Dok su se talibani pripremali za ponovno preuzimanje Afganistana, američki su vojni čelnici trupama zagovarali budnost, a američko je veleposlanstvo u Kabulu tweetalo duginu zastavu. Dok su talibani osvajali, Bidenov tim je producirao šašavi video rodno-uvrnutog influencera s društvenih medija.
Ove radnje glasno govore o tome gdje leže prioriteti administracije. Umjesto pružanja osnovne kompetencije, demokrati su raspirili kulturne ratove i započeli krizu za krizom, od rastućeg kriminala i rapidne inflacije do preplavljene južne granice i neuspjelog povlačenja iz Afganistana.
Svjedoci smo najobičnije nesposobnosti — Biden je čak i na svom vrhuncu bio pajac — ali dodavanje ekstremnog društvenog ljevičarenja uobičajenoj političkoj pohlepi i gluposti bilo je katastrofalno, od vojske pa sve do obrazovanja i granične sigurnosti. Pristalice ove ideologije ne odvraćaju neuspjele politike i političke prepreke, dopuštajući tako radikalnom ljevičarstvu da postane dominantna ideologija u Demokratskoj stranci i institucijama koje je podržavaju.
Ova ideologija je zamjenska religija u koju su odlučni nasilno preobratiti nas ostale. To je također djetinjasta, narcisoidna, samoljubiva ideologija koja rezultira nesposobnošću i uništenjem.
Na primjer, Kalifornija je započela smještati muškarce u ženske zatvore, a zatvorenike na to navodno “pripremaju davanjem besplatnih kondoma i smjernicama o tome kako dobiti pobačaj u zatvoru.” Jedna je žena zaključila kako je vlada “dala zeleno svjetlo našem silovanju, budući da planira kako se nositi s posljedicama.”
To je ljevičarstvo na djelu. Problem muških zatvorenika koji tvrde da su žene mogao se riješiti bez davanja pristupa muškim seksualnim predatorima ženskim zatvorima. Ali transrodna ideologija proglašava da su “trans žene žene”, stoga se u potpunosti “netaknuti” muškarci stavljaju u ženske zatvore.
Ideologija zamagljuje stvarnost, a ljevičarski ideolozi djeluju u skladu s logikom samoizgrađenog svijeta mašte. U njihovom svijetu, kritička rasna teorije dio je vojne spremnosti, muškarci mogu rađati, žene imati penise, a snižavanje obrazovnih standarda i ponovno segregiranje javnih škola je antirasističko.
Sve ovo je dekadentno ispunjenje ljevičarskog projekta radikalnog preuređenja svijeta. Još od Francuske revolucije, ljevičari su nastojali revolucionarno preoblikovati čovjeka i društvo. Oni vjeruju da ono što prvenstveno nije u redu sa svijetom nije, kako nas kršćanstvo uči, grješna ljudska priroda, već poremećeni društveni aranžmani od kojih se možemo osloboditi. Oni sebe vide kao proročku avangardu ljudskog oslobođenja.
Marksizam je surogatsku vjersku prirodu ove perspektive učinio očiglednom. Njegovi sljedbenici nisu vjerovali zato što su bili uvjereni u pojedinosti Marxove ekonomske analize, već zato što je marksizam pružio bezbožan odgovor na vjerska pitanja — što nije u redu sa svijetom i što treba učiniti po tom pitanju. Akoliti su bili oduševljeni obećanjem komunizma o apokaliptičkoj klasnoj borbi (s pratećom osvetom protiv tlačitelja) nakon koje će uslijediti idilični raj.
Ova se vizija pokazala lažnom i ubila je na desetke milijuna prije nego je propala. No, pad Sovjetskog Saveza nije okončao ljevičarske snove. Marxovo obećanje oslobođenja od ekonomske nejednakosti dopunjeno je drugim analizama ugnjetavanja i oslobođenja. Američki ljevičari sad mnogo više brinu o rasi, spolu i rodu nego o siromaštvu i ekonomskoj nejednakosti.
Oslobođenje koje oni traže nadilazi slobodu od materijalne oskudice. Njihova je borba protiv dane, konačne prirode samog ljudskog postojanja i obaveza koje nam postavlja. Oni traže slobodu od tradicije, mjesta, predanosti, obitelji, pa čak i fizičkog utjelovljenja. Dakle, američka ljevica sad lako koegzistira s budnim kapitalizmom, propovijedajući evanđelje oslobođenja putem samokreirane indulgencije i konzumacije.
Budno ljevičarstvo ne sanja o proletarijatu koji oduzima sredstva za proizvodnju. Ono podržava veliku vladu iz neodređenog humanitarizma i kao sredstvo podrške marginaliziranim članovima te oslobođenja od relacijske odgovornosti. Ono nastoji komodificirati, profesionalizirati i subvencionirati posao koji su prethodno prvenstveno obavljale obitelji, crkve i zajednice. Ono ima za cilj društvo u kojem su svi zbrinuti, ali nitko nije odgovoran za nikoga posebno.
Pristalice ovog sitničavog i narcisoidnog uvjerenja mogu zahtijevaju moć i njome raspolagati, ali oni ne mogu postići ciljeve koje u konačnici traže. Na primjer, radikalni studenti medicinskih škola mogu zastrašiti profesore da negiraju stvarnost biološkog spola, ali to će proizvesti samo lošu medicinu; to neće promijeniti spolni dimorfizam ljudske vrste.
Ova se dinamika proteže kroz našu vladu i elitne institucije, dok napredovanje budnosti samo produbljuje našu dekadenciju. Na kraju, budna će vjera propasti, ali ona bi također sa sobom mogla povesti i našu naciju.
Čak i dok je gubila Afganistan od talibana, Bidenova administracija najavila je planove za ponovno preispitivanje kontracepcijskih mandata. Čini se da su, bez obzira na sve ostalo, demokrati odlučni pobijediti u ratu protiv časnih sestara koje ne žele plaćati kontrolu rađanja.
