Ako bude imao sreće, Archie Mountbatten-Windsor će možda dobiti brata ili sestru. Ali definitivno neće dobiti više od jednog.
To je želja njegovog oca, britanskog princa Harryja, koji je u novom intervjuu s legendarnom primatologinjom Jane Goodall za novo izdanje britanskog Voguea javno priznao da on i Meghan Markle ne planiraju imati više od dvoje djece. To nije zato što su oduvijek željeli imati udobnu četveročlanu obitelj. To je zato što misle da bi imanje više djece u ovo doba klimatskih promjena bilo ekološki pohlepno i neodgovorno.
“Dva, maksimalno!”, odgovorio je Harry kad je Goodall napomenula da par ne bi trebao imati “previše” djece.
“Mi smo jedina vrsta na planetu koja misli da ovo mjesto pripada nama i samo nama”, rekao je princ, brže-bolje napomenuvši da on ne misli tako: “Uvijek samo mislio da je nam je ovo mjesto posuđeno. I, zasigurno bi trebali, pošto smo inteligentni koliko jesmo … ostaviti nešto bolje iza sebe za sljedeće generacije.”
Kao što je nekoliko promatrača odmah primijetilo, kad bi Harry doista želio smanjiti svoj ugljični otisak, mogao bi započeti sa svojim trenutačnim životnim stilom.
“Kako bi napravili bilo kakvu razliku na planeti Zemlji”, napisao je John Vidal u Guardianu, Harry i njegova obitelj “doista bi morali prestati letjeti privatnim zrakoplovima na Jamajku, luksuzne safarije u Botswani, vjenčanja u Montego Bayu, improvizirane zimske bjegove u Tromsø, na ‘babymoons’ u Australiju i New York, predahe na mediteranskim otocima i brze letove na Fidži.”
Ali ne imanje (više) djece? To nije način spašavanja svijeta.
Jedna od najtužnijih pojava našeg vremena je način na koji se neimanje djece promiče kao vrlina.
U Instagram videu u veljači, zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez rekla je kako je zbog klimatskih promjena “legitimno” i “moralno” da mladi ljudi ispituju je li “još uvijek u redu imati djecu”. Na HBO-ovom Real Timeu, Bill Maher je veličao milenijalce “jer čine nešto dobro” — imaju manje djece. “Ne mogu zamisliti bolji poklon za svijet od ispumpavanja manje ljudskih bića koja ga žele uništiti”, rekao je popraćen burnim odobravanjem publike.
Upravo prošlog mjeseca, zabavljačica Miley Cyrus buncala je u prostačkom intervjuu za magazin Elle da je zemlja “iscrpljena” i “ne može proizvoditi” te da je postala “sr*nje-od-planeta” na kojem nije vrijedno začeti djecu. “Sve dok se neću osjećati kao da bi moje djete moglo živjeti na zemlji s ribama u vodi”, objavila je, “neće dovoditi drugu osobu da se bavi time”. Stotine žena pridružilo se skupini ‘Birthstrike’, skupini za one koje su odlučile “ne roditi djecu zbog ozbiljnosti ekološke krize”. To je samo nekoliko primjera općeg trenda; drugih primjera ne nedostaje.
Priznajem tjeskobu i alarm koji mnogi ljudi osjećaju zbog okoliša. Ali ako žele svijet učiniti boljim, način na koji to treba učiniti nije njegovo lišavanje djece.
Neizbježna je životna činjenica da roditi se znači patiti, boriti se i posrtati. Nikad nije postojalo doba u kojem to nije bila istina, a ljudi su se u većini doba suprotstavljali daleko strašnijim sudbinama nego s toplijom klimom: ratom, glađu, ropstvom, siromaštvom, kugom. Ne imanje djece može poštedjeti teoretsko potomstvo od nasljeđivanja svijeta sa strašnim problemima. Ali također uskraćuje svijetu ultimativni resurs za popravljanje tih problema — ljudsku inteligenciju, imaginaciju i istrajnost.
Talmud bilježi da kad je porobljavanje Hebreja u starom Egiptu postalo nepodnošljivo, njihovi vođe su savjetovali parovima da prestanu rađati djecu — zašto odgajati više djece koja će se suočiti sa životom u ropstvu. Naposljetku, jedan od tih vođa uvjeren je da griješi i da bi trebalo nastaviti podizati djecu usprkos ubojitom ugnjetavanju. Tako su on i njegova žena imali još jedno dijete. Ta beba, po imenu Mojsije, postala je osloboditelj koji je svoj narod predvodio do slobode.
Svaki put kad roditelji dovedu dijete na svijet u kojem su stvari krenule po zlu, oni poboljšavaju izglede da će netko od njih pomoći ispraviti stvari. Pored svih ostalih razloga za imanje djece, postoji i ova utilitarna stvarnost: Više ljudi čine svijet boljim mjestom.
Broj ljudskih bića gotovo se učetverostručio tijekom prošlog stoljeća, a čovječanstvo je procvjetalo kao nikad do sada. Ljudi žive dulje, zdravije i udobnije živote. Bolje se hrane, bolje su smješteni i bolje obučeni. Stoljetna zla — ropstvo, genocid, smrtnost djece, nepismenost, svjetski ratovi, smrtne posljedice od prirodnih katastrofa i apsolutno siromaštvo — dramatično su obuzdana, ako ne i u potpunosti nestala. Zahvaljujući napretku omogućenom ljudskom inovacijom, pronicljivošću i trudom, strašne prijetnje su ugušene, a smrtonosne bolesti izliječene. Od poljoprivrede do putovanja zrakom do obilja robe široke potrošnje, životi mnogih običnih muškaraca, žena i djece poboljšali su se iznad svega što su čak i oni najveći utopistički optimisti mogli predvidjeti 1920. godine.
Roditeljstvo nije za svakoga. Ali ljudskoj rasi treba više ljudi, baš kao što je to uvijek bio slučaj. Ako ste uznemireni stanjem svijeta, dovedite više djece u njega. Ne možemo znati koliko bi čovječanstvo moglo sutra biti blagoslovljeno od beba koje danas odgajate.
