Paul Ehrlich napisao je jednu od najpopularnijih i najprodavanijih knjiga 20. stoljeća. Nosila je ime “Populacijska bomba”. Sadržavala je 300 stranica zlogukih proročanstava. Planet je bio u procesu uništavanja jer su se ljudska bića razmnožavala poput norveških poljskih miševa. Bila je to darvinistička noćna mora koja je ljudsku vrstu neumoljivo vodila natrag do razine neandertalskog postojanja.
To smo naučili iz nezaboravne, često citirane apokaliptične prve rečenice knjige:
“Borba za prehranjivanje čitavog čovječanstva je gotova. U 1970-ima i 1980-ima, stotine milijuna ljudi će umrijeti od gladi usprkos svim žurno započetim programima.” On je predvidio da se gusto naseljene zemlje poput Indije neće moći spasiti od izumiranja.
Prenaseljenost je 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih bila ono što su klimatske promjene danas.
Ehrlich je preko noći postao miljenik medija, gostujući šest puta u emisiji “Johnny Carson Show” i šireći svoju poruku ekološke beznadežnosti milijunima ljudi. To se smatralo neoborivom znanosti tih dana i iznjedrilo je moderni “zeleni pokret”. Samo šačica akademika, poput mog mentora Juliana Simona, razotkrila je predviđanja kao totalnu besmislicu. Simon i ostali bili su odbacivani kao osobe koje bi danas opisivali kao “poricatelje znanosti”.
Dakle, zamislite moje iznenađenje kad sam u nedjelju 23. svibnja pročitao ovaj naslov na naslovnici New York Timesa: “Svijet se suočava s prvim dugim klizištem u svojoj populaciji: Stope plodnosti padaju.”
Priča opisuje da se čak i u nekim svojedobno prenaseljenim nacijama “Zemlje suočavaju sa stagnacijom stanovništva i padom plodnosti.” Ljudi danas imaju toliko malo djece da se “rodilišta… zatvaraju” diljem planeta. Bojažljivi odgovor zlogukih proroka nije bila isprika ili priznanje akademske prijevare. Umjesto toga, oni govore: “Hvala Bogu što smo upozorili svijet na prenaseljenost.”
Ali ništa od toga se nije dogodilo radi lažnih uzbuna. Stope plodnosti predvidljivo su pale jer je svijet postao bogatiji, a globalni pomak prema kapitalizmu slobodnog tržišta doveo je do viših obiteljskih primanja i većih mogućnosti za obrazovanje i karijere žena, što je srušilo natalitet. Stopa nataliteta u Meksiku je pala s pet djece po bračnom paru 1970-ih na samo nešto više od dvoje danas.
Nitko ne voli spominjati grozne politike koje su implementirane širom svijeta u svrhu kontrole stanovništva. Fond UN-a za stanovništvo (koji se danas naziva Obiteljsko planiranje) zagovarao je prisilne sterilizacije, obavezne pobačaje, jezivu kinesku politiku jednog djeteta i druge prisilne mjere za smanjenje nataliteta. Ironično, isti akademici i vladini dužnosnici koji danas zagovaraju “ženino pravo na izbor” podržavali su brutalno nametanje kontrole nad pravima roditelja da sami odaberu veličinu svojih obitelji. Čak i u Americi, žene su posljednjih desetljeća često stigmatizirane ako imaju više od troje djece, a roditelji s velikim obiteljima se omalovažavaju jer ne znaju o kontroli rađanja.
Danas mnoge Zapadne nacije imaju stope nataliteta ispod plodnosti na razini zamjene (2,1 djece po ženi reproduktivne dobi) i promiču upravo suprotno od onoga što su propovijedali prije nekoliko desetljeća: pro-natalitetne politike. Vlade sad plaćaju ženama da imaju djecu. Niti jedna zemlja se ne suočava s većom demografskom krizom od Kine, koja danas ima obrnutu piramidu stanovništva s mnogo starih ljudi i malo djece koja se brinu o njima.
Ovaj potpuni preokret znanstvenog konsenzusa podsjeća na evoluciju rasprave o klimi. Prije pedeset godina, upozoravali su nas na nadolazeće ledeno doba. Ljevica danas grozničavo pokušava izbrisati tu povijest i pretvara se kao da se globalno zahlađenje nikad nije dogodilo. Sad nas ti isti znanstvenici uvjeravaju da se suočavamo s katastrofalnim zagrijavanjem planeta. Pa, što je na kraju? To su “klimatske promjene”.
Dakle, kako je zeleni lobi Sudnjeg dana toliko pogriješio? Ispostavilo se da se čovječanstvo ne ponaša poput norveških poljskih miševa. Imamo razlog za to: mi imamo umove; mi reagiramo na promjene u svijetu oko nas. Ljevica voli gledati kratkoročne trendove i pogrešno ih ekstrapolirati tijekom 20, 50 i 100 godina. Oni su predviđali, kao i Ehrlich, da će nam ponestati hrane, nafte, plina, poljoprivrednog zemljišta, pitke vode i čistog zraka. Umjesto toga, zahvaljujući ljudskoj domišljatosti i slobodnih tržištima, mi imamo više hrane, nafte, vode i čistog zraka nego ikad prije u povijesti ovog planeta. Kako se klima mijenja u jednom ili drugom smjeru, što će zasigurno nastaviti činiti, ljudi će reagirati putem inovacija i tehnologije te promjena načina na koji živimo i radimo.
Ono što je sigurno jest da smo, ako se oslonimo na vladu ili Ujedinjene narode, doista osuđeni na propast. Političari će raditi iste one tragične pogreške koje su počinili kao odgovor na lažnu populacijsku bombu.
Što se tiče mladih ljudi, moj savjet onima koji doista žele spasiti planet je ovaj: Izađite; vjenčajte se; i pravite bebe. Puno njih. Požurite!
