvaranje posla ili čak putovanje bez dopuštenja partije; bez ne-komunističkog sudstva ili medija; siromaštvo gotovo svih komunističkih zemalja; zatvaranje velikog broja ljudi i, naravno, trauma koju su pretrpjele stotine milijuna prijatelja i rodbine ubijenih i zatvorenih.
Te brojke vam ne govore o smrznutim milijunima u golemom sovjetskom sibirskom zatvorskom sustavu poznatijem kao arhipelag Gulag; ili rutinskoj praksi živog sahranjivanja seljaka vijetnamskih komunista u svrhu teroriziranja drugih seljaka kako bi podržali komuniste; ili redovitom korištenju odvratnih metoda mučenja Mao Ce-tunga u svrhu kažnjavanja svojih protivnika i zastrašivanja seljaka.
Ljudi povezuju zlo s tamom. To nije točno: Lako je gledati u mrak; vrlo je teško gledati u jarku svjetlost. Stoga bi zlo trebalo povezati s ekstremnom svjetlinom, s obzirom na to da ljudi rijetko gledaju na pravo zlo. A oni koji se ne suočavaju sa stvarnim zlom često izmišljaju zla poput “sustavnog rasizma” u Americi 21. stoljeća ili “toksične muškosti” ili “patrijarhata” s kojima se mnogo lakše suočiti.
Knjiga Psalama navodi: “Vi koji volite Boga morate mrziti zlo.”
Ako ne vjerujete u Boga, evo još jednog načina: “Oni od vas koji vole ljude moraju mrziti zlo.”
Ako ne mrzite komunizam, nije vas briga za ljude, a još manje ih volite.
Ja sam Dennis Prager.
