Dok je Sayragul Sauytbay bila držana u vladinom koncentracijskom logoru u kineskoj provinciji Xinjiang, bila je prisiljena potpisati dokument koji nalaže njezinu vlastitu smrt ako ikad progovori o užasima logora. Nepokolebljiva, ona je od svog bijega podizala svijest o strahotama počinjenima nad ujgurskim narodom, primivši Međunarodnu nagradu Žene hrabrosti od američkog državnog tajnika Mikea Pompea 2020. godine.
Njezina knjiga “Glavna svjedokinja: Bijeg iz modernih koncentracijskih logora Kine”, koju je napisala u suradnji s novinarkom Alexandrom Cavelius, izašla je početkom ovog mjeseca i dostupna je zahvaljujući izdavaču Scribe. Isječci koje je u subotu objavio Daily Mail otkrivaju priče o mučenju, odstranjivanju organa, silovanju i planovima za globalnu dominaciju iz gulaga Komunističke partije Kine.
Američki State Department je 2018. godine procijenio da je KPK prisilio vjerojatno više od 2 milijuna ljudi, uglavnom ujgurskih muslimana, u logore u kineskoj provinciji Xinjiang. Prema satelitskim snimkama australskog Instituta za stratešku politiku, do rujna 2020. godine broj logora dosegao je brojku od 380. Sauytbay je bila prisiljena raditi kao učiteljica u jednom od njih, prije puštanja 2018. godine i kasnijeg bijega u Švedsku.
Sobe za mučenje i nestajanje leševa
Sauytbay govori o sobi za mučenje koju naziva “crnom sobom”, smještenoj u blizini stražarnice u logoru u kojem je bila zatvorena. Krici koji su dolazili iz crne sobe “zvučali su poput sirovih krikova umirućih životinja”, rekla je. “U trenutku kad ste ih čuli, znali ste kakvu agoniju proživljava ta osoba.”
Prisjeća se da je na zidovima crne sobe vidjela lance i stolice s “čavlima koji su virili iz sjedala” na kojima bi vezali zatvorenike. Sprave za mučenje na zidovima “bile su nalik onima iz Srednjeg vijeka”, uključujući “oruđe za vađenje noktiju na rukama i nogama” i šipke nalik kopljima “za ubadanje u tijelo osobe”. Električne stolice, “željezne stolice s rupama na naslonima kako bi se ruke mogle uviti natrag iznad ramenog zgloba” i druge stolice osmišljene za pričvršćivanje žrtava poredane na jednoj strani sobe.
“Mnogi ljudi koje su mučili nikad se nisu vratili iz te sobe”, rekla je. “Drugi se teturali pri izlasku, obliveni krvlju.”
Tajne naredbe nalagale su da svi zatvorenici koji su umrli ili su bili ubijeni “moraju nestati bez traga”, prisjeća se Sauytbay. “Na tijelima nije smjelo biti vidljivih tragova mučenja … Bilo kakav dokaz ili dokumentacija trebali su se odmah uništiti.”
“Fotografiranje ili snimanje leševa bilo je strogo zabranjeno”, dodala je. Obitelji preminulih su dobivale ili “nejasne odgovore” ili je, ponekad, “bilo poželjno jednostavno nikad ne spominjati da su uopće umrli”.
Odvučene, mučene i silovane
Prisjećajući se jednog od svojih “predavanja” u logorima, Sauytbay kaže: “Jedva sam se slušala kako govorim o našem samopožrtvovnom patrijarhu Xi Jinpingu, koji ‘svojim rukama prenosi toplinu ljubavi’ [dok] se nekoliko ‘studenata’ onesvijestilo i palo sa svojih plastičnih stolica.”
Kad su zatvorenici padali u nesvijest, od mučenja ili stresa, stražari bi “zgrabili onesviještenu osobu za obje ruke i odvukle je poput lutke, dok su im se noge vukle po podu”, rekla je Sauytbay. “Nisu odvodili samo onesviještene, bolesne i lude… ponekad je to bilo samo zato što zatvorenik nije razumio jednu od naredbi stražara, izdanu na kineskom jeziku.”
Jedna 84-godišnja žena koje je Sauytbay sjeća, bila je optužena zbog navodnog međunarodnog telefonskog poziva. Usprkos njezinom poricanju, stražari u logoru kaznili su je tako da su joj iščupali nokte.
Jedna druga žena, u dvadesetima, priznala je da je kao tinejdžerka poslala tekstualnu poruku prijatelju za muslimanski praznik. Za kaznu su je čuvari grupno silovali, dok je Sauytbay bila prisiljena gledati. “Dok su je silovali, provjeravali su kako reagiramo”, prisjetila se 2019. godine. “Ljudi koji bi okretali glavu ili zatvarali oči, kao i oni koji su izgledali bijesno ili šokirano, odvođeni su i nikad ih više nismo vidjeli.”
Prisilno odstranjivanje organa
Zatvorenici koji su bili zdravi i mladi često su imali svoje medicinske kartone označene s crvenim “X”. “Jednostavno je bila činjenica da je Partija zatvorenicima uzimala organe”, rekla je Sauytbay. Počela je sumnjati da se ti zatvorenici prisilno koriste za odstranjivanje organa. Drugi muslimani preferiraju organe muslimanskih donatora jer su “halal”.
“Shvatila sam da ti mladi, zdravi zatvorenici nestaju preko noći”, dodaje Sauytbay. “Kad sam kasnije provjerila, na svoj užas sam shvatila da su svi njihovi medicinski kartoni bili označeni s crvenim X-om.”
Planovi za svjetsku dominaciju
Sauytbay se također sjeća kad je vidjela povjerljive dokumente iz Pekinga koji govore o planovima zauzimanja Europe do 2055. godine. Prvi korak, u godinama 2014.-2015., bio je “asimilacija onih koji su voljni u Xinjiangu i eliminacija onih koji nisu.”
Drugi korak poziva na aneksiju “susjednih zemalja” između 2025. i 2035. godine. Kina je već počela testirati svoje granice. Godine 2020. kineska vlada je sagradila 11 zgrada unutar nepalskog okruga Humla i odbila polaganje prava Nepala na taj okrug. Te iste godine, KPK je donio zakon o “sigurnosti” Hong Konga i koristio ga za podizanje tužbi i zatvaranje pro-demokratskih zakonodavaca i aktivista.
Treći korak, koji bi se trebao postići između 2035. i 2055. godine, bio je “okupacija Europe”.
Zapadne nacije si ne mogu priuštiti — moralno ili praktično — zatvaranje očiju pred zlostavljanjima kineske vlade protiv vlastitih građana, kaže preživjela. “Trenutačna situacija je već nadišla etnička i vjerska pitanja”, rekla je Sauytbay za Radio Free Asia 2020. godine. “[Ona] se podigla na razinu humanitarne tragedije.”
