Neki Amerikanci imaju mnogo veći prihod i bogatstvo od drugih. Bivši predsjednik Barack Obama je objasnio: “Mislim da u određenom trenutku zaradite dovoljno novca.” Savjetnik zastupnice Alexandrije Ocasio-Cortez koji posjeduje Twitter račun pod nazivom “Svaki milijarder je neuspjeh politike”, tweetao je: “Moj cilj za ovu godinu jest da moderatori pitaju: ‘Je li moralno prikladno za bilo koga da bude milijarder?'” Demokratska kandidatkinja za predsjednicu, senatorica Elizabeth Warren, poziva na porez na bogatstvo, žaleći se: “Bogati i moćni uzimaju toliko za sebe i ostavljaju toliko malo za sve ostale.”
Ti ljudi bi imali valjani argument kad bi na zemlji ležala gomila novca zvana dohodak, s milijarderima i milijunašima koji potajno prvi dolaze do tih hrpa i uzimaju svoje nepravedne udjele. U tom slučaju, korektivna javna politika zahtijevala bi redistribuciju dohotka, pri čemu bi se nezakonito stečeni dobici uzeli i vratili zakonskim vlasnicima. Isto bi se moglo reći kad bi postojao distributer dolara koji nije — valjda zato što je rasist, seksist, multinacionalist ili možda republikanac — pošteno podijelio dolare. Ako je nekima podijelio milijune, a drugima samo mrvice, pristojna javna politika zahtijevala bi ponovnu distribuciju dolara ili ono što neki nazivaju redistribucijom dohotka.
Kažete: “Williams, to je ludilo.” U pravu ste. U slobodnom društvu, ljudi zarađuju dohodak služeći svoje bližnje. Evo primjera: Recimo da kosim vaš travnjak i platite mi četrdeset dolara. Zatim odem do trgovine i zahtijevam 2 paketa pive i 2 kile odreska. U suštini, trgovac mi kaže: “Williams, vi tražite od svog bližnjeg da vas usluži pivom i odreskom. Koju uslugu si ti učinio kako bi uslužio svog bližnjeg?” Moj odgovor bi bio: “Pokosio sam njegovu travu.” Trgovac bi rekao: “Dokaži.” U tom trenutku pokazujem 40 dolara. Možemo smatrati, recimo, te dvije novčanice od 20 dolara kao potvrdu o izvršenom djelu — dokaz da sam uslužio svog bližnjeg.
Sustav koji zahtijeva da čovjek služi svog bližnjeg kako bi imao pravo na njegov proizvod je daleko moralniji od sustava bez takvog zahtjeva. Na primjer, Kongres mi može reći: “Williams, ne moraš izaći na to vruće sunce kako bi kosio travu da bi imao pravo na ono što tvoj bližnji proizvodi. Samo glasaj za mene i pomoću poreznog zakona, ja ću uzeti nešto od onoga što tvoj bližnji proizvodi i dati tebi.”
Pogledajmo nekoliko multimilijardera kako bismo vidjeli jesu li dobro služili svoje bližnje. Bill Gates, suosnivač Microsofta, s neto vrijednošću od preko 90 milijardi dolara, druga je najbogatija osoba na svijetu. On to bogatstvo nije stekao nasiljem. Milijuni ljudi diljem svijeta dobrovoljno su dali svoj novac za kupnju Microsoftovih proizvoda. To objašnjava bogatstvo ljudi poput Gatesa. Otkrili su ono što su njihovi bližnji željeli i nisu imali te pronašli način na koji bi to učinkovito proizveli. Njihov bližnji im je dobrovoljno dao dolare. Da su Gates i ostali slijedili savjet predsjednika Obame i u “određenom trenutku” zatvorili svoje kompanije nakon što su zaradili prvu milijardu ili dvije, čovječanstvo ne bi uživalo u istom stupnju tehnološkog razvoja kao danas.
Pogledajmo trenutačni popis milijardera na internet stranici Billionaire Mailing List. Na njemu ćete naći ljude koji su dali veliki doprinos društvu. Na popisu se nalazi i Gordon Earle Moore — suosnivač Intela. Njegova neto vrijednost iznosi 6 milijardi dolara. Godine 1968., Moore je razvio i prodao integrirani krug ili mikročip, koji je odgovoran za tisuće današnjih inovacija, poput MRI, napretka u satelitskoj tehnologiji i vašim računalima. Iako je Moore imao neizmjerne koristi od svog razvoja i prodaje mikročipa, njegova korist blijedi u usporedbi s koristi koju su naša nacija i svijet imali u smislu koliko je života poboljšano i spašeno zbog čitavog niza tehnoloških inovacija koje je omogućio mikročip.
Jedini ljudi koju imaju koristi od klasnog rata su političari i elita; oni dobivaju naš novac i kontroliraju naše živote. Osim toga, mogli bismo se zapitati: Kuda vodi društvo u kojem najmanje produktivni i najparazitskiji članovi ismijavaju, preziru i omalovažavaju one najproduktivnije?
Walter E. Williams je američki ekonomist, komentator i akademik. Profesor je ekonomije na Sveučilištu George Mason, kao i kolumnist i autor poznat po svojim klasično liberalnim i libertarijansko konzervativnim pogledima..
