Zapadni svijet proizveo je neke od najprosperitetnijih i najslobodnijih civilizacija na zemlji. Što čini Zapad posebnim? Ben Shapiro, glavni urednik Daily Wire-a i autor knjige “Prava strana povijesti”, objašnjava da dva glavna stupa, otkrivenje i razum — koji potječu od drevnog Jeruzalema i Atene — tvore temelj besprimjernog uspjeha Zapadne civilizacije.
Zapadna civilizacija. Već dulje vrijeme je tu, ali odjednom svi govore o njoj. Neki su željni spasiti je; dok su drugi sretni što je na odlasku.
No, što je točno Zapadna civilizacija?
Jesu li to velike katedrale Europe ili nacistički koncentracijski logori? Jesu li to slobode osigurane američkim Ustavom ili robovlasništvo? Lijekovi za spašavanje života ili otrovni plin?
Ljevica se voli usredotočiti na ono loše — genocid, ropstvo, uništavanje okoliša. Ali sve to je prisutno u svakoj civilizaciji još od pamtivijeka.
Pozitivne stvari su jedinstvene Zapadu — religijska tolerancija, ukidanje ropstva, univerzalna ljudska prava, razvoj znanstvene metode: sve to su dostignuća opsega i razmjera koja samo Zapad može prisvojiti.
To nisu jedina dostignuća koja čine Zapad posebnim i jedinstveno uspješnim. Kako je Zapadna misao evoluirala, ona je osigurala prava žena i manjina, podigla milijarde ljudi iz siromaštva i izmislila veći dio modernog svijeta.
Napredak, naravno, nije bio ravna linija. No, luk povijesti je jasan. Očigledni dokaz je da je svijet nadmoćno zapadnjački. I, uz nekoliko iznimaka, oni dijelovi svijet koji nisu, žele takvima postati.
Zašto? Zašto je Zapadna civilizacija bila toliko uspješna?
Postoji mnogo razloga, ali najbolje je započeti s učenjima i filozofijama koje su se uzdigle iz dva drevna grada: Jeruzalema i Atene.
Jeruzalem predstavlja vjersko otkrivenje koje se manifestira u judeo-kršćanskoj tradiciji: vjera da je dobri Bog stvorio i uredio univerzum i da taj Bog zahtijeva moralno ponašanje od njegove najveće kreacije, čovjeka.
Drugi grad, Atena, predstavlja razum i logiku kao što su to izrazili veliki grčki mislioci Platon i Aristotel te mnogi drugi.
Ta dva načina razmišljanja — otkrivenje i razum — žive u stalnoj napetosti.
Judeo-kršćanska religija pretpostavlja da postoje određene temeljne istine koje nam je predalo transcendentno biće. Mi nismo izmislili te istine; primili smo ih od Boga. Pravila koja nam je On dao, od vitalnog su značaja za građenje funkcionalne, moralne civilizacije i za vođenje sretnog života.
Grčko razmišljanje pretpostavlja da istinu poznajemo samo po onome što promatramo, testiramo i mjerimo. Nije vjera, već činjenica, ono što pokreće naše razumijevanje i istraživanje univerzuma.
Zapadna civilizacija i samo Zapadna civilizacija, pronašla je način uravnoteživanja religijskog uvjerenja i ljudskog razuma.
Evo kako funkcionira ta ravnoteža.
Judeo-kršćanska tradicija uči da je Bog stvorio i uredio univerzum i da imamo obvezu pokušati učiniti taj svijet boljim. To nam daje svrhu i sugerira da se povijest kreće prema naprijed. Većina paganskih religija podučavala je upravo suprotno: da je univerzum nelogičan i slučajan te da je povijest ciklična. Povijest se neprestano ponavlja — i u tom slučaju, zašto se uopće truditi osmisliti ili stvoriti nešto novo?
Drugo, judeo-kršćanska tradicija uči da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju; to jest, da je svaki pojedinačni život beskrajno vrijedan. Ovo nam se danas čini očiglednim, ali samo zato što već toliko dugo živimo s tim vjerovanjem. Daleko prirodnije uvjerenje je da bi snažni trebali pokoriti slabe — što je upravo ono što su ljudi radili u gotovo svakom društvu tijekom cijele povijesti. Jedino prepoznavanjem božanskog u drugima smo se napokon pomakli dalje od ovog amoralnog mišljenja i krenuli prema brizi za ljudska prava, demokraciji i slobodnom poduzetništvu koje karakterizira Zapad.
Ali judeo-kršćanska religija nije sama izgradila našu modernu civilizaciju. Grčki razum je također bio neophodan kako bi nas naučio objektivnom promatranju: da čovjek ima sposobnost tražiti odgovore izvan otkrivenja.
Grčki razum nam je donio pojam prirodnog zakona, ideje da možemo otkriti prirodnu svrhu — telos — svega u kreaciji gledajući njezin karakter. Ljudska bića stvorena su s jedinstvenom sposobnošću razuma: dakle, naš telos je bilo rasuđivanje. Ulaganjem toliko moći u razum, grčka misao postala je integralnim dijelom Zapadne misije.
Nigdje se to nije savršenije odrazilo nego u Američkoj revoluciji, u kojoj su Očevi osnivači uzeli ono najbolje od europskog prosvjetiteljstva s korijenima u grčkoj misli i najbolje judeo-kršćanske prakse sa svojim korijenima u Bibliji kako bi sve to stopili u novu političku filozofiju.
Bez judeo-kršćanskih vrijednosti, upadamo u znanstveni materijalizam — vjeru da je fizička materija jedina realnost te stoga također padamo u nihilizam — vjeru da život nema nikakvog smisla, da smo samo zvjezdana prašina u hladnom svemiru.
Bez grčkog razuma, upadamo u fanatizam — vjeru da fundamentalističko pridržavanje nedokazivih načela predstavlja jedini put prema značenju.
Sovjetski Savez, komunistička Kina i ostale socijalističke tiranije odbile su vjeru i ubile 100 milijuna ljudi u 20. stoljeću.
Veliki dio muslimanskog svijeta prigrlio je vjeru, ali je odbio razum. Važno je napomenuti da je u vrijeme kad je muslimanski svijet prigrlio grčki razum, od 8. do 14. stoljeća, vodio glavnu ulogu u znanstvenom napretku.
Dakle, ponovno, trebamo oboje — Jeruzalem i Atenu. Otkrivenje i razum.
A opet, mnogi žele odbiti oboje. Ti ljudi sebe zovu “progresivcima”.
Ironično, oni nas žele odvesti natrag u vrijeme kad čovjekom nisu vladali ni razum ni vjera, već osjećaji, a time natrag u vrijeme moralnog kaosa i nereda, osjećaja nad činjenicama.
Bila bi kobna pogreška pratiti “progresivce”. Držite se Atene i Jeruzalema.
Ja sam Ben Shapiro, urednik Daily Wire-a i autor knjige Prava strana povijesti, za Prager University.
