Sjećate li se kako se svijet, osobito američki mediji, ulizivao bivšoj njemačkoj kancelarki Angeli Merkel?
To je divljenje bilo toliko pretjerano da je 2015. godine časopis Time proglasio Merkel svojom “osobom godine”. Opisao ju je kao “kancelarku slobodnog svijeta”.
Time svojim preostalim čitateljima duguje službenu ispriku. Danas Nijemci trpe gorke plodove gotovo svake velike ekonomske i geopolitičke odluke koju je Merkel donijela kao kancelarka.
Započnimo s njemačkom ekonomijom koju je pokušala resetirati za 21. stoljeće, što podsjeća na predsjednika Joea Bidena i njegovo objašnjenje biračima umornima od inflacije kako prolazimo kroz “nevjerojatnu tranziciju”.
Ali Merkelina Njemačka bila je ispred nas u svojoj “tranziciji”. Danas je njemačka ekonomija u rasulu. Nedavni naslov Business Insidera sažeo je taj kaos: “Njemačke industrije mogle bi doživjeti kolaps zbog smanjene opskrbe prirodnim plinom iz Rusije.” Daily Telegraph nedavno je Njemačku opisao kao “bolesnika Europe”. Stvari postaju toliko očajne da Nijemci sad razmišljaju o racioniranju plina za svoje glavne industrije kako bi svjetla ostala upaljena.
Kako je jedna od pet najbogatijih zemalja na svijetu tako brzo uletjela u ovaj ekonomski jarak?
Bila je to Merkelina vizija nove Njemačke. Merkel je bila ta koja je prije deset godina donijela odluku da se Njemačka udalji od fosilnih goriva i nuklearne energije te umjesto toga “postane zelena”. Njezin križarski pohod na zelenu energiju, koji su environmentalisti najavljivali kao model za svijet, gotovo je bankrotirao njemačku proizvodnu ekonomiju sve dok čitavi debakl solarne i vjetrene energije nije potopljen. (Nažalost, Biden nikad nije dobio taj dopis.)
Bila je Merkelina odluka, protivno savjetu tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa, da izgradi plinovod Sjeverni tok. Kad je Trump 2018. godine mudro upozorio da će Nijemci žaliti za danom kad su se previše oslanjali na energiju ruskog predsjednika Vladimira Putina, Merkelina administracija mu se otvoreno rugala.
Putin nije jedini koji se obogatio na greškama Merkel. Pregovarala je o trgovinskim sporazumima s Kinom, otvoreno potkopavajući Trumpovu strategiju ekonomske izolacije prijetnje iz Pekinga. Odlučila je povezati Njemačku s odmetničkim i militarističkim režimima u Rusiji, Kini i Iranu. To je pomoglo potkopavanju bliskih veza NATO-a i Njemačke sa Sjedinjenim Državama nakon Drugog svjetskog rata.
Odbila je iskašljati 2% BDP-a koje je Njemačka dugovala NATO-u za obranu Europe i nakostriješila kad je Trump zahtijevao da se taj iznos poveća na 4%. Da su Nijemci i Europljani poslušali Trumpov savjet, debakl u Ukrajini se možda ne bi dogodio.
Američki mediji, sve ovo vrijeme dok je Merkel vodila Njemačku preko zelene energetske litice, stali su na njezinu stranu u otvorenom sporu s Trumpom. Susan Glasser iz New Yorkera je 2018. godine zaroktala da je Trump “zaratio s Angelom Merkel i Europom” te da je NATO zemljama “ponestalo strpljenja s predsjednikom”.
Ta izjava je danas budalasta, s obzirom na kolaps eura i ekonomsku krizu diljem kontinenta.
Čak i u ulozi environmentalista, spasitelj Europe je bio neuspjeh. Merkel je njemačku industriju vezala za skupu i nepouzdanu “obnovljivu” energiju odbacivanjem prirodnog plina i zatvaranjem nuklearnih elektrana. Eksperiment je neslavno propao, a Njemačka ovog trenutka značajno povećava udio svoje energije koja dolazi od izgaranja ugljena. To nije strategija za zaustavljanje klimatskih promjena.
Pod slabim vodstvom Merkel, euro je trebao uskoro zamijeniti dolar kao svjetska valuta. Umjesto toga, euro je valuta u kolapsu. Čak je i ruska rublja jača.
Merkelizam se može sažeti kao strategija pomaganja neprijatelja i otuđivanja saveznika. Nakon svega, jasno je da je naslijeđe merkelizma kaotičan svijet i umanjena Njemačka.
Ispada da je mir kroz slabost promašena strategija nacionalne i ekonomske sigurnosti. Ako je Merkel bila “kancelarka slobodnog svijeta”, zašto danas svijet nije sigurniji?
Nije čišći.
Nije slobodniji.
I nije prosperitetniji.
Ukratko, svaka važna odluka koju je donijela u vezi globalnih poslova učinila je svijet opasnijim, manje slobodnim i manje prosperitetnim mjestom. Ona je za Njemačku bila ono što je Biden za SAD — totalni i tužan promašaj.
Nadajmo se da ćemo ovo brže shvatiti nego Nijemci.
