Ljudi koji mrze Bibliju i smatraju je zbirkom primitivnih bajki, svejedno će je koristiti kako bi pokušali dobiti argument o imigraciji. Interesantno, ti isti ljudi općenito gaje iste osjećaje prema Ustavu, ali će ga također pokušati upotrijebiti kada se rasprava okrene imigraciji. Postoji nešto u imigraciji što ljevičare pretvara u vrlo selektivnu vrstu kršćanskih konstitucionalista.
Bilo bi prilično besmisleno uključiti se u raspravu s ljudima koji nisu pročitali knjigu i koji ne mare o onome što ona govori, ali ideja da je Sveto pismo nekakva vrsta lošeg članka koji govori o radikalnim otvorenim granicama je toliko rasprostranjena da ona mora biti razmotrena. I to razmatranje neće dugo trajati jer, zapravo, Biblija ima vrlo malo toga reći o imigraciji na ovaj ili onaj način.
Izlazak 22:1 i 23:9 govori nam da ne ugnjetavamo ili zlostavljamo strance, ali zasigurno nam ne naređuje da sve strance pretvorimo u građane naše zemlje. Ezekiel, Levitski zakonik, Ponovljeni zakon, Psalmi i nekoliko drugih starozavjetnih tekstova ponavljaju ovaj nalog za suosjećajno ponašanje prema svim ljudima, uključujući strance. Ponavljam, to ne znači da ne smijemo imati granice. Čovjek mora napraviti ogroman korak preko dubokog logičkog ponora da od “lijepog tretiranja stranaca” dobije “ukidanje svih granica”. Doista, te dvije ideje izgledaju međusobno isključive pošto ne bi mogli pristojno tretirati strance ako ne bismo imali granice.
Postoji samo jedan stih u cijeloj Bibliji koji je, čini mi se, izravno povezan s pitanjem imigracijske politike, iako je jasno da nije napisan s imigracijskom politikom na umu. Poslanica Rimljanima 13 kaže ovo:
“Neka svatko bude podvrgnut vladajućim vlastima, jer ne postoji vlast osim one koju je uspostavio Bog. Vlasti koje postoje su uspostavljene od Boga. Dakle, tko god se pobuni protiv vlasti, pobunio se protiv onoga što je Bog odredio, a oni koji se protive, sami će na sebe navući osudu. Jer vladari nisu strah i trepet onima koji rade dobro, već onima koji rade loše. Želite li biti slobodni straha prema onome tko je na vlasti? Onda činite ono što je dobro i bit ćete pohvaljeni.”
Ovo nam govori da su naša vladajuća tijela dobila autoritet od Boga i mi smo stoga pozvani poslušati zakone koji su nam postavljeni. Čini se da očuvanje naših granica očigledno spada pod kišobran kojeg je opisao sveti Pavao. Oni koji zanemaruju ove zakone koje su uspostavile i koje provode naše Bogom-određene vlasti, prkose Bibliji. Predsjednik Trump ne proturječi Bogu kad provodi naše imigracijske zakone — ilegalni imigranti su ti koji ih krše.
Očito je da Bogom-dani autoritet vlade može biti zagubljen, a zakoni koji proizlaze iz nje mogu biti moralno nelegitimni. Čovjek koji je u nacističkoj Njemačkoj skrivao Židove na svom tavanu nije slušao zakone svoje vlade, ali je to činio u službi višem zakonu. Nitko ne tvrdi da su nacisti bili Bogom-određeni. Hitlerov režim je bio jasni slučaj kad se Poslanica Rimljanima više ne primjenjuje. Mogu postojati siva područja dok putujete niz ljesticu zlih vlada. Ali američki imigracijski zakoni su jasan slučaj druge strane spektra. Ako Bog uopće blagoslivlja autoritet vlade, On mora blagoslivljati njezin autoritet provođenja granica njezine zemlje. Ne može postojati zemlja i njezina vlada bez granice. Bog jasno ne osuđuje postojanje vlada i zemalja, stoga On ne osuđuje granice, stoga On ne osuđuje čin provođenja tih granica.
Može biti dosta rasprava o najboljim načinima rješavanja imigracije. Ali ne bismo trebali ozbiljno shvatiti bilo koga tko tvrdi da kršćani imaju nekakvu moralnu dužnost podržavanja neograničene ilegalne imigracije. Svatko tko to tvrdi jednostavno laže.
