Mogli bismo financirati svako rasipništvo koje predlaže 300 demokratskih kandidata za predsjednika kad bi sadašnji predsjednik jednostavno održao svoje središnje obećanje da će izgraditi granični zid i deportirati ilegalne strance. (Odbijte — “ilegalni stranac” je termin koji se koristi u saveznom zakonu.)
Studija Federacije za američku imigracijsku reformu (FAIR) iz 2017. godine, pronašla je da ilegalni stranci koštaju američke porezne obveznike — neto — 116 milijardi dolara godišnje.
To je prilično visoki iznos, ali stvarna brojka je vjerojatno trostruko veća.
U samom začetku, FAIR pretpostavlja da postoji samo 12,5 milijuna ilegalnih imigranata u zemlji, otprilike jednako brojci koju nam govore posljednjih 15 godina dok smo impotentno gledali kako se iz godine u godinu još stotine tisuća njih slijevaju niz našu granicu.
Brojka od 12 milijuna temelji se na samovoljnim prijavama ilegalnih stranaca u upitnicima američkog cenzusa. (Dobar dan! Ja sam iz savezne vlade. Jeste li prekršili zakon kako biste ušli u zemlju? Sad, kažite nam istinu! Nemamo načina da znamo odgovor i ako kažete ‘da’ mogli biste se podvrgnuti trenutnoj deportaciji.)
Ozbiljnije studije stavljaju tu brojku znatno više. Na donjem kraju procjena, prošlogodišnja studija Tehnološkog instituta u Massachusettsu (MIT) i Yalea stavlja tu brojku ilegalaca na 22 milijuna. A opet, investicijska banka Bear Stearns još 2005. godine baratala je brojkom od 20 milijuna, a istraživački novinari nagrađivani Pulitzerom Donald L. Barlett i James B. Steele 2004. godine izvijestili su da 3 milijuna ilegalaca prelazi granicu svake godine — tako da bi jednostavna matematika danas tu brojku stavila na više od 60 milijuna.
I tako, studija FAIR-a podcjenjuje ukupne troškove ilegalne imigracije za najmanje tri puta, što znači da stvarni trošak iznosi oko 350 milijardi dolara godišnje. To je trostruko više od onoga koliko bi koštalo desetljeće besplatnog programa školarina za koledž senatorice Elizabeth Warren (D-Mass.)
Ne bih željela napadati FAIR. Slatko je kako se imigracijski restrikcionisti uvijek savijaju unatrag kako bi bili nepristrani. Ali njihova opreznost ne znači da bismo svi trebali ignorirati stvarnost.
Uobičajena metoda novinara za utvrđivanje cijene “neovlaštenih ulazaka” — kako oni to nazivaju — jest nazvati nekakvu fanatičnu skupinu zagovornika ilegalne imigracije, poput Instituta Cato ili CASA i izvući citat koji omalovažava bilo čije druge procjene troškova.
Primjerice, u detaljno istraženom članku Washington Posta iz 2017. godine, Post je citirao “uvjerenje” da ilegalni stranci “isušuju vladine resurse”. Bez razmatranja činjenica i brojki, izvjestitelj je osporio to “uvjerenje” s citatom Cathryn Ann Paul iz CASA-e: “Priča da nedokumentirani ljudi ne plaćaju poreze je mit.”
Dakle, evo ga! Cathryn Ann Paul kaže da je to “mit”. Sad prijeđimo na živopisnu raznolikost koju nam daruju ilegalni stranci.
Ranije ove godine, New York Times se rugao tweetu predsjednika Trumpa koji je navodio da ilegalna imigracija košta “250 milijardi dolara godišnje”, citirajući plaćenika velikog biznisa Alexa Nowrasteha iz Instituta Cato: “Nema osnove za bilo koji od tih brojeva u vezi fiskalnih troškova.” Jesam li bio dobar, gosp. Koch?
Times je nadalje objasnio da Trumpova brojka “nije uzela u obzir ekonomske koristi nedokumentiranih imigranata” — na primjer, iznenađujuće pristupačne sluškinje nekih novinara.
Randy Capps iz Instituta za migracijsku politiku rekao je Timesu da studije o cijeni ilegalne imigracije uzimaju u obzir samo troškove ili samo korist. “Na žalost, imaju tendenciju razgovarati jedan pored drugoga”, rekao je.
Pa, FAIR studija je uračunala oboje. Za svaki dolar koji ilegalni imigranti plaćaju u porezu — pristojbe, porez na socijalno osiguranje, porez na gorivo, poreze na promet i imovinu — oni ubiru 7 dolara u vladinim povlasticama: školovanju, nastavama engleskog kao drugog jezika, bolničkim troškovima, programima školskih ručkova, porodima u Medicaid-u, policijskim resursima i tako dalje.
Prije nekoliko godina, Robert Rector iz Zaklade Heritage razmotrio je pobjednike i gubitnike u našem redistribucijskom sustavu vlade i pronašao da su 2010. godine kućanstva koja su predvodili ilegalni imigranti primila 14.387 dolara više u vladinim uslugama nego su platila u porezima.
Kućanstva legalnih imigranata su također bila veliki pobjednici, primivši 4.344 dolara više u vladinim uslugama nego što su platili poreza. (Naša vlada radi fantastičan posao pri odlučivanju tko može ovdje emigrirati.)
Samo u slučaju neimigrantskih kućanstava je vlada gotovo na nuli, razdijelivši samo 310 dolara više u povlasticama nego što ta kućanstva plaćaju u porezima. (Iznenađenje! Deficit je na putu dosezanja 1 bilijun dolara sljedeće godine.)
Kao i FAIR-ove procjene, Rectorova studija ja prihvatila tvrdnju Ureda za popis stanovništva SAD-a da smo od početka Bushove administracije imali isti broj ilegalnih stranaca u ovoj zemlji. Poput FAIR-ove studije, Rectorovo istraživanje uzelo je u obzir samo one očite troškove koje nam nameću ilegalni imigranti — stvari poput zdravstvene zaštite, obrazovanja, zaštite od požara, policijske zaštite, parkova, cesta i mostova.
No, postoje svakakve vrste troškova koje nitko nikada ne računa. Što je s izgubljenim plaćama koje Amerikanci gube od ilegalnih imigranata koji su voljni raditi za 7 dolara po satu? Čak i ako se ne prijave za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, kako računamo troškove samoubojstava, ovisnosti o opijatima i ostalih antisocijalnih ponašanja?
Zašto ne bi sami izračunali izgubljene plaće? Želimo znati omjer troškova i koristi za one koji su već ovdje, a na za novi ukupni iznos koji uključuje ilegalne imigrante. Ako je to neto negativno za one koji su već ovdje — pa, u tome je i poanta.
A što je s troškovima ilegalne imigracije kod obitelji Kate Steinle, mlade žene koju je ubio ilegalni imigrant u San Franciscu 2015. godine? Bilo je očiglednih, tragičnih troškova, naravno — ali postoje također i oni skriveni troškovi, kao što je izgubljena produktivnost ljudi bliskih Kate u godinama koje dolaze, dodatnoj policijskoj prisutnosti oko mola u San Franciscu gdje je ubijena i smanjenje u turističkim prihodima.
Po cijele dane slušamo o velikoj darežljivosti koju su nam darovali ilegalni imigranti. Jedine koristi su topli osjećaji samopravednosti koji preplavljuju glasnogovornicu CASA-e dok bleje o ilegalcima i sreća koju jeftini sluge donose najbogatijih 10 posto.
U saveznoj državi Maine, smrtnost od predoziranja opioidima, uglavnom meksičkim heroinom, porasla je u nebesa u posljednjem desetljeću, s već katastrofalnih 100 do 200 smrti godišnje, na više nego dvostruko od te brojke — 418 u 2018. godini. Koji su troškovi državnog zakonodavstva koje provodi tjedne raspravljajući o zakonu koji bi ovisnicima o heroinu pružio Narcan? Trošak više kriminala i više policije?
To ne znači usput spomenuti činjenicu da potpuno neprovjereni, proizvoljno odabrani ilegalni imigranti mogu zapravo biti silovatelji, trgovci drogom i ubojice policajaca. To znači da niti jedna analiza troškova ilegalne imigracije ne može u potpunosti obuhvatiti njezinu cijenu.
Ann Coulter je konzervativna socijalna i politička komentatorica, spisateljica, sindikalizirana kolumnistica i odvjetnica.
