Kanada napušta Zapadni svijet.
U pogledu sveobuhvatne vlade, suzbijanja neslaganja i uskraćivanja temeljnih ljudskih prava mnogim svojim građanima, Kanada je sada sličnija Kubi nego bilo kojoj drugoj slobodnoj zemlji. Kanada će se možda naposljetku vratiti u Zapadnu civilizaciju, ali dok ovo pišem, čini se kako većina Kanađana nije previše zainteresirana za to. Prema Maru Public Opinion, “dvije trećine (66%) Kanađana podržava donošenje Zakona o izvanrednim situacijama premijera Justina Trudeaua… Većina (56%) Kanađana ni na koji način ili oblik ne podržava kamiondžije… To je većinski stav u svakoj pokrajini/regiji diljem zemlje.”
Pretpostavljam da većina Amerikanaca — i zasigurno većina ljudi izvan Amerike i Kanade — ne zna što točno kanadski marksistički premijer, Justin Trudeau, radi svojoj zemlji.
Stoga mi dopustite kratak opis.
Prošlog tjedna se, tek drugi put u kanadskoj povijesti s izuzetkom ratnog doba — prvi put pod ocem Justina Trudeaua, Pierreom Trudeauom, drugim marksistom koji je upravljao Kanadom — Justin Trudeau pozvao na Zakon o izvanrednim situacijama. Ovaj statut omogućuje kanadskom premijeru da suspendira temeljna ljudska prava i vlada kao diktator.
CBC je detaljno opisao način na koji Trudeau koristi Zakon o izvanrednim situacijama kako bi uništio živote kanadskih disidenata. Ovo treba pažljivo pročitati. Takve politike nikad nije donijela niti jedna Zapadna zemlja protiv svojih građana (uz izuzetno rijetke iznimke onih koji su aktivno uključeni u terorizam):
“Koristeći ovlasti dodijeljene Zakonom o izvanrednim situacijama, savezna vlada je naložila bankama i drugim financijskim institucijama prestanak poslovanja s ljudima koji su povezani s konvojem protiv obaveznog cijepljenja koji okupira glavni grad nacije.”
“Nova vladina direktiva, nazvana ‘naredba o izvanrednim ekonomskim mjerama’, nadilazi traženje banaka da jednostavno prestanu prenositi sredstava organizatorima prosvjeda. Vlada želi da banke u potpunosti prestanu poslovati s nekim ljudima.”
“Naredba kaže da banke i drugi financijski entiteti (poput kreditnih sindikata, zadruga, kreditnih društava, trustova i platformi za kriptovalute) moraju prestati ‘pružati bilo kakve financijske ili slične usluge ljudima koji su povezani s prosvjedima — potez koji
će rezultirati zamrznutim računima, onemogučavanje pristupa novcu i otkazanim kreditnim karticama.”
“Zakon o izvanrednim situacijama daje vlastima ovlasti da zamrznu financije onih koji su povezani s blokadom i prosvjedima, a posljedice bi mogle trajati dugo nakon završetka prosvjeda…”
“Definicija ‘navedene osobe’ iz Uredbe također uključuje… svaka osoba koja je slala sredstva za podršku tim prosvjedima…”
“Mark Blumberg je odvjetnik u Blumberg Segal LLP koji se specijalizirao za neprofitno i dobrotvorno pravo. U intervjuu je rekao da, iako Zakon o izvanrednim situacijama daje bankama vremenski ograničene ovlasti, te institucije ‘mogu jednostavno odlučiti zatvoriti račun osobe’ jer bi u budućnosti za banke koje opslužuju te klijente mogli postojati ‘veliki rizici’. Banke će surađivati s organima za provođenje zakona kako bi odlučile koga bi trebalo ‘debankirati'”.
“Viši državni dužnosnik je rekao… policija bi mogla prikupiti imena i registracijske oznake vozila ljudi koji sudjeluju u prosvjedu ili nezakonitom okupljanju te podijeliti te informacije s FINTRAC-om (Centar za analizu financijskih transakcija i izvješća Kanade)…”
“Bivša viša strateška analitičarka CSIS-a (Kanadske sigurnosno-obavještajne službe) Jessica Davis je rekla da ‘ljudi koji sudjeluju u prosvjedima neće moći raditi stvari kao što su plaćanje računa, plaćanje svojih hotelskih računa. Naposljetku će im također ponestati zaliha…”
“S obzirom na suspendiran pristup bankovnim računima, kreditnim karticama i drugim financijskim instrumentima, prosvjednici neće moći platiti za stvari kao što su hotel i računi za gorivo…”
“Dugoročno gledano, rekao je Davis, nekima od kamiondžija će možda biti teško ikad više pronaći posao jer bi im moglo nedostajati potrebno osiguranje za upravljanje velikim kamionom. ‘Plaćanje računa, plaćanje stanarine i bilo koja druga vrsta svakodnevnih financijskih transakcija može biti obustavljeno za ljude koji su dio prosvjednog pokreta’, rekla je. Također mogu postojati neke ‘nenamjerne posljedice’ zbog zamrznutih računa, poput suspendirane alimentacije i plaćanja potpore za dijete, rekla je Davis. ‘To će im biti jako teško.'”
“Banke su dobile imunitet od sudskih postupaka u slučaju sporova u vezi uskraćivanja financijskih usluga. ‘Pod Zakonom o izvanrednim situacijama neće se provoditi nikakav postupak ili građanski postupak protiv entiteta zbog poštivanja ove Naredbe’, stoji u pravilniku.”
Niti jedna od ovih životno uništavajućih mjera koje prkose pravičnom postupku nije potrebna. Prosvjedi kamiondžija mogli su biti okončani uhićenjem vozača koji nisu željeli maknuti svoje kamione ili jednostavnim odvlačenjem njihovih kamiona. Svrha ovih propisa je uništenje disidenata i odvraćanje budućih disidenata. Jednom riječju, to je uništavanje života onih koji ne poslušaju Justina Trudeaua.
Kao osoba koja je desetljećima pratila kanadski život — držao sam predavanja u devet od 10 kanadskih provincija — moralno srozavanje Kanade je depresivno, ali ne osobito iznenađujuće. Otkad sam bio na koledžu 1970-ih godina, putovao sam u inozemstvo svake godine svog života osim 2020. godine — u nekih 130 zemalja. Ne samo da se pokazao zanimanje za zemlje koje sam posjetio, već i za turiste koji su ih posjećivali. Prisjećam se da sam u mladosti susretao mnoge mlade Kanađane koji su na svoje ruksake prišivali kanadsku zastavu. Budući da gotovo niti jedan turist iz drugih nacija to nije činio, pitao sam Kanađane zašto to rade. Njihov razlog je bio taj što su se željeli identificirati kao Kanađani, a ne kao Amerikanci.
Nisam prvi promatrač Kanađana koji je primijetio da je velik dio kanadskog identiteta — osobito među kanadskim elitama — biti ne-Amerikanac. Mnogi Kanađani su prije svega bili i ostali ne-Amerikanci. Osim toga, Kanađane ne definira previše drugih stvari. A kad nacija u suštini ne stoji ni za što, naposljetku se događaju loše stvari — jer se to ništavilo u konačnici ispuni ili zamijeni lošim.
Jednom sam u svojoj radio emisiji upitao pokojnog Charlesa Krauthammera, jednog od najpronicljivijih komentatora našeg doba, što smatra najvećom razlikom između njegove rodne Kanade i njegove usvojene zemlje, Sjedinjenih Država. Bez imalo oklijevanja, rekao je kako je u Americi nacionalni moto “Život, sloboda i potraga za srećom”, dok je u Kanadi “Mir, red i dobra vlada”.
Ovo prvo inspirira naciju. Drugo ne.
Nakon smrti Fidela Castra, Justin Trudeau je dao najpozitivniju procjenu kubanskog tiranina od svih Zapadnih lidera. Vrijedno ga je citirati u cijelosti jer to demonstrira Trudeauovu naklonost prema komunizmu i jer Trudeau pretvara Kanadu u Kubu:
“Danas sam s dubokom tugom saznao za smrt najdugovječnijeg kubanskog predsjednika. Fidel Castro je bio vođa veći od života koji je gotovo pola stoljeća služio svom narodu. Legendarni revolucionar i govornik, gosp. Castro je značajno poboljšao obrazovanje i zdravstvenu zaštitu u svojoj otočkoj naciji.”
“Iako je bio kontroverzna figura, i pristaše i protivnici gosp. Castra priznali su njegovu ogromnu predanost i ljubav prema kubanskom narodu koji je gajio duboku i trajnu naklonost prema ‘el Comandanteu’”.
“Znam da je moj otac bio iznimno ponosan što ga je mogao nazvati prijateljem i imao sam priliku upoznati Fidela kad je moj otac preminuo. Također je bila prava čast upoznati njegova tri sina i njegovog brata, predsjednika Raula Castra, tijekom mog nedavnog posjeta Kubi.”
“U ime svih Kanađana, Sophie i ja izražavamo najdublju sućut obitelji, prijateljima i mnogim, mnogim pristašama gosp. Castra. Danas se pridružujemo narodu Kube u žalovanju zbog gubitka ovog izvanrednog vođe.”
Postoji jedna velika razlika između Kanade i Kube. Malo Kubanaca podržava svoje marksističke vođe, ali većina Kanađana podržava svoje. Ne znaju što ih čeka.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
