Zašto u slučaju kad kultura postaje sve sekularnija, ona postaje i sve progresivnija?
U većini religija u Sjedinjenim Državama, progresivizam, poznatiji kao ljevičarstvo, prožima sekularne frakcije. Kao Židova, uvijek me zaintrigiraju političke sklonosti moje vlastite zajednice. Hillary Clinton nadmoćno je osvojila židovski glas protiv Donalda Trumpa, sa 70-25%. Međutim, ako se postoci u židovskoj zajednici podijele po frakcijama, možemo vidjeti u potpunosti drugačiju sliku. U ortodoksnoj židovskoj zajednici, koja je najreligioznija od svih sekti, Trump je lako pobijedio Clinton, 54-13%. Snažnom kontrastu mogli smo posvjedočiti među reformskim Židovima, najsekularnijoj sekti židovstva, gdje je Clinton pobijedila 78-10%.
No, ovaj fenomen ne egzistira samo u judaizmu. Religija općenito teži korelaciji s političkom pripadnošću. Gallupova anketa provedena 2014. godine podržava ovu hipotezu — religiozniji glasači naginju konzervatizmu, dok nereligiozni i sekularni glasači naginju liberalizmu.
Jasno pitanje je zašto? Kakve veze sekularizam i progresivizam ima jedan s drugim?
Odgovor je da su ljudi uključeni u ovih anketama zapravo religiozni — religiozni pristalice progresivizma.
Progresivizam je, po definiciji, svoja vlastita religija. Dok pojedinac napusti ili ne prihvaća svoju izvornu vjeru, bila ona protestantizam, katolicizam, judaizam ili bilo koja druga, praznina koja je svojedobno bila ili nije bila ispunjena Bogom ne može ostati prazna. Ljudima je potrebna svrha u životu, baš kao što nam je potreban kisik.
Svjetonazor ljevice vješto ispunjava taj prostor. Dakle, sekularni ljevičar zapravo uopće nije sekularan. Izvornu vjeru te osobe samo je zamijenila druga. Progresivizam postaje glavni vrijednosni sustav osobe, iako je ona po rođenju tehnički Židov ili kršćanin.
Upravo iz tog razloga mnogi od tih ljudi pokušavaju iskriviti biblijske stihove i izostaviti druge kako bi ih prilagodili ljevičarskoj agendi. To je zašto će sekularni kršćani navoditi Isusovu moralnost kao razlog sprječavanja ljudski izazvanih klimatskih promjena, dok će istodobno zanemariti pobačaj na zahtjev. To je zašto ćete vidjeti sekularne Židove koje stoje na strani radikalnih palestinskih aktivista nasuprot domovine svojih predaka u ime “socijalne pravde” te čak ustrajati u korumpiranju Tore, istodobno zagovarajući ilegalnu imigraciju. To je zašto je okorjeli antisemitski lider Nacije islama Louis Farrakhan našao dom i publiku na ljevici, dok se konzervativci baniraju s društveno medijskih platformi zbog nepostojećeg “govora mržnje”, jer je bogohuljenje ljevičarstva nečuvena uvreda lažnom božanstvu.
I, baš kao i druge religije kroz povijest, pogotovo judaizam i kršćanstvo, pristaše ove toksične filozofije također su ponosni umrijeti za religiju progresivizma. Mučeništvo je mala cijena koju treba platiti kao žrtva njezinom oltaru.
To je logičan zaključak civilizacije koja ostavlja za sobom dobronamjernog i brižnog Boga i zamjenjuje ga svemoćnom Državom. Praznina ne može ostati prazna. A ako želimo spasiti Ameriku i Zapad u cjelini, to moramo shvatiti i obratiti se toj opasnosti prije nego bude prekasno.