PRAGER: Zašto dobra osoba može glasovati protiv istospolnih brakova

Dennis Prager

S obzirom da postoje dobri ljudi s obje strane ovog pitanja, kako ćemo objasniti njihove suprotstavljene stavove?

Ovo je glavno objašnjenje: zagovornici i protivnici postavljaju dva različita pitanja.

Zagovornici istospolnih brakova pitaju: je li održavanje definicije braka kao muško-ženski pošteno prema gejevima? Protivnici istospolnih brakova pitaju: jesu li istospolni brakovi dobri za društvo?

No obije strane se rijetko zapravo iskreno bave pitanjem druge strane. Protivnici istospolnih brakova rijetko priznaju koliko je drevna muško-ženska definicija braka nepoštena prema gej parovima. A zagovornici rijetko, ako ikada, priznaju da ova do sad nezabilježena redefinicija braka možda nije dobra za društvo.

Zato je zagovornicima puno lakše. Sve što oni trebaju napraviti je usmjeriti pozornost javnosti na pojedine gej ljude, pokazati divne gej pojedince koji se vole, te pitati publiku: je li pošteno da se nastavi lišiti ove ljude prava da se vjenčaju jedni drugima?

Još kada na to dodate averziju Amerikanaca i ostalih zapadnjaka prema diskriminaciji, uzdizanje suosjećanja kao možda najveće nacionalne vrijednosti, te izjednačavanje protivljenja istospolnom braku s protivljenjem međurasnim brakovima, nije niti čudo da se mnoge Amerikance i ostale zapadnjake uvjerilo da je protivljenje istospolnim brakovima netrpeljivo, nazadno i moralno ekvivalentno rasizmu.

Postoji li argument koji se može natjecati s emocionalno snažnim argumentom pravednosti?

Odgovor je da jedan postoji – a to je odgovor na drugo pitanje, ‘Je li to dobro za društvo?’.

Međutim, prije nego što odgovorim na to pitanje, nužno je odgovoriti na optužbu da je protivljenje istospolnim brakovima moralno ekvivalentno protivljenju međurasnim brakovima te je prema tome moralni ekvivalent rasizmu.

Postoje dva odgovora:

Prvo, ta se optužba temelji na uvelike lažnoj pretpostavci da su rasa i spol (ili kako ga sada zovu ‘rod’) jednaki.

Nisu.

Dok razlika između crnih i bijelih ljudskih bića nema, postoje ogromne razlike između muških i ženskih ljudskih bića. Zato su sportski događaji, odjeća, javni zahodi te (često) škole redovito podijeljeni po spolu. Ali crnački sportski događaji i bjelački sportski događaji, crnački zahodi i bjelački zahodi, crnačke škole i bjelačke škole, ili crnačke trgovine i bjelačke trgovine bile bi smatrane nemoralnim.

Budući da su rasne razlike beznačajne i da su spolne razlike iznimno značajne, ne postoji nikakva moralna ekvivalentnost između protivljenja međurasnim brakovima i protivljenja istospolnim brakovima.

Drugo, ako je protivljenje istospolnim brakovima jednako nemoralno kao rasizam, zašto niti jedan veliki moralni mislilac, u cijeloj povijesti nije nikada zagovarao muško-muške ili žensko-ženske brakove? A svi veliki moralni mislioci su se protivili rasizmu. Mojsije je, na primjer, oženio crnkinju, a sama definicija ‘Katolika’ znači ‘univerzalno’, stoga raznoliko i uvijek je uključivalo svaku rasu; i jednakost ljudskih bića svake rase središnji je princip judaizma, kršćanstva, islama i ostalih svjetskih religija. Ali nitko – niti Mojsije, Isus, Buda, Muhamed, Akvinski, Gandhi, niti Biblija niti Kuran ni bilo koji drugi sveti tekst, pa niti jedan anti-religiozni sekularni mislilac prosvjetiteljstva – nikada nije zagovarao redefiniranje braka koje bi uključivalo članove istog spola.

Tvrditi da je protivljenje istospolnim brakovima nemoralno je tvrditi da je svaki moralni mislilac i svaka religija i društveni pokret u povijesti čovječanstva prije posljednjih 20 godina u Americi i Europi bio nemoralan. To se ne bi moglo reći o niti jednom drugom pitanju. Svaki moralni napredak je utemeljen u prethodnom moralnom razmišljanju. Pokret protiv ropstva je bio temeljen na Bibliji. Martin Luther King je bio prije svega ‘Velečasni Martin Luther King’ i redovito se pozivao na moralni autoritet Svetog pisma (Biblije) kada je zagovarao rasnu jednakost. Istospolni brakovi su jedini društveni pokret koji je potpuno raskinuo s prošlošću kako bi stvorio moralni ideal koji nikad prije nije bio zamišljen. Možda je ispravan, ali možda je također primjer moralne arogancije sadašnje generacije, generacije koje je stvorila pokret samopouzdanja: Uostalom, treba vam puno samopouzdanja kako bi sebe smatrali moralno superiornijim od svih onih koji su vas prethodili.

Sada se vraćamo na naša dva osnovna pitanja.

Je li muško-ženska definicija braka poštena prema gejevima koji se žele vjenčati? Ne, nije. A mi koji se protivimo istospolnim brakovima trebamo biti iskreni oko toga, suočiti se s ljudskom cijenom koju plaćaju neki ljudi bez ikakve svoje krivnje te otkriti načine pružanja gej parovima osnovna prava koja su povezana s brakom.

No pitanje pravednosti prema svakom pojedincu nikada ne smije biti jedino pitanje koje društvo postavlja tijekom uspostavljanja društvenih politika. Standardi vida za pilote su nepošteni prema nekim visoko sposobnim pojedincima. Standardi orkestra su nepošteni prema mnogim talentiranim glazbenicima. Obavezna dob za umirovljenje je nepoštena prema mnogim ljudima. Gdje god postoje standardi, tamo će biti nepravednosti prema pojedincima.

Dakle, pitanje je da li je redefinicija na najradikalniji način ikada zamišljen – potpuno mijenjajući svoje zamišljeno značenje – dobro za društvo.

Nije.

Glavni razlog je ovo: spol sve više postaje nevažan. Žestoka bitka se vodi kako bi se razlike između muškaraca i žena, najvažnije razlike osobnog identiteta ljudskih bića, izbrisale. Ništa ne bi potpomoglo toj bitci kao istospolni brakovi.

Cijela pretpostavka istospolnih brakova je da je spol beznačajan: nije važno da li se vjenčate s muškarcem ili ženom. Ljubav je važna, a ne spol.

Neki primjeri ovog rata protiv spola:

– Ove godine je Sveučilište Harvard imenovalo svog prvog stalnog voditelja biseksualnog, gej, lezbijskog i queer studentskog života. Ta osoba, Vanidy Bailey, zatražila je da se nju/njega nikada ne naziva on ili ona, muško ili žensko. Harvard se složio.

– Protiv eHarmony, najveće internetske stranice za upoznavanje, pokrenuta je tužba 2010. godine zbog spajanja isključivo muškaraca i žena. Činjenica da nisu spajali istospolne parove je značilo da su kršili zakone protiv diskriminacije u nekim državama. Kao rezultat toga, eHarmony je bio prisiljen proširiti svoje usluge na istospolne parove.

– Svake godine sve više i više američkih srednjih škola biraju djevojke kao kraljeve škola a dečke kao kraljice škola. Učenike se uči da je ograničavanje kraljeva na muškarce ili kraljica na žene diskriminacija (na temelju spola).

– Kada se prijavite na stranici Google Plus za društveno umrežavanje, od vas se traži da identificirate svoj spol. U ponudi su tri mogućnosti: muško, žensko, ostalo.

– Catholic Charities (katolička dobrotvorna udruga), najstarija udruga u Americi za usluge posvajanja djece, morala je okončati svoj rad s posvajanjem u Illinoisu, Massachusettsu i Washingtonu, jer tamošnje vlade smatraju da je davanje djece muško-ženskim bračnim parovima prije nego istospolnim parovima diskriminirajuće.

Sve više se ruši i ideal majke-oca u ovoj bitci kako bi se muško-ženske razlike učinile beznačajnima.

– Socijalistička francuska vlada je priopćila da više neće biti dopušteno izdavanje državnih dokumenata s nazivima ‘majka’ ili ‘otac’. Samo rodno neutralan pojam ‘roditelj’ je prihvatljiv u Francuskoj.

– A na Rhode Islandu je ove godine jedna škola okruga otkazala plesove očeva i kćeri nakon što je udruga ACLU zaprijetila da će tužiti okrug zbog spolne diskriminacije. Jedini događaji koji će biti dopušteni bit će događaji roditelja i djece, a ne plesovi očeva i kćeri ili utakmice majki i sinova.

A sve ovo se događa prije nego što su istospolni brakovi dopušteni. Zamislite što će se događati ako istospolni brakovi postanu zakonom zemlje.

To će ubrzati kraj muško-ženskih razlika i bilo kakvog značaja majke ili oca kao različitih entiteta.

To će značiti da oni koji, iz vjerskih ili drugih razloga, žele zadržati muško-žensku definiciju braka, biti legalno i moralno izolirani kao što su rasisti danas.

I to će značiti da nastavnici i ostali odrasli ljudi koji pitaju male dječake ili djevojčice koga bi oni željeli vjenčati, da bi bili u skladu s moralom našeg doba, moraju jasno reći da to može biti osoba istog spola. „Hoćeš li se vjenčati s dječakom ili djevojčicom?“ će biti jedini ne-netrpeljiv način da pitate mladu osobu o njihovim bračnim planovima.

Povijest ljevičarskih politika se uglavnom sastoji od toga da se radi ono što pruža dobar osjećaj i suosjećanje bez da se pita kakve će biti dugoročne posljedice; to je ono što profesor Thomas Sowell zove ‘razmišljanje na prvoj razini’. To primjerice objašnjava socijalnu državu. Zvuči plemenito i djeluje plemenito. Ali dugoročne posljedice su strašne: ekonomska propast, demoralizirano stanovništvo, povećanje sebičnosti s obzirom da ljudi očekuju od države da se brine o njihovim sugrađanima, te još mnogo toga.

Redefiniranje braka kako bi se uključili istospolni parovi je igranje sa spolnom i društvenom vatrom. Kao što socijalna država prebacuje trošak naših dobrih namjera na našu djecu i unuke – neodrživu ovisnost i dug – tako će i istospolni brakovi prebaciti posljedice naših dobrih namjera na našu djecu i unuke – spolna konfuzija i gubitak majčinstva i očinstva kao vrijednosti, da navedem samo dvije očite posljedice.

Nije dovoljno imati dobre namjere u životu. Također je važno imati i dobre rezultate. A to dvoje često nisu ista stvar.

Postoje razlozi zašto niti jedan moralni mislilac u povijesti nije zagovarao istospolne brakove.

Objavljeno 30. listopada 2012.