U intervjuu s Reutersom, Dmitrij Peskov, već desetljećima glasnogovornik ruskog predsjednika Vladimira Putina, iznio je zapanjujuću ponudu. Moskva bi smjesta mogla prekinuti rat u Ukrajini, rekao je Peskov, ako se ispune četiri uvjeta.
Ukrajina bi trebala prekinuti sve vojne akcije, priznati Krim kao dio Rusije, prihvatiti neovisnost separatističkih enklava Luhanska i Donjecka te donijeti ustavnu obvezu “neutralnosti”, koja bi Ukrajinu spriječila da ikad postane dio NATO saveza,
Kad bi se ta četiri uvjeta ispunila, rekao je Peskov, rat bi se “smjesta zaustavio”.
Kako bi se situacija u Ukrajini time vratila na “status quo ante” kakva je postojala prije nego što je Putin naredio invaziju, ponuda Peskova se naizgled nije činila vjerojatnom.
A opet, prema New York Timesu, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski “izgledao je začuđujuće otvoren prema toj ideji”.
Zelenski je “rekao da se ‘ohladio’ prema ulasku u NATO, rekavši kako je jasno da zapadni savez ‘nije spreman prihvatiti Ukrajinu'”.
Što se tiče Luhanska, Donjecka i Krima, Zelenski je rekao: “Možemo razgovarati i pronaći kompromis o tome kako će ti teritoriji nastaviti živjeti”.
U ponedjeljak su Ukrajina i Rusija održale četvrtu sjednicu mirovnih pregovora, a izrazi optimizma čuli su se s obje strane.
Ukrajinski je pregovarač Mihailo Podoljak rekao da Rusija počinje konstruktivno razgovarati. “Mislim da ćemo neke rezultate postići u roku od nekoliko dana.”
A opet, čini se kako ruski strateški ciljevi, koji se očituju u njezinoj tekućoj vojnoj akciji, daleko nadilaze umjerene zahtjeve Peskova.
Tri tjedna od početka rata, koji su naizgled ciljevi Rusije?
Prvo, opsjedati i srušiti kijevsku vladu Zelenskog i zamijeniti je s ruskim marionetskim režimom.
Drugo, podijeliti Ukrajinu duž linije rijeke Dnjepar, koja dijeli zemlju od sjevera prema jugu te stvoriti Istočnu Ukrajinu kao pro-rusku državu.
Treće, zauzeti i okupirati čitavu obalu Azovskog mora, pretvoriti je u rusko jezero i zauzeti čitavu ukrajinsku obalu Crnog mora od Donbasa do Mariupolja, Krima, Hersona, Odese i Pridnjestrovlja, posljednjeg odcijepljenog djelića moldavske zemlje koji sad kontrolira Moskva.
To bi zapadnu Ukrajinu ostavilo bez izlaza na more, koja bi bila tampon zona između NATO nacija Rumunjske, Mađarske, Slovačke i Poljske — i pro-ruske Istočne Ukrajine.
Wall Street Journal je u ponedjeljak objavio da bi rusko ostvarenje ovih ciljeva bilo jednako pobjedi u Putinovom ratu:
“Ukrajina podijeljena na dva dijela, s Rusijom koja kontrolira istok i ostatkom, Zapadnom Ukrajinom odsječenom od obale, mogla bi gosp. Putinu izgledati kao pobjeda — osobito ako se uklone sankcije u nekakvom sporazumu o prekidu vatre.”
S ovakvom vrstom mira, Putin bi potom mogao upozoriti NATO nacije da će se, ako izravno napadnu Istočnu Ukrajinu, ili neizravno naoružavajući pobunjenike, suočiti s “posljedicama kakve niste nikad vidjeli”.
Budući da niti jedna NATO nacija nije riskirala rat kako bi 2008. godine spasila Gruziju od Rusije ili spasila Ukrajinu od amputacije Krima i Donbasa 2014. godine, nije vjerojatno da bi NATO riskirao rat s Rusijom i potencijalni treći svjetski rat ako Rusija proglasi primirje nakon što zadobije potpunu kontrolu nad istočnom Ukrajinom.
Gdje bi to ostavilo Zapad?
Amerikanci i Britanci bi vjerojatno Putina smatrali izgnanikom i nikad se više ne bi s njime susreli. No, da li bi francuski predsjednik Emmanuel Macron ili njemački kancelar Olaf Scholz prekinuli sve komunikacije s Rusijom, nakon što su svakodnevno razgovarali s Putinom i redovito posjećivali Moskvu, čak i dok je bjesnio Putinov agresivni rat?
Ako Rusija i Ukrajina postignu sporazum o prekidu vatre i primirje, ne bi li se EU i NATO nacije Europe brzo povukle, umjesto da nastave borbu ukrajinskog otpora?
Ako Kijev padne na rusku strategiju opkoljavanja i gušenja, kapitulacije i osvajanja, koliko će vremena proći prije nego EU nacije zatraže prekid ruske izolacije i novu eru detanta?
Ili bi nastavak postojanja režima koji predvodi Putin značio trajno neprijateljstvo?
Tri godine nakon što je Nikita Hruščov poslao sovjetske tenkove u Budimpeštu kako bi ugušio Mađarsku revoluciju 1956. godine, sovjetski se premijer vozio Pennsylvanijskom avenijom u otvorenom kabrioletu s Dwightom Eisenhowerom da bi prenoćio u Blair House prije 12-dnevne turneje kao gost predsjednika Sjedinjenih Država.
Do ovog trenutka, čini se kako je pobjednik u rusko-ukrajinskom ratu Kina.
S obzirom na američke sankcije i izopćenje Rusije sa Zapada, Kina je jedina partnerska država i ekonomija kojoj se Moskva može okrenuti kako bi nadoknadila svoje gubitke.
Ako se ovaj rat nastavi na način koji je spor, bolan i ružan, Kina i Rusija će vjerojatno uspostaviti daleko bolje međusobne odnose od onih koje te države imaju sa Sjedinjenim Državama.
Ali na koji način je Kina, koja se bavi kulturnim genocidom protiv svoje 10-milijunske ujgurske manjine, rasnim i etničkim progonom koji uključuje reedukacijske kampove, silovanja, prisilne pobačaje i sterilizacije, moralno superioran režim onom Putinovom?
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
