National Review Institute (NRI), na čelu s impresivnom Lindsay Craig, u ovih posljednjih pet godina primio se hvalevrijednog projekta, sponzorirajući “rigorozno ispitivanje” konzervativnih načela za stručnjake u najboljim godinama koji traže dublje razumijevanje konzervatizma. Rasprave su, tijekom osam seminara, vodila takva poznata konzervativna imena poput Victora Davida Hansona, Jonah Goldberga, Richarda Brookishera, Dana Mahoneyja i Kathryn Jean Lopez.
Imao sam tu privilegiju pokretanja serije u New York Cityju, Washingtonu, Dallasu, San Franciscu i Philadelphiji profilom polimatskog osnivača National Reviewa, Williama F. Buckleyja Jr. U dijelu večeri rezerviranoj za pitanja i odgovore, odvjetnici, edukatori, državni službenici, liječnici, poslovni ljudi pa čak i pastori koji su nazočili događaju, uvijek su postavljali dva pitanja.
Prvo je obično došlo u središnjem dijelu rasprave: “Postoji li osoba na današnjoj sceni koja bi mogla biti sljedeći Bill Buckley?” Odbijam se ograničavati na samo jedno ime, ali upućujem na dinamične mlade govornike poput Bena Shapira i Matthewa Continettija kao i na pronicljive urednike poput Yuvala Levina i Dana McCarthyja. Kada me pritisnu, odgovaram da je Bill Buckley bio sui generis i da ćemo teško ponovno vidjeti osobu poput njega. Ali, brzo nadodajem, postoji lijepa brojka konzervativaca ispod 40 godina čiji je zbirni talent jednak čovjeku koji je više od bilo koga stvorio suvremeni konzervativni pokret.
Drugo pitanje obično dolazi prema kraju večere. “Što jest konzervatizam?” Većina kolega iz instituta živi u neprijateljskom liberalnom svijetu u kojem su izazvani da filozofski opravdavaju svoja stajališta. Oni ne traže samo tweet, već detaljno objašnjenje konzervatizma na kojem bi mogli temeljiti svoju podršku ili protivljenje u gorućim temama dana.
Moj odgovor oslanja se na četiri izvora: (1) Izjava iz Sharona, koju je izradio M. Stanton Evans i koju su usvojili Young Americans for Freedom (YAF) na svom osnivačkom sastanku u rujnu 1960. (2) Konzervativni um, Russella Kirka, koji izjavljuje da suština konzervatizma leži u šest kanona. (3) Savjest konzervativca, Barryja Goldwatera, koja govori o dvije strane čovjeka: materijalnoj i duhovnoj. (4) Buckleyjev vlastiti Iznad Liberalizma.
Započinjem sa središnjim točkama Izjave iz Sharona, koju New York Times prepoznaje kao “temeljni dokument” konzervativnog pokreta i kojeg su mnogi konzervativci prihvatili kao najbolji sažeti opis konzervativnih ideala.
Mi, kao mladi konzervativci, vjerujemo:
- Da je među transcendentalnim vrijednostima najvažnije primjenjivanje Bogom dane slobodne volje pojedinca, iz koje proizlazi njegovo pravo da bude slobodan od ograničenja arbitrarne sile;
- Da je sloboda nedjeljiva i da politička sloboda ne može postojati bez ekonomske slobode;
- Da je uloga vlade zaštita tih sloboda čuvanjem unutarnjeg reda, pružanjem nacionalne obrane i provođenjem pravde;
- Da je Ustav Sjedinjenih Država najbolji aranžman koji je ikad stvoren za osnaživanje vlade da pravilno ispunjava svoju ulogu, dok je istodobno ograničava od koncentracije i zlouporabe moći;
- Da je tržišno gospodarstvo, raspodjela resursa slobodnom igrom ponude i potražnje, jedinstveni ekonomski sustav kompatibilan sa zahtjevima osobnih sloboda i ustavne vlade; i da je u isto vrijeme najproduktivniji dobavljač ljudskih potreba;
- Da se američka vanjska politika mora suditi ovim kriterijem: Da li ona služi interesima Sjedinjenih Država?
Nakon toga često ponudim svoju klasifikaciju Kirkovih šest konzervativnih kanona: (1) Društvom vladaju Božanska namjera, kao i osobna savjest. (2) Tradicionalan život ispunjen je raznolikošću i misterijom, dok je većina radikalnih sustava okarakterizirana uskim konformizmom. (3) Civilizirano društvo zahtijeva red i hijerarhiju. (4) Vlasništvo i sloboda su nerazdvojno povezane. (5) Čovjek mora kontrolirati svoju volju i apetit, znajući da njime upravljaju više emocije nego razum. (6) Društvo se mora mijenjati, ali polako.
U sljedećem koraku okrećem se Barryju Goldwateru, koji je s L. Brent Bozellom napisao Savjest konzervativca. Goldwater je bio prvi predsjednički kandidat koji je kampanju vodio kao fuzionist, oslanjajući se na tradicionalna i libertarijanska svojstva konzervativne misli za svoju politiku i stajališta. Konzervativci uzimaju u obzir čitavog čovjeka, piše Goldwater, materijalnog kao i duhovnog. Dok liberali imaju tendenciju gledanja samo materijalne strane ljudske prirode, konzervatizam gleda ka poboljšanju čovjekove duhovne prirode kao primarnu dužnost političke filozofije.
S takvim pogledom na čovjekovu prirodu, kaže Goldwater, razumljivo je zašto “konzervativci gledaju na politiku kao na umjetnost postizanja maksimalne količine slobode za pojedinca, koja je u skladu s održavanjem društvenog poretka”. Konzervativac je prvi koji razumije da “prakticiranje slobode zahtijeva uspostavljanje reda”. Nemoguće je da jedan čovjek bude slobodan ako mu drugi može zanijekati ostvarivanje te slobode.
No, konzervativac također prepoznaje da je politička sila na kojoj se temelji poredak, samodopadna sila; da njezini apetiti rastu sa svakim hranjenjem. “On zna”, veli Goldwater, “da je za sputavanje političke moći unutar propisanih granica potreban maksimalni oprez i briga.”
Svoju definiciju konzervatizma završavam s isječkom iz Buckleyjeve knjige Iznad liberalizma, u kojem slavi konzervativnu alternativu koja se temelji na “slobodi, individualnosti, osjećaju zajedništva, svetosti obitelji, nadmoći savjesti, duhovnom pogledu na život”. U samo 21 riječi, Buckley daje uredan sažetak osnovnih načela konzervatizma.
Konzervatizam je filozofija, a ne ideologija. To je kolektivna mudrost konzervativaca poput Evansa, Kirka, Goldwatera, Buckleyja i Abrahama Lincolna, koji je na pitanje o tome što je konzervatizam odgovorio: “Nije li to privrženost starom i isprobanom nasuprot novog i neisprobanog?” Konzervatizam stoji na čvrstoj stijeni Američkog utemeljenja i Zapadne civilizacije. Njegovo najvažnije načelo je “uređena sloboda”, koje su NRI i konzervativci posvuda odlučni očuvati i zaštititi za ovu generaciju i naraštaje koji dolaze. Ponosan sam što sam dio ovog plemenitog projekta i nadam se da ćete se pridružiti meni i NRI i postati njegovim djelom.
