Jedna knjiga i jedan autor promijenili su način učenja američke povijesti. Amerika više nije pozitivac, već je uzrok svačijeg problema. Tko je autor? Koja je to knjiga? I zašto je postala toliko popularna?
Pisac najpopularnije i najutjecajnije povijesne knjige u posljednjih četvrt stoljeća bio je radikalni, ljevičarski profesor koji je prezirao svoju temu.
Ime tog pisca je Howard Zinn.
A njegova tema je Amerika.
Zinn je umro 2010. godine, ali njegova toksična tema živi i dalje: Amerika jest i oduvijek je bila septička jama rasizma, imperijalizma i kapitalističke eksploatacije.
Možda nikad niste čuli za Zinna, ali uvjeravam vas da vaš profesor povijesti u srednjoj školi ili na fakultetu je. I vjerojatno podučava njegov tekst i ideje.
Knjiga koju je Zinn napisao nosi naslov Narodna povijest Sjedinjenih Država.
Ako pokušate shvatiti zašto tolikim mladim ljudima nedostaje patriotizma — ili, još gore, prezirno gledaju na Ameriku — ne morate tražiti dalje od Zinna.
Kolumbo je bio zao?
Lincoln zapravo nije bio zainteresiran za oslobađanje robova?
Saveznici nisu bili ništa bolji od nacista ili Japanaca u Drugom svjetskom ratu?
Vijetnamski rat se nije vodio radi zaustavljanja i širenja komunizma, već radi promicanja američkog imperijalizma?
Zinn.
Kako uzeti ono što je u biti pristojna zemlja i pretvoriti je u izvor većine svjetskog zla?
Jednostavno morate lagati, iskrivljavati i lažirati.
Zinn je koristio sve tri.
Doživotni i strastveni ljevičar, sve što je ikad rekao ili napisao bilo je u službi marksističke dogme koja govori da je život klasna borba. Destilirano do svoje srži, to jednostavno znači da su oni koji imaju moć loši, a oni koji nemaju dobri.
Stoga je potlačena radnička klasa, proletarijat, herojska, ali bezlična masa. Nasuprot tome, negativci — kapitalistička vladajuća klasa — svi imaju imena i lica. Oni su heroji nacije — Washington, Jefferson, Lincoln, Kennedy i drugi.
Zinn, kao i svaki istinski vjernik marksizma, vidio je kao svoju zadaću rušenje ovog potonjeg i promoviranje prvog.
No, je li takav pojednostavljeni pristup doista povijest? Poznati liberalni povjesničar Arthur Schlesinger ne misli tako. Zinn je bio, piše Schlesinger, “polemičar, a ne povjesničar”.
Međutim, kao polemičaru, propagandistu, Zinnu je malo tko bio ravan.
Ispalo je da je Kolumbo savršena meta. Prije Zinna, Kolumbo je bio naširoko veličan zbog svoje dalekovidnosti i hrabrosti. Sad, zahvaljujući Zinnu, smatraju ga genocidnim manijakom.
Zinn koristi brodske dnevnike istraživača i izvrće ih kako bi rekao suprotno od onoga što je Kolumbo jasno namjeravao. U Zinnovom nepoštenom prikazu, Kolumbo je prezirao domoroce i nastojao ih je porobiti.
Pročitajte istraživačeva zapažanja u punom kontekstu i pojavit će se njihovo pravo značenje. Kolumbo je duboko poštovao Taine (Zinn ih naziva Arawakama) i inzistirao je da se njegovi ljudi dobro odnose prema njima. Nadalje, zapisao je kako su Taini bili užasnuti susjednim plemenom, Karibima. I to s dobrim razlogom. Karibi nisu samo porobljavali Taine (odlučno opovrgnuvši ideju da su Europljani uveli ropstvo u Novi svijet), već su ih i jeli. Da, bili su kanibali.
Mnogo je odličnih istraživanja o Kolumbu napravljeno prije nego je Zinn istraživača pretvorio u utjelovljeno zlo. Nimalo ne iznenađujuće, slika koju su oslikali drugi povjesničari poput Samuela Eliota Morisona, bila je kompleksna. Kolumbo nije bio besprijekoran, ali ni svijet koji je otkrio nije bio novi Eden.
No, ako ste zaokupljeni propagandom, a ne istinom, kakve to veze ima? Nije imalo Zinnu. Njegova čudovišta su se mijenjala, ali njihov motiv nikad: veća moć za kapitalističku vladajuću elitu.
Nigdje to gledište nije jasnije izraženo nego u njegovom diskursu, najduljem dijelu knjige, o Vijetnamskom ratu.
Po Zinnovom mišljenju, bilo je to prilično jednostavno: moćna, imperijalistička Amerika loša; Sjevernovijetnamci, neustrašivi seljaci, dobri. Činjenica da su komunisti Sjevernog Vijetnama poklali i mučili na desetke tisuća Južnovijetnamaca ne smije poremetiti tu jednadžbu.
Ponovno, Zinn zlorabi svoje izvore kako bi dokazao svoju poantu. U jednom nečuvenom primjeru, on pretvara časnika Službe vanjskih poslova Douglasa Pikea, zapravo strastvenog branitelja Južnovijetnamaca, u obožavatelja Sjevernovijetnamaca. Pike je zapravo vjerovao da je ono što su Sjevernovijetnamci radili svojim sunarodnjacima na jugu predstavljalo “genocid”.
O ovakvim i mnogim drugim Zinnovim iskrivljavanjima istine bavim se u svojoj knjizi Razotkrivanje Howarda Zinna: Razotkrivanje lažne povijesti koja je generaciju okrenula protiv Amerike.
No, ovo bi trebalo biti jasno. Narodnoj povijesti Sjedinjenih Država nema mjesta u nastavnom programu i programu povijesti srednjih škola i fakulteta jer ne podučava povijest.
Sve što podučava jest mržnju prema Americi.
Ja sam Mary Grabar, stalna suradnica Instituta Alexander Hamilton, za Sveučilište Prager.
