“Uzvici ‘DOLJE S KOMUNIZMOM!’ i ‘NEKA POŽIVI KRIST KRALJ!’ odjekivali bi zidovima zatvora!”, napisao je 21-godišnji pjesnik kojega su zatočili, mučili i prijetili streljačkim vodom fotogenični “hipsteri”, kako su ih pozdravljali američki mediji, koji su nedavno nacionalizirali većinu proizvodnih sredstava nacije.
Prkosne uzvike, koje je zatočeni pjesnik gotovo svakodnevno čuo kroz prozor svoje sumorne tamnice, uvijek je prekidao jedan drugi: “FUEGO!”, uz gromoglasnu eksploziju — dok su streljački vodovi Che Guevare ubijali prkosne mlade heroje.
U to je vrijeme pjesnik po imenu Armando Valladares bio mlađi nego što je to Nick Jonas danas, a prkosni mladi heroji (od kojih neke možete vidjeti ovdje) bili su otprilike u dobi Justina Biebera.
“Fidel Castro je mogao biti kubanski Elvis!” (Dan Rather)
Fotogenični “hipsteri”, kako su ih pozdravljali američki mediji, okupljali su žene i djevojke te ih trpali u zatvore i prostorije za mučenje. Cary Roque, na primjer, koju su uhvatili i zatvorili Castro i Che Guevarina KGB-obučavana tajna policija, bila je mlađa od Miley Cyrus danas. U kubanskim tamnicama provela je 17 godina ispunjenih mučenjima.
Prošle godine, predsjednik Trump naglasio je prisutnost señore Roque tijekom jednog od svojih govora u Miamiju dok je toplo prihvatio njezin zagrljaj i poljubac u obraz. Kad je Cary Roque konačno puštena iz zatvora, nakon 17 godina ispunjenih strahom, bila je istih godina kao što je Ilhan Omar danas.
“Fidel Castro je staromodan, uljudan — čak i očinski, temeljito fascinantan lik!” (Andrea Mitchell)
No, možda moj termin “hipsteri” neki od mojih amigosa smatraju nepotrebno hiperboličnim ili čak neistinitim? Pošteno. Pogledajmo:
“Vidjeli su u Castru i Che Guevari hipstere koji su u doba Organizacije čovjeka razdragano prkosili sustavu, prikupili desetak prijatelja i svrgnuli vladu zlih staraca.” (Arthur Schlesinger Jr., specijalni pomoćnik predsjednika Kennedyja, povjesničar Camelota i profesor na Harvardu.)
“Castrova je revolucija mladih.” (Herbert Matthews, New York Times 1961.)
“Vraćam se na Kubu kako bih ubio Che Guevaru!”, zarežao je Jose Castano (tada 17) kolegi padobrancu Malenu Menendez (tada 22). Ti mladići su u to vrijeme bili na obuci u Gvatemali kao članovi Brigade 2506, u onome što je postalo poznato pod nazivom invazija u Zaljevu svinja.
Tijekom invazije u Zaljevu svinja, među Jose Castanovom i Manel Menendezom Združenom braćom u Brigadi 2506 bio je i 16-godišnji Felipe Rodon, koji je 17. travnja 1961. godine zgrabio svoj 57 mm top i odlučno potrčao prema jednom od Castrovih Staljinovih tenkova na onoj krvavoj plaži u Zaljevu svinja. Na oko 10 metara Felipe je otvorio vatru na zveckavo čudovište i ono je eksplodiralo, ali je zbog momentuma zadržalo svoj pravac i sovjetski tenk, koji su poslali debeli i zli starci u Kremlju, prevrnuo se preko malog Felipea.
Gilberto Hernandez je imao 17 godina kad je na toj istoj plaži hitac iz češke strojnice izbio njegovo oko. Castrove trupe pod sovjetskim vodstvom bile su posvuda, ali on je još sat vremena čvrsto držao svoju poziciju bijesno pucajući svojom bestrzajnom puškom sve dok ga sovjetsko-obučeni Castrovi pristaše nisu opkolili i ubili kišom granata.
Kad su se iskrcali na plažu u Zaljevu svinja, Jose Antonio San Roman, vojni zapovjednik Brigade 2506, imao je 27 godina. Njegov zamjenik Erneido Oliva imao je 27 godina. Politički delegat predsjednika Privremene vlade, Manuel Artime, imao je 28 godina. Svi oni bili su mlađi nego što je to danas Aleksandria Ocasio-Cortez.
U to vrijeme, među čelnicima anti-Castro kubanskog podzemlja bili su Rogelio González, Alberto Tapia i Virgilio Campaneria. Nitko od njih nije imao više od 26 godina kad su ubijeni od sovjetsko naoružanih streljačkih vodova. Sedamnaest drugih sveučilišnih studenata ubili su Castrovi i Che Guevarini streljački vodovi tog tjedna početkom 1961. godine. Daleko od toga da su bili “Batistini zli starci”, svi ti mladići borili su se protiv Batistinog režima. Uzalud ćete tražiti bilo kakvo spominjanje te činjenice u New York Timesu ili medijima općenito.
Kao i obično, strani komentatori Kubanske revolucije, Jean Paul Sartre, Arthur Schlesinger, New York Times et al., nisu bili samo u krivu; oni su samozadovoljno predlagali čiste suprotnosti istini. Kubanska “djeca” bila su na pozicijama moći, ali kao naoružani protivnici Fidela Castra i Che Guevare. Ti mladići su također plaćali za svoju hrabrost svojim životima — i to na tisuće njih. Većina njih koja je uhvaćena, stajala je uspravno, ponosno, prkosno (i šutljivo) tijekom groznih mučenja Castrove tajne policije, koju su u to vrijeme podučavali zli starci iz Kremlja (KGB). Ali kubanska djeca otišla su u svoju smrt pred Castrovim streljačkim vodovima prkosno vičući: “Dolje komunizmu!”
“Samo pomoću potpunog iskorjenjivanja privatnog vlasništva stvorit ćemo novog čovjeka.” (Che Guevara)
“Privatno vlasništvo poduzeća nije samo pogrešno, već i besmisleno… ne možemo prihvatiti kapitalistički koncept ekonomskih odnosa kao “slobodnih i privatnih”. (Demokratski socijalisti Amerike)
“Mladi se trebaju suzdržati od nezahvalnih preispitivanja vladinih mandata. Sam duh pobune je vrijedan prijekora!” (Che Guevara)
“Ja sam šefica! Što kažete na to!” (Alexandria Ocasio-Cortez)
