“Bio sam nacionalsocijalist prije nego što se gosp. Hitler rodio. Nadam se da ćemo oponašati njegova velika dostignuća u tom smjeru”, napisao je čuveni socijalistički pisac čiji kip nasmiješeno stoji u fontani iz kafića Shaw Cafe & Wine u kanadskom gradiću Niagara-on-the-Lake.
Kip je dio lokalnog štiha koji uključuje književni festival koji se održava pod njegovim imenom.
Festival možda izvodi Shawov Na stijenama, ali ne uključuje njegov predgovor predstavi, gdje je tvrdio da “istrebljenje mora biti postavljeno na znanstvenoj osnovi ako će se ikad provesti humano i apologetski, kao i temeljito” te smatra Sovjetski Savez idealnim primjerom gdje je na “esencijalna pitanja: ‘nosite li svoj dio tereta u društvenom čamcu? zadajete li više problema nego što vrijedite?'” odgovorila Čeka koja bi “‘likvidirala’ osobe koje im nisu mogle odgovoriti na zadovoljavajući način” kako bi udovoljili “hitnosti uklanjanja ljudi koji se ne žele ili ne mogu uklopiti u novi poredak stvari”.
I dok Niagara-on-the-Lake ima kip Shawa, poznati je socijalist na svom zidu držao portret Feliksa Dzeržinskog, osnivača Čeke, sovjetske tajne policije.
Kip Georgea Bernarda Shawa, jedan od mnogih, uključujući onaj ispred Nacionalne galerije Irske (djelo kipara Paola Troubetzkoya, koji je pobjegao od komunista i kojeg su nacisti izmaltretirali do smrti: dva režima koje je Shaw entuzijastično podržavao), rijetko se dovodi u pitanje.
U doba kad se Isaac Newton optužuje za profitiranje od kolonijalizma, a njegovo ime briše iz znanosti, kad Sveučilište u Edinburghu uklanja ime Davida Huma, a Sveučilište u Liverpoolu otkazuje Gladstonea jer je njegov otac posjedovao plantažu, iako se osobno protivio ropstvu, socijalist mnogo bliži našem vremenu, koji je napisao članak pod nazivom “Heil Hitler”, i dalje stoji.
Svakako Londonska škola ekonomije, vjerojatno najštetnija institucija u zemlji, nije prekinula veze sa svojim genocidnim i ubilačkim osnivačem. A Fabijanski prozor, vitraž koji prikazuje osnivače socijalističkog kulta, uključujući Shawa, još uvijek visi u Shawovoj knjižnici spomenute institucije.
Prošlogodišnji članak irskog Independenta postavio je pitanje: “Trebaju li Irci tolerirati memorijal nacističkog simpatizera”. Čini se da takvo pitanje nije postavljeno najprestižnijoj ljevičarskoj obrazovnoj instituciji u Velikoj Britaniji koja još uvijek štuje čudovište koje je podržavalo Mussolinija, Hitlera, Lenjina i Staljina ne zato što nije vjerovao da su ubojice, već upravo zato što jest.
“Mussolini, Kemal, Pilsudski, Hitler i ostali mogu se pouzdati u mene da ću im suditi prema njihovoj sposobnosti isporučivanja rezultata”, napisao je. “Staljin je isporučio rezultate u toj mjeri koja se prije deset godina činila nemogućom… Isus Krist [Staljin] je došao na Zemlju. On više nije idol. Ljudi stječu nekakvu ideju o tome što bi se dogodilo da je On živio u današnje vrijeme.”
Iako većina ljudi pri pomisli na Shawa (ako uopće pomisli na njega) i dalje misli na Pigmaliona ili Moju lijepu damu, njegovi pogledi na eugeniku, socijalizam i genocid nikad nisu bili tajna. Pjesma Audrey Hepburn “Kiša u Španjolskoj” daleko je od Shawa koji je napisao: “Ako želimo određenu vrstu civilizacije i kulture, moramo istrijebiti onu vrstu ljudi koji se ne uklapaju u nju.”
To uključuje Židove, za koje je Shaw napisao: “Mislim da bismo se trebali pozabaviti židovskim pitanjem priznajući pravo Države da vrši eugeničke eksperimente iskorjenjivanjem svih vrsta koje smatraju nepoželjnima”. No, predani eugeničar teško se zaustavlja ovdje, napisavši da “većina muškaraca trenutačno u Europi nemaju nikakvog prava biti živi”.
“Obratite se kemičarima kako bi otkrili humani plin koji će odmah i bezbolno ubiti”, napisao je. “Naći ćemo njegovu primjenu kod kuće.” Protiv koga se trebao primijeniti? Svih.
“Mislim da bi bilo dobro kad bi svi dolazili pred pravilno imenovani odbor, baš kao što bi dolazili pred poreznika, i recimo svakih pet ili sedam godina jednostavno bi ih tamo stavili i rekli: ‘Gosp. ili gospođo, hoćete li biti ljubazni i opravdati vaše postojanje?’ Ako ne proizvodite koliko konzumirate ili možda malo više, onda, očigledno, ne možemo koristiti velike organizacije u našem društvu kako bi vas održali na životu, budući da nam vaš život ne koristi i ne možete biti od velike koristi sebi.”
“Neobuzdani, svirepi, nesvjesni, idioti, sebični miopi i moroni, što s njima? Nemojte ih kažnjavati. Ubijte, ubijte, ubijte, ubijte, ubijte ih”, bjesnio je u jednom od svojih eseja.
Osim konvencionalne biološke eugenike, “neobuzdani” su bili neprijatelji države.
“Osnovno opravdanje za istrebljenje”, tvrdio je Shaw u odlomku koji brani sovjetske čistke, “uvijek je nepopravljiva društvena nekompatibilnost i ništa više”.
Shaw je napisao da je Drugi svjetski rat bio “rat između srođivanja i križanja, između mješanaca i onih s pedigreom; a Hitler ima hrabrosti braniti svoja uvjerenja do najuzvišenijih visina koje su mu dale drskosti da se kocka sa svjetskim ratom. Sve u svemu vrlo izvanredan momak, ovaj Hitler.”
Ništa od svega ovoga nije tajna, iako Shawovi apologeti u književnosti i medijima inzistiraju da je samo glumio i iznosio hiperbolične izjave kako bi provocirao javnost. Ali to ne objašnjava njegove privatne izraze podrške komunistima i nacistima.
“Upao sam u nevolje s liberalima zbog branjenja Mussolinija”, hvalio se u jednom pismu. “Recite pukovniku [Hermannu] Göringu s poštovanjem da sam njegov režim u Engleskoj podržavao do te mjere da sam postao nepopularan te da i dalje to činim u vezi svih pitanja koja on i Hitler smatraju trajnim istinama i istinskom realpolitikom”, isticao je u jednom drugom pismu.
“Vidio sam sve ‘terore’ i užasno sam zadovoljan s njima”, šalio se nakon posjeta Sovjetskom Savezu.
“Ako se ovaj veliki komunistički eksperiment proširi čitavim svijetom, imat ćemo novu eru u povijesti”, predviđao je Shaw. Ali nije bio previše izbirljiv oko toga kakve je vrste totalitarni režim koji je zavladao svijetom tako dugo dok je “apsolutan, automatski i totalitaran”.
Shaw se pokazao korisnim i Hitleru i Staljinu. Hitler je naredio Goebbelsu da zaštiti Shawove spise jer su bili korisni za nacističke ciljeve, dok se Staljin susreo sa slavnim dramatičarom. Bilo je lako shvatiti zašto, budući da je Shaw 1944. napisao da “mi tvrdimo da se borimo za demokraciju; a Hitler neodgovorivo uzvraća da britanska demokracija nije ništa drugo do anglo-semitske plutokracije.”
Socijalistički dramatičar nije se previše trudio sakriti štetnost svojih stavova. Ako su oni zamračeni to je samo zato što se generacija ljevičara trudila da takvi i ostanu. Kad se Glenn Beck u svojoj emisiji nakratko usredotočio na njih, stručnjaci su pohrlili objasniti zašto to nije problem.
I još uvijek, dok se ruše kipovi, a institucije preimenuju, to nije problem.
Koji su vjerodostojni razlozi za uklanjanje Newtona i Gladstonea, dok se knjižnica koja nosi ime nacističkog i komunističkog simpatizera koji je otvoreno zagovarao masovno ubojstvo ostavlja na miru?
Zašto je srušeno toliko kipova, dok Shawovi kipovi još uvijek udobno stoje na svojim mjestima?
Odgovor je jednako otkrivajući u vezi Shawa, kao i o čitavoj ubojitoj kulturnoj revoluciji koja ruši naša društva. Rušenje i preimenovanje je projekt dekonstrukcije naše civilizacije koji napada ljude s ključnim ulogama u njezinoj izgradnji i održavanju.
Shawovi kipovi, poput onih Marxovih, usprkos njegovom rasizmu, ostat će na svojim mjestima jer obojica predstavljaju upravo ono načelo zbog kojeg se toliko kipova uopće srušilo.
Ruše se samo kipovi stvaratelja, dok se kipovi rušitelja čuvaju.
Ako se Shaw zalagao za bilo što, onda je to bio militantni prezir prema postojećem redu, izborima, slobodi i individualnim pravima. Nije ga bilo previše briga tko će ga srušiti, Staljin ili Hitler, Mussolini ili Lenjin, ili zašto, samo da se nekakva ljudska sila pojavi i učini to.
Po mogućnosti dok ubija što više ljudi koje je Shaw želio istrijebiti.
Shaw bi, da je živ, pozdravljao Black Lives Matter vandale, ne zato što se slagao s njihovom ideologijom crnog supremacizma, koju bi ismijavao baš kao što je ismijavao i Hitlerove arijevske pretenzije, već zato što imaju hrabrosti i energije za rušenje društva i viziju da ga zamijene nekakvom utopijskom totalitarnom shemom koju su sami zamislili.
To je razlog zbog kojeg se njegovi vitraži i kipovi ne diraju.
Shawovu vrstu ležernog rasizma i odlučnog totalitarizma dijele Black Lives Matter i njegovi politički saveznici čije podrijetlo političke linije vodi do Malcolma X-a i Nacije islama, koji su se udružili s KKK na način na koji se Shaw okrenuo Hitleru i nacistima.
Neki ljudi postaju radikali i ekstremisti jer sanjaju o boljem svijetu. Drugi samo govore o boljem svijetu jer mrze stvarni svijet i nemaju ništa osim prezira prema većini ljudi koji ga nastanjuju. Oni sanjaju o revoluciji koja će proliti krv onih koje, poput Shawa, smatraju beskorisnima, a prozaične rutine svakodnevnog života zamijeniti s kultom ličnosti i prisilnom predanošću skupu nemogućih ideala bez obzira na to kakvi oni bili.
I tako će Shawovi kipovi ostati stajati dok traje politički teror kulturne revolucije.
Daniel Greenfield je istraživački novinar i pisac koji se usredotočuje na radikalnu ljevicu i islamski terorizam.
