Istina nije ljevičarska vrijednost.
Ovo sam prvi put otkrio kao postdiplomac studirajući Sovjetski Savez i ljevičarske ideologije na Ruskom institutu u Školi za međunarodne odnose Sveučilišta Columbia. Sve što sam od tada naučio, potvrdilo je ovo stajalište.
Pojedinci s obje strane političkog spektra lažu. Pojedinci o obje strane političkog spektra govore istinu. A liberalizam, za razliku od ljevičarstva, cijeni istinu. No, što više idemo lijevo, to više ulazimo u svijet laži.
Zašto ljevica laže?
Postoje dva glavna razloga.
Jedan je taj što ljevičari smatraju da su njihovi ciljevi važniji od govorenja istine. Na primjer, svaki pošteni ekonomist zna da žene ne zarađuju 20 posto manje novca od muškaraca za isti posao za isti broj odrađenih sati pod istim uvjetima. A opet, ljevičari ponavljaju laž da žene zarađuju 78 centi na svaki dolar zarade muškaraca. Zašto bi bilo koji poslodavac zaposlio muškarca kad može zaposliti ženu i dobiti jednako obavljeni posao na istoj razini izvrsnosti za isti broj sati, a pri tome uštedjeti 20 centi na jedan dolar, pitanje je na koje samo dragi Bog ili sfinga može odgovoriti.
Dakle, kad kolumnisti New York Timesa pišu ovakve gluposti, vjeruju li oni u njih? Pitanje koje si oni postavljaju nije: “Je li to istina?” Oni si postavljaju pitanje: “Da li ta tvrdnja pomaže u promicanju ljevičarske doktrine potlačenih žena?” Što god služi tom cilju, moralno je opravdano.
Drugi razlog je taj što je ljevičarstvo ukorijenjeno u osjećajima, a ne u razumu ili istini. Od Karla Marxa do Bernieja Sandersa, ljevičarsko preferiranje socijalizma u odnosu na kapitalizam je u potpunosti ukorijenjeno u osjećajima. Samo kapitalizam stvara bogatstvo. Socijalizam samo troši ono što kapitalizam stvara. Ne znaju li to ljevičari? Čak i ako znaju, emocionalna privlačnost socijalizma je ta koja prevladava.
Vjeruju li ljevičari da postoji više od dva spola? Naravno da ne. To je razlog zašto su preimenovali “spol” u “rod” — a potom redefinirali “rod” kako bi on značio što god žele da znači.
Ovo nas dovodi do pitanja kojim se bavi ova kolumna: Vjeruju li oni na ljevici svojim lažima?
Vjeruju li ljevičari da će globalno zatopljenje uništiti svijet kakvog znamo u sljedećih 12 godina, kao što je nedavno sugerirala zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez? Ne znam. Čini se kako sami sebe uvjeravaju u svoje histerije. Ali ne djeluju u skladu s njima. Evo jednostavnog dokaza da ljevica laže o neposrednoj prijetnji globalnog zatopljenja civilizaciji: Ljevičari ne podupiru nuklearnu energiju. Jednostavno nije moguće vjerovati da će emisije fosilnih goriva uništiti svijet i, u isto vrijeme, protiviti se nuklearnoj energiji. Nuklearna energije je čista i sigurna. Švedska, ljevičarski model zemlje, zadovoljava 40 posto svojih energetskih potreba preko nuklearne energije. Kad biste bili sigurni da ste smrtno bolesti, a opet odbijali lijek koji bi vas garantirano izliječio, mi ostali bismo imali razloga pretpostaviti da niste doista vjerovali da ste smrtno bolesni.
Evo još dokaza da ljevica ne vjeruje u svoju histeriju globalnog zatopljenja: Koliko ljevičara s nekretninama na plaži je prodalo svoje posjede? Kad bi ljevičari doista vjerovali da će globalno zatopljenje uzrokovati porast razine oceana i ubrzo poplaviti svjetska obalna područja, zašto bilo koji ljevičar ne bi prodao svoju kuću na plaži i ne samo povratio svoj novac, već i ostvario profit?
Još jedan dokaz ljevičarske retorike u čijem skladu ne djeluju ljevičari: Ljevica nam govori da su koledži prožeti “kulturom silovanja”, a opet gotovo svi ljevičarski roditelji šalju svoje kćeri na koledž. Kad biste vjerovali da bilo koje mjesto ima kulturu silovanja, gdje su jedna od četiri žene silovane ili na neki drugi način seksualno napadnute, biste li poslali na to mjesto svoju 18-godišnju kćer? Naravno da ne. Dakle, kako bilo koji ljevičarski roditelji šalju svoje kćeri na koledž? Odgovor bi bio da oni znaju da je to laž — ali to nije važno, pošto je za ljevicu govorenje istine neusporedivo manje važno od borbe protiv seksizma, seksualnih napada, mizoginije, toksične muškosti i patrijarhata.
Još jedan primjer: “Zidovi ne funkcioniraju.”
Nepojmljivo je da ljudi koji ovo govore — pogotovo oni s ogradama oko svojim domova — vjeruju u to. Ipak, ljevičari to govore s jednakom dozom lakoće kao kad je Staljin označio Trockog fašistom, iako su Trocki i Lenjin bili očevi boljševičke revolucije.
Pitanje ne glasi je li istina ljevičarska vrijednost. Jedino pitanje je ono vjeruju li ljevičari svojim lažima. I, vjerovali ili ne, ja još uvijek ne znam odgovor. Stoga, provedite testove i odlučite sami:
Pitajte bilo kojeg poznanika koji govori da će globalno zatopljenje uništiti većinu života na Zemlji u roku od 12 godina, zašto ne zagovara nuklearnu energiju. Ako vam odgovore da je preopasna, znate da su histerici, a ne sljedbenici znanosti.
Pitajte bilo kojeg poznanika koji vjeruje da je prijetnja globalnog zatopljenja ona egzistencijalna i posjeduje posjed na plaži zbog čega ne proda svoju nekretnicu.
Pitajte bilo koga tko vjeruje da na koledžima postoji kultura silovanja zašto su poslali (ili šalju) svoju kćer na koledž.
Moguće je voljeti istinu i biti liberal, konzervativac, libertarijanac, ateist, vjernik, Židov, kršćanin, musliman ili hindus. Ali ne možete biti ljevičar.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
