U doba Trumpa. američki mediji inzistiraju na tome da je sloboda govora u opasnosti jer nekako smatraju ismijavanje novinara suzbijanjem slobode govora. Sad zamislite da Amerika posjeduje zakon pod kojim ne biste mogli ismijavati kršćanske doktrine bez suočavanja s novčanom kaznom. Tisak bi ponovno osudio ograničavanje slobode govora, ali sada biste, također, čuli i povike “teokracija!”
Pa ipak, štovatelji Prvog amandmana nisu se ukazali 25. listopada kad je Europski sud za ljudska prava potvrdio presudu austrijskog suda, koji je presudio da žena mora biti kažnjena zbog izazivanja klevete usmjerene na islamsku biografiju Muhameda, proroka, koji je oženio maloljetnu nevjestu po imenu Aiša. Europski sud za ljudska prava naveo je izjavu žene koja je rekla da je Muhamed “volio to raditi s djecom”. Sud je također naveo da je rekla: “56-godišnjak i šestogodišnjakinja? … Kako to nazivamo, ako ne pedofilijom?”
Kažnjena je novčanom kaznom od otprilike 550 dolara.
Komisija od sedam sudaca iz Njemačke, Francuske, Irske, Latvije, Azerbejdžana i Gruzije jednoglasno je presudila da “domaći sudovi sveobuhvatno procjenjuju širi kontekst izjava podnositelja zahtjeva i pomno uravnotežuju njezino pravo na slobodu izražavanja nasuprot prava drugih na zaštitu vjerskih osjećaja”.
Associated Press je ovoj sramotnoj presudi posvetio površnu depešu od 136 riječi.
Niti jedna od mreža nije prenijela ovu vijest, osim jedne. Tucker Carlson je raspravljao o njoj na Fox News. To je nula na ABC, CBS, CNN, MSNBC, NBC, NPR, i PBS. Novine su također bile uglavnom AWOL: nula u New York Timesu; nula u Los Angeles Timesu; nula u USA Today.
Jedan čudni blog na stranicama Washington Posta tvrdio je: “Američki stručni komentatori misle da je Europa upravo uvela zakon o bogohuljenju kroz stražnja vrata. Oni su u krivu.” To je bio očigledan odgovor Carlsonovom gostu, Brendanu O’Neillu, koji je rekao: “Ono čemu svjedočimo u Europi je povratak zakona o bogohuljenju kroz stražnja vrata.”
Profesor na Georgetownu, Erik Voeten, tvrdio je u blogu da ovo nije bilo zauzimanje cenzorskog stajališta, već da se ovaj europski sud jednostavno priklonio lokalnim austrijskim vlastima … koje su zauzela cenzorsko stajalište. “Presuda je pružila daljnje dokaze kako sud smatra da više ne može baratati ovim vrlo osjetljivim pitanjima na europskoj razini.”
Zašto onda imati Europski sud za 47 zemalja? Osnovna logika umire u mraku.
Treba reći kako je taj sud također potvrdio neuspjehe muslimanskih nastojanja. Godine 2014. i ponovno 2017., potvrdili su nacionalne zabrane burka (pokrivanje ženskog lica) u Francuskoj i Belgiji. To je, međutim, bilo jasno zasnovano na sigurnosnim pitanjima, a ne na vjerskoj odjeći.
Naime, u siječnju, taj isti sud je presudio protiv litavskih sudova i kažnjavanja krojača Sekmadienisa 2012. godine zbog reklame koja je uštipnula katoličku većinu u zemlji s hipsterskim slikama Isusa i njegove majke Marije. Isusova figura bila je bez majice i tetovirana. Figura Marije bila je u bijeloj haljini. Naslov je uključio “Isuse, koje hlače!” i “Isuse, Marijo! Kakav stil!”
U tom slučaju, sud je održao predavanje da se sloboda izražavanja “odnosi na ideje koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju”, pa tako “oni koji se odluče koristiti slobodu ispoljavanja svoje vjere ne mogu razumno očekivati da budu pošteđeni svih kritika.”
Komisija je dodala: “Prema mišljenju suda, ne može se pretpostaviti da svatko tko pripada kršćanskoj vjeri, bilo on ili ona, nužno smatra oglase uvredljivima.”
To je više u skladu s onim što Amerikanci očekuju. Svi očekujemo ruganje kršćanstvu. To je već postalo dosadno. Ali zašto demokracije u Europi ne bi trebale primjenjivati isto široko tumačenje izražavanja prema kritičarima islama? I zašto su sekularni novinari našli ovu temu toliko vječito dosadnom? Ona je gora od dosadne, je li tako?
To je strah.
