Ideologija je politička religija, rekao je svojedobno konzervativni mudrac Russell Kirk.
A koja je definirajuća dogma političke religije, ili ideologije, Amerike 2022. godine?
Nije li to: “Svi ljudi su stvoreni jednakima”?
A opet, kao i kod svake druge religije, o ovoj definirajućoj dogmi liberalne ideologije potrebno je postaviti i odgovoriti na osnovno pitanje.
Je li to istina? Jesu li doista svi ljudi stvoreni jednakima? Jesu li sve rase i etničke skupine jednake? Jesu li muškarci i žene jednaki? Jesu li sve religije jednake? Ili se jednostavno slažemo prihvatiti to kao istinu — i tretirati ih sve jednako?
Slažemo se da svi Amerikanci imaju ista Bogom dana prava na “život, slobodu i potragu za srećom”, ista ustavna prava u Povelji o pravima i ista građanska prava utvrđena u saveznom zakonodavstvu.
Ali gdje je povijesni, znanstveni ili empirijski dokaz definirajuće dogme američke demokracije da su “svi ljudi stvoreni jednakima”?
Thomas Jefferson, državnik koji je ovjekovječio te riječi, nije vjerovao u jednakost, a kamoli pravičnost. O tom nevjerovanju svjedoči način na koji je živio svoj život.
Kad je napisao Deklaraciju o neovisnosti koja je sadržala te čuvene riječi, Jefferson je bio robovlasnik. U tom dokumentu on govori o Britancima kao o “braći” koja je s nama povezana “vezama za naš zajednički rod”, krvnim vezama.
Ali nisu svi oni koji su se borili protiv nas bili jednaki Britancima.
Postojali su, napisao je Jefferson, oni “nemilosrdni indijanski divljaci, čije je poznato pravilo ratovanja besmisleno uništenje svih dobi, spolova i stanja”.
U pismu Johnu Adamsu 1815. godine, Jefferson je slavio “prirodnu aristokraciju među ljudima. Osnove za to su vrlina i talenti… Prirodnu aristokraciju smatram najdragocjenijim darom prirode za poduku, pouzdanje i upravu društva.”
Jefferson je bio aristokrat, a ne demokrat.
Abraham Lincoln se protivio ropstvu, ali nije vjerovao u rasnu ili društvenu jednakost. Iako je u Gettysburgu citirao Jeffersonovo “svi ljudi su stvoreni jednakima”, u debati sa Stephenom Douglasom 1858. godine je priznao “Mi ih ne možemo, dakle, učiniti jednakima”, dodajući da bi bijela rasa u Americi trebala zadržati superiorni položaj.
Odlukom Brown protiv Odbora za obrazovanje o desegregaciji javnih škola 1954. godine, kao i zakonima o građanskim pravima 1964., 1965. i 1968. godine, poduzeti su napori diljem nacije kako bi se postigla društvena i politička jednakost koju su obećavale Jeffersonove riječi iz 1776. godine, ali nisu ispunili očekivanja.
Na Sveučilištu Harvard 1965. godine, Lyndon Johnson je poduzeo sljedeći korak izjavivši: “Sloboda nije dovoljna… Mi tražimo… ne samo jednakost kao pravo i teoriju, već jednakost kao činjenicu i jednakost kao rezultat.”
A opet, više od pola stoljeća nakon revolucije građanskih prava, prihodi i bogatstvo nisu jednaki. Niti postoji jednaka zastupljenost u zanimanjima poput prava, medicine i visokog obrazovanja.
Ljudi predsjednika Joea Bidena obećali su Crnoj Americi da će narediti i isporučiti tu jednakost rezultata. Ako pravičnost sad ne postoji, Bidenova administracija će je nametnuti.
A zašto ne postoji?
Ako su svi muškarci (i žene) stvoreni jednakima, najrazumnije objašnjenje za dosljednu nejednakost bogatstva i nagrada između muškaraca i žena, crnih i bijelih, jest da je igra namještena. Nejednakost bogatstva i nagrada postoji jer u američkom društvu “sustavni rasizam” koegzistira s “bijelom privilegijom”.
Lijek je također jasan. Kako je Ibram X. Kendi, autor knjige “Kako biti antirasist”, rekao New York Timesovom Ezri Kleinu: “Rasističke politike se definiraju kao bilo koja politika koja vodi do rasne nejednakosti… namjera kreatora politike nije važna. Bitan je temeljni ishod.”
Dakle, politika koja osigurava jednako mjesto na startnoj liniji, ali dosljedno ne uspijeva osigurati jednako mjesto na cilju je, de facto, rasistička.
Ako azijska i crna djeca krenu u vrtić u istom razredu, a azijska djeca u 12. razredu uče infinitezimalni račun dok većina crne djece još uvijek pokušava svladati algebru, po Kendijevom pravilu takav redoviti rezultat može objasniti samo rasizam.
Rješenje za dosljednu nejednakost?
Naredite pravičnost; naredite jednakost rezultata; naredite jednake nagrade za crne i bijele. Natjerajte vladu da stvara politike koje donose jednakost rezultata.
Ali što ako nejednakosti imaju drugo objašnjenje?
Što ako su azijski Amerikanci prirodno superiorniji u matematici?
Što ako je nejednakost nagrada u društvu prvenstveno rezultat nejednakosti talenta i sposobnosti?
Što ako je istinitije reći da, na temelju ljudskog iskustva, nikad nisu dva čovjeka stvorena jednaka, nego reći da su svi ljudi stvoreni jednaki?
Kao što je Kirk rekao, ideologija je politička religija.
Ono čemu svjedočimo danas je odbijanje istinskih vjernika u egalitarnu ideologiju da prihvate da njihova temeljna doktrina nije samo neistinita, već možda i očito lažna.
Ono čemu svjedočimo danas u Americi je kako se istinski vjernici ponašaju kad shvate da je crkva u kojoj se klanjaju podignuta na blistavoj laži i da je stvarnost neizbježno mora srušiti.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
