Glavna među Velikim lažima koje trenutačno širi američka ljevica jest da je Zapadna kultura inherentno rasistička, manifestacija bijele supremacije. To nije samo glupost, već je pogubna, opasna glupost.
Prije nego što nastavimo, možda bismo trebali definirati “Zapadnu kulturu”. To je u osnovi brak judeo-kršćanske moralnosti i klasičnog (to jest, grčkog i rimskog) intelektualizma. Ona privilegira razum nad osjećajima i pojedinca nad državom. Njezino je središnje načelo da se osoba, svojim vlastitim naporima, može uzdići iznad svojih okolnosti.
Zapadna kultura nije sad niti je ikad bila savršena. Ali nam je podarila bogatstvo velikih ideja: da su svi muškarci (i žene) stvoreni jednakima, da nas je naš Stvoritelj obdario prirodnim pravima, da pažljivim promatranjem i eksperimentiranjem možemo naučiti mnogo (ako ne i sve) o našem svijetu i da moramo voljeti svoje bližnje kao sebe. Ona je proizvela tehnološki napredak koji je moderni život učinio toliko relativno bezbrižnim i udobnim — u toj mjeri da, na Zapadu, naši “siromašni” sad žive bolje (i duže) od članova kraljevskih obitelji iz prošlosti.
Zapadna kultura nam je također pružila mnoge ljepote, u obliku umjetnosti, glazbene literature, kao i zahvalnost za još veće ljepote u prirodi. Iz tih razloga Zapadna kultura predstavlja ono najbolje što je čovječanstvo dosad proizvelo.
Ipak, govore nam da je Zapadna kultura rasistička jer su Zapadne nacije svojedobno prakticirale ropstvo. Da, jesu. Ali ono što ta optužnica ignorira jest da je gotovo svaka kultura u povijesti svijeta prakticirala ropstvo, uključujući one u Africi i Sjevernoj Americi, i to mnogo prije pojave Europljana. Većinu pisane ljudske povijesti, ropstvo je bilo status quo. Jedna skupina ljudi pokorila je drugu, a oni koji nisu ubijeni bili su zarobljeni i porobljeni.
Zapadna kultura je bila ta, u Europi i Sjevernoj Americi, koja je naposljetku stala na kraj toj odvratnoj praksi (iako ona još uvijek postoji u nekim dijelovima svijeta). A razlog zašto je Zapad bio motiviran to učiniti jest taj da je ropstvo u konačnici nespojivo s našim temeljnim uvjerenjem u vrijednost pojedinca. Istina, trebalo nam je nekoliko stotina godina da dođemo do te točke i mnogo je tisuća stradalo u tom naporu. Ali mi smo u konačnici stigli tamo — upravo zbog svog kulturnog naslijeđa, a ne usprkos njemu.
Nadalje, suprotno popularnom narativu, Zapadna kultura nikad nije bila isključivo vezana za “bjelinu”. Njezini korijeni se mogu pronaći u Sjevernoj Africi i velikoj knjižnici u Aleksandriji (koju su, istina Bog, osnovali Makedonci/Grci — op. a.), kao i na Bliskom istoku i Mediteranu. Također je tijekom stoljeća apsorbirala i ugrađivala ono najbolje što su nudile druge kulture, što je vidljivo u današnjoj muzici, književnosti i modi.
To nije, kao što bi neki tvrdili, “kulturno prisvajanje”. Umjesto toga, to je priznanje onim drugim kulturama i dobru koje one donose. To također odražava otvorenost i liberalizam (u onom najboljem smislu riječi) zapadnjačkog etosa, koji prirodno traži istinu i ljepotu gdje god se mogu pronaći.
I konačno, Zapadna kultura u svojoj trenutačnoj inkarnaciji izričito nije rasistička jer nije ograničena na bilo koju određenu rasu. Ona nije samo za bijele ljude ili one čiji su preci bili Europljani. Ona, zapravo, uopće nije ekskluzivna. Daleko od toga. Svi su pozvani na sudjelovanje. A mnogi to i čine, hrleći ako mogu u Zapadnu Europu, Sjedinjene Države i Kanadu, upravo zato što žele biti djelom naše kulture i uživati u individualnim slobodama i mogućnostima koje one pružaju.
A kad ne mogu doći ovdje, oni nastoji što je više moguće uklopiti elemente naše kulture u svoju. Doista, moć Zapadne kulture u promicanju slobode i prosperiteta je takva da totalitarni, kolektivistički režimi, poput onog u komunističkoj Kini, moraju ugušiti ili nasilno ukloniti sve ostatke demokracije zapadnog stila s naglaskom na pojedinca. Despoti znaju, ako svojim podanicima (koji su, zapravo, samo malo više od robova države) dopuste previše sloboda u kojima mi Zapadnjaci svakodnevno uživamo, njihova će kontrola nad vlasti postati sve slabija. To je upravo ono što se danas događa u Hong Kongu.
Nažalost, to je također ono što se događa u Sjedinjenim Državama i ostalim Zapadnim nacijama, iako u manjoj mjeri (barem za sada). Tobožnji despoti ljevice razumiju da nas, ako nas žele kontrolirati — kao što to očigledno žele; vidi COVID — moraju odviknuti od takvih “zastarjelih” ideja poput individualne slobode i osobne odgovornosti.
Nemojte se zavaravati: Oni nas žele sve učiniti robovima ili u najmanju ruku kmetovima, kao što je prije mnogo godina to predvidio F.A. Hayek. I kad kažem “nas”, mislim da sve nas — crne, bijele, Latinoamerikance, Azijce, Indijance, sve. To je, za ljevicu, krajnji cilj, ono što “pravičnost” uistinu znači: Svi zajedno postajemo kmetovi.
Ali njihov je početni gambit uništiti našu vjeru u Zapadnu kulturu kao silu dobra i uvjeriti nas da smo, ako uživamo u miru i prosperitetu koji je Zapadna kultura proizvela, rasisti. Mi ne smijemo dopustiti da padnemo na to — niti možemo dopustiti isto našoj djeci i našim unucima. Jer to će doista označiti kraj onoga što je Ronald Reagan s pravom nazvao “posljednjom najboljom nadom za čovjeka na Zemlji”.
