Živimo u vrijeme povećanih domaćih napetosti. Neke od njih proizlaze iz predsjedništva Donalda Trumpa. Drugi dio izazvane su djelovanjem različitih interesnih skupina s obje strane političkog spektra, koje zahtijevaju ovakve ili onakve mjere. No, gotovo se u potpunosti zanemaruje kako sve veća vladina kontrola nad našim životima, zajedno s izdajom ustavnih načela, najviše doprinosi domaćim napetostima. Pogledajmo nekoliko primjera.
Razmislite o primarnom i sekundarnom školovanju. Mislim da svaki roditelj ima pravo odlučiti hoće li njegovo dijete recitirati jutarnju molitvu u školi. Isto tako, svaki roditelj ima pravo odlučiti da njegovo dijete neće recitirati jutarnju molitvu u školi. Isto se može reći za Zakletvu našoj zastavi, seksualno obrazovanje i ostale vruće teme u obrazovanju. To postaju sporna pitanja jer se škole nalaze u vlasništvu države.
U slučaju molitve, ili će biti ili neće biti molitve u školi. Politička je odluka hoće li molitve biti dopuštene ili ne, a roditeljske skupine s jakim sklonostima će se organizirati kako bi se međusobno borile za prevlast. Pobjeda jednog roditelja znači poraz za drugog. Roditelj koji je izgubio bit će prisiljen ili priznati poraz ili skupiti novac za školarinu u privatnoj školi dok će nastaviti plaćati poreze za školu od koje nema nikakve koristi. Takav sukob ne bi nastao kad država ne bi proizvodila obrazovanje, već ga samo financirala, recimo putem obrazovnih vaučera. Roditelji s različitim željama mogli bi ispuniti svoje želje upisom svog djeteta u privatnu školu po svom izboru. Umjesto da su neprijatelji, roditelji s različitim sklonostima mogli bi biti prijatelji.
Ljudi također imaju jake sklonosti prema proizvodima i uslugama. Neki od nas imaju jaku sklonost prema bijelom vinu i osjećaju odbojnost prema crnom vinu, dok drugi imaju upravo suprotne sklonosti — one prema crnom vinu. Neki od nas vole klasičnu glazbu, dok drugi vole rock and roll glazbu. Neki od nas vole Mercedes-Benz, dok drugi vole Lincoln Continental. Kad ste posljednji put čuli o sukobu ljubitelja crnog vina i ljubitelja bijelog vina? Jeste li ikad vidjeli ljubitelje klasične glazbe kako se organiziraju protiv ljubitelja rock and rolla ili ljubitelje Mercedes-Benza u sukobu s ljubiteljima Lincoln Continentala?
Ljudi imaju jake sklonosti prema tim proizvodima jednako kao što imaju jake sklonosti prema školovanju. Rijetki su slučajevi kad možemo vidjeti vrstu sukoba ljubitelja vina, muzike ili automobila, kakvu vidimo kad je u pitanju školovanje. Zašto? Dok je raspodjela vladinih sredstava igra nulte sume — pobjeda jedne osobe je poraz druge — podjela tržišta nije. Podjela tržišta je igra pozitivne sume u kojoj svi pobjeđuju. Ljubitelji crnog vina, klasične glazbe i Mercedes-Benza dobivaju ono što žele, kao i ljubitelji bijelog vina, rock and rolla glazbe i Lincoln Continentala. Umjesto međusobne borbe, oni mogu živjeti u miru i možda čak biti i prijatelji.
Bilo bi lako stvoriti sukob između tih ljudi. Umjesto podjele tržišta, neka vlada, kroz proces vladavine demokratske većine, odluči koja će se vina, glazba i automobili proizvoditi. Kad bi se to kojim slučajem dogodilo, garantiram vam da bi se ljubitelji crnog vina organizirali protiv ljubitelja bijelog vina, zaljubljenici u klasičnu glazbu protiv ljubitelja rock and rolla i ljubitelji Mercedes-Benza protiv onih Lincoln Continentala.
Sukob bi se pojavio samo zbog toga što je odluka donesena u političkoj areni. Opet, glavna značajka političkog odlučivanja jest da je to igra nulte sume. Pobjeda jedne osobe nužno znači poraz druge. Kad bi pobijedili ljubitelji crnog vina, ljubitelji bijelog bi izgubili. Kao takva, politička raspodjela resursa povećava mogućnost sukoba, dok tržišna raspodjela smanjuje tu mogućnost. Što se veći broj odluka donosi u političkoj areni, to je veći potencijal za sukob. To je glavna korist ograničene vlade.
Nažalost, previše Amerikanaca želi još veći rast vlade i njezine moći nad našim životima. To znači da će sukobi između nas nastaviti rasti.
Walter E. Williams je američki ekonomist, komentator i akademik. Profesor je ekonomije na Sveučilištu George Mason, kao i kolumnist i autor poznat po svojim klasično liberalnim i libertarijansko konzervativnim pogledima.
