“Kad čovjeku iščupate jezik, vi ne dokazujete da je on lažov, već samo govorite svijetu da se bojite onoga što bi on mogao reći.”
— Tyrion Lannister, Sukob kraljeva (George R.R. Martin)
Nedavni progon dr. Roberta Malonea s društvenih medija, disidenta iz Covidstana koji je vjerojatno predstavljao veću prijetnju nego što su to naši Big Tech gospodari mogli probaviti zahvaljujući njegovoj stručnosti i doprinosu razvoju mRNA tehnologije, ponovno je doveo ljevičarsku cenzuru u prvi plan javne svijesti.
Malone, koji se pridružio drugim istaknutim ličnostima poput feminističke autorice Naomi Wolf, bivšeg novinara New York Timesa Alexa Berensona i republikanske zastupnice iz Georgije Marjorie Taylor Greene, kojima su uništeni njihovi Twitter računi zbog tzv. “Covid dezinformacija”, nastavio je izlagati o svom protjerivanju u viralnom intervjuu na popularnom podcastu Joea Rogana. Čini se kako su se, na sreću, u ovom slučaju postupci Big Techa obili o glavu. Malone je zbog njihove cenzure naposljetku stekao daleko veću publiku nego što bi inače imao i ironično uzrokovao da se i njegovo ime i izraz “psihoza masovne formacije” danima povlači na istoj onoj platformi koja je uklonila njegov račun.
Argumentirajući protiv ideje da se odvija stvarna cenzura, mnogi su na društvenim medijima ispravno istaknuli činjenicu da Malone naposljetku nije bio cenzuriran. Niti je to bila Wolf, prominentna autorica i vlasnica tehnološke kompanije, ili Berenson, kojeg prati ogroman broj sljedbenika na Substacku, ili Greene, aktualna kongresnica. Svi oni imaju glasove koji će se i dalje čuti izvan Twittersfere. Oni koji to ističu još uvijek općenito podržavaju odluke divova društvenih medija kao privatnih kompanija. Oni, kao i Big Tech, vrlo dobro znaju da će informacije koje pokušavaju “potisnuti” postojati negdje drugdje, bilo da se radi o Rumbleu, Substacku, Gabu, Localsu, GETTR-u ili bilo kojoj drugoj platformi koju su konzervativci izgradili za sebe.
Dakle, u čemu je onda problem? Ako cenzori ne cenzuriraju kako bi ušutkali, zašto onda uopće cenzuriraju? Uostalom, oni ne uklanjaju račune ravnozemljaša, ljudi koji misle da je mjesec napravljen od zelenog sira ili čak islamske fundamentaliste posvećene globalnom džihadu. Oni čak ne uklanjaju sve koji se ne slažu s njihovim narativom o Covid-u, samo naizgled one najistaknutije. Koja je njihova strategija? Postoji li ona uopće?
O motivima u pozadini ljevičarske cenzure se ne raspravlja dovoljno, ali pozabavimo se sad malo s njima. Prije svega, otvoreno isključujem svaku predanost stvarnoj istini. Ti ljudi ne bi znali istinu niti kad bi ih ugrizla za oko, niti ih je briga što je zapravo istina, osobito u temama gdje je potrebno gurati ljevičarske narative, poput rase, klimatskih promjena, rodne teorije i, naročito u posljednje vrijeme, Covid-a.
Ne, ljevičare nemaju istinu za prodati, ali imaju narativ. Oni žele progurati agendu, a činjenice nisu na njihovoj strani, ali također znaju da ne mogu izbaciti *sve* koji se ne slažu s njima, makar samo iz razloga što ih ima previše i/ili ne žele biti super transparentni o onome što rade. Niti se žele upustiti u otvorenu raspravu, dopustiti prevlast takvih rasprava na njihovim platformama ili dopustiti da super kvalificirani protivnici previše oštro prozivaju njihove omiljene zagovaratelje narativa. Zbog toga vjerujem da Big Tech selektivno uklanja određene račune, velike račune s puno reakcija na njihove objave. Umjesto da u potpunosti zabrane ideje (barem za sad), oni učinkovito limitiraju raspravu o idejama koje se obično vrte na i oko takvih računa.
Mislim da se Big Tech cenzori zapravo ne boje toliko informacija koje cenzuriraju, koliko se boje otvorene, racionalne, međusobne rasprave o njihovih ključnim narativnim pitanjima. Zašto? Jer bi, naravno, naša strana apsolutno uništila njihovu. Mislite li da bi se netko poput Anthonyja Faucija ikad upustio u raspravu o Covid politikama s osobom poput dr. Jaya Bhattacharye, dr. Martina Kudloffa ili dr. Roberta Malonea, iako su ti visoko kvalificirani pojedinci — i svi drugi u Timu Stvarnost — u više navrata pozivali na nju? Svi znamo odgovor na to pitanje. Gostovanje dr. Sanjaya Gupte na Roganu bila je pogreška koju vjerojatno neće ponoviti, a ono se nikad ne bi ni dogodilo da je Rogan namjeravao dovesti Bhattacharyu ili Kudloffa koji bi se suprotstavili njegovim tvrdnjama.
Reagirajući na negodovanje konzervativaca i Tima Stvarnosti zbog cenzure dr. Roberta Malonea na YouTubeu i Twitteru, kao i na Maloneovo naknadno pojavljivanje na podcastu Joea Rogana, tvorac Dilberta Scott Adams je tweetao: “Prestanite gledate intervjue dugog formata u kojima nestručnjak razgovara sa stručnjakom. To je jamstvo da ćete biti krivo informirani. Pitajte se da li bi Twitter ili Google zabranili sadržaj u kojem stručnjaci raspravljaju o sučeljenim stavovima. Ne bi, jer bi to bilo korisno.”
Na što sam ja odgovorio: “To bi bilo super, osim što se čini da samo jedna strana preklinje za takvu raspravu, dok je druga strana izbjegava pod svaku cijenu.”
Hipotetski, kad bi došlo do takve rasprave, bi li Big Tech dopustio da ona ostane na njihovim platformama? Kako biste znali odgovor, morate samo znati da li Big Tech divovi zapravo pozivaju na razumnu, racionalnu raspravu između pristaša sučeljenih strana? Mogli bi to mogli učiniti u trenu — i čak posramiti Faucija da sudjeluje u njoj — ali oni to nikad neće učiniti.
U vezi bilo koje teme, koja strana preklinje za raspravu? Koja strana potiskuje raspravu? Odgovor će vam reći puno o tome koja je strana vjerojatnije bliža stvarnoj istini.
