Tiranija je nabacila novi izgled. To nije više čizma koja zauvijek gazi ljudsko lice. To nije grubi, smrknuti policajac koji vas vuče u ćeliju zbog razmišljanja ili izražavanja “opasne” ideje. To nije svećenik koji vas veže na kotač za lomljenje. Ne, autoritarizam je sad lijepo odjeven. Pristojan je. Ima širok osmijeh i govori blagim glasom. Ne isporučuje se vojničkom čizmom do lubanje, već brižnim liberalnim naginjanjem glave. A njegovo ime je Jacinda Ardern.
Novozelandska premijerka, omiljena svjetska čelnica svakog online liberala, postala je viralna u posljednja 24 sata nakon što je internetom počeo kružiti šokantan govor koji je prošlog petka održala u UN-u. Ispred okupljenih čelnika slobodnog i neslobodnog svijeta, gđa Ardern podigla je uzbunu zbog novog “oružja rata”. Ono je “opasno”, rekla je. Ono predstavlja ozbiljnu prijetnju čovječanstvu. Ono prijeti da nas strmoglavi u “kaos”. Moramo odmah djelovati, preklinjala je moćnike, kako bismo mogli razoružati ovo oružje i “dovesti [svijet] natrag u red”.
Kakvo je to užasno oružje, ovo prijeteće streljivo, koje gđa Ardern toliko strastveno želi uništiti? To je sloboda govora.
Govorila je o riječima. Ozbiljno. O idejama, raspravama, neslaganju. Njezin govor bio je usredotočen na navodnu pošast “netočnog informiranja i dezinformacija na internetu”. Moramo se pozabaviti time, rekla je. Priznala je da su neki ljudi zabrinuti da bi “čak i najblaži pristupi dezinformacijama” mogli izgledati kao “neprijateljski prema vrijednostima slobode govora”. Prokleto si u pravu da jesmo. Ali mi, globalne elite, svejedno moramo iskorijeniti virtualna sranja jer ona mogu “izazvati kaos”, rekla je.
Zadihana, rekla je da govor ponekad može biti “oružje rata”. Neki ljudi koriste stvarno oružje kako bi nanijeli štetu, drugi koriste riječi: “Oružja mogu biti različita, ali ciljevi onih koji ih održavaju često su isti… [da] smanje sposobnost drugih da se obrane.” “Rat je mir”, rekao je Veliki brat. Velika sestra Jacinda Ardern to vidi malo drugačije: rat je govor. Riječi ranjavaju, ideje ubijaju — to je vruće mišljenje ove globalističke ljubavnice protiv slobode.
A ona stvarno govori o idejama. Moderni političari koji krše svoje ruke zbog “dezinformacija” ili “netočnih informacija” obično govore samo o uvjerenjima koja im se ne sviđaju. Tako je u UN-u, gđa Ardern navela skepticizam prema klimatskim promjenama kao primjer jednog od tih “oružja rata” koja mogu izazvati “kaos”. “Kako se uhvatiti u koštac s klimatskim promjenama ako ljudi ne vjeruju da postoje?”, upitala je. Kritiziranje alarmizma klimatskih promjena, dovođenje u pitanje histeričnih tvrdnji eko-lobija da će milijarde umrijeti i da će Zemlja planuti ako drastično ne smanjimo emisije ugljika, posve je legitiman politički pothvat. Tretirajući to kao vrstu ravnozemljaštva, kao “dezinformaciju”, nove elite nastoje demonizirati disidente, tretirati ljude čiji se pogledi razlikuju od njihovih intelektualnim ekvivalentom ratnih huškača. Barack Obama također tvrdi da su “dezinformacije” o klimatskim promjenama — koje, po njegovom mišljenju, uključuju prikazivanje environmentalističkog pokreta u “divlje negativnom svjetlu” — prijetnja sigurnosti čovječanstva. Budite zločesti prema zelenima i ljudi će umrijeti.
Nazovite me “oružjem rata”, ali ja vjerujem da sloboda govora mora uključivati slobodu da budete negativni — čak i divlje — o eko-aktivistima. Aktivistima, onako usput, čija bi se buncanja o smaku svijeta doista mogla nazvati dezinformacijom. Ali nikad nisu žigosani tom posramljujućom d-riječju. To je zato što dezinformiranje zapravo više ne znači dezinformiranje. To znači neslaganje. Odstupite od budnog konsenzusa o bilo kojem pitanju, od klimatskih promjena do Covid-a, i riskirate da budete označeni kao zli dezinformator.
Doista, jedna od najupečatljivijih stvari u govoru Ardern bila je njezina tvrdnja da će, ako elite ignoriraju “dezinformacije”, “norme koje svi cijenimo” biti u opasnosti. Ovo je inače najčešći krik autoritaraca 21. stoljeća — da govor može imati destabilizirajući, pa čak i po život opasan učinak, naročito ako se radi o velikim krizama poput klimatskih promjena ili Covid-19. Dakle, “poricatelji klime” predstavljaju prijetnju budućnosti ljudske rase i stoga mogu biti opravdano ušutkani. “Poricatelji zaključavanja” prijete poticanjem širenja virusne infekcije i stoga im se mogu legitimno začepiti usta. Bauk krize se cinično koristi kako bi se potisnuo svatko tko se ne slaže s novim globalnim konsenzusom. Prikupljaju se slike Armagedona kako bi se opravdala cenzura problematičnih likova. “Kaos”, kako to Ardern naziva — to je ono što će uslijediti ako se vašim nepromišljenim, opasnim idejama da na volju.
Da biste vidjeli koliko autoritarna može biti želja za suzbijanjem “dezinformacija”, samo razmotrite neke druge svjetske čelnike koji su također koristili platformu UN-a za pozivanje na strožu kontrolu govora. Muhammadu Buhari, brutalni lider Nigerije, usredotočio se na “mnoga neugodna iskustva svoje nacije s govorom mržnje i dezinformacijama koje izazivaju podjele” te se pridružio pozivima na suzbijanje “pošasti dezinformacija i netočnih informacija”. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov požalio se na “dezinformacije” protiv svoje nacije. Brbljave klase koje pozdravljaju gđu Ardern jer se suprotstavila “lažnim vijestima” implicitno navijaju i za Buharija i Lavrova. Oni su kao jedno s ovim budnom kokoši kad je u pitanju tjeranje “dezinformacija” iz javne sfere.
Sloboda govora je u opasnosti. I ne prijete joj samo očigledni moćnici — poput korumpiranih vladara Nigerije ili teokratskih tirana Irana — već i nasmijana politički korektna žena kojoj se grozničavo umiljavaju signalizatori vrlina diljem svijeta. Govor Ardern u UN-u razotkrio je željeznu šaku autoritarizma koja vreba unutar baršunaste rukavice budnosti. Od njezinog brutalnog zaključavanja, koje je zabranilo čak i građanima Novog Zelanda povratak u svoju domovinu, do njezino dugogodišnjeg rata protiv “ekstremističkog” govora, ovo je žena koja se predstavlja kao liberal, ali koja ne zna čak ni izgovoriti tu riječ. Ako želite sliku budućnosti, nemojte zamišljati čizmu koja zauvijek gazi po ljudskom licu — zamislite Jacindu Ardern koja stavlja ruku oko vaših ramena i govori vam zubatim osmijehom da ćete morati žrtvovati svoju slobodu kako biste svijet spasili od kaosa.
Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.
