Jučer sam u Londonu svjedočio jezivom, zastrašujućem prizoru: Vidio sam kult smrti koji održava obred u javnosti.
Muškarci i žene okupili su se ispred stanice King’s Cross i formirali krug. Ljuljali su se i pjevali. Propovijedali su o Sudnjem danu. “Što ćete učiniti kad se svijet zagrije, što, što?”, intonirali su, prizivajući slike paklene vatre za koju vjeruju da će skoro prožeti čovječanstvo. Pjevali su hvalospjeve svom bogu — znanosti. “Imamo svu znanost / Koja nam je potrebna / Kako bismo promijenili svijet / Aleluja“, pjevali su, ljuljajući se jedni na druge.
Zahtijevali su pokajanje. “Kupuj manje, leti manje, prži manje”, pisalo je na jednom plakatu. Katolici zahtijevaju ne konzumiranje mesa samo petkom, kao čin pokore kako bi obilježili dan Kristove smrti. Ova nova religija zahtijeva potpuni prestanak konzumiranja mesa, kao pokajanje za grijehove rasta i napretka čovječanstva.
I, poput svih drugih pripadnika kulta smrti, dijelili su letke koji su sadržavali “ISTINU”. Leci predviđaju poplave i vatru: “U nevolji smo. Razina mora se povećava… Afrika i Amazonija su u plamenu.” Jedina riječ koja je nedostajala su skakavci. Oni ne mogu daleko zaostajati za ovim mrtvačkim posjetima grješnom čovječanstvu.
A ako dovedete u pitanje njihovu ISTINU? Onda, baš kao heretici koje je prije 500 godina odvela Inkvizicija, bit ćete proglašeni poricateljem. Poricateljem njihovih otkrivenja, poricateljem njihovih vizija. “Poricanje nije politika”, proglašeno je na njihovim plakatima. Uočivši me kako snimam njihov sablastan, apokaliptični obred, jedan od sudionika zamahnuo je takvim plakatom ispred mojeg lica. Upozorenje od kulta korumpiranom autsajderu.
Ovo je, naravno, Pobuna zbog izumiranja. Nemojmo više okolišati oko tih ljudi. To je kult smrti srednje-više-klase.
To je milenijski pokret koji možda govori o znanosti, ali koji pokreće čisti iracionalizam. Strah, moralna iscrpljenost i mizantropija. To je ispuhana, samopreziruća buržoazija koja se okuplja kako bi projicirala vlastite psiho-socijalne inhibicije na društvo u cjelini. Oni se moraju kritizirati i ismijati iz postojanja.
Jučerašnje okupljanje, poput svih drugih okupljanja Pobune zbog izumiranja, sadržavalo je sredovječne i srednjoklasne ljude. Putnici koji su ulazili i izlazili iz King’s Crossa zbunjeno su ih promatrali. “Ah, to su oni Izumirući čudaci”, čuo sam komentar jednog mladića. Imao sam osjećaj kao da su se Hampstead i Home Counties (liberalna središta Londona — op. a.), spustili na prometni londonski čvor kako bi propovijedali kult eko-alarmizma putujućim plebejcima ispranih mozgova.
Bilo je to okupljanje koje je obilježilo tjedan remećenja Pobune zbog zumiranja. Skupina traži od ljudi u Londonu i iz drugih gradova diljem svijeta “uzimanje dva tjedna godišnjeg” i pridruživanje pobuni protiv “klimatske i ekološke krize”. Možete pretpostaviti kome pokušavaju apelirati. Ljudi iz radničke klase i siromašni iz New Delhija, Mumbaija i Cape Towna — nekih od gradova u kojem će Pobuna zbog izumiranja uzrokovati remećenje — si naravno ne mogu priuštiti dvotjedni izostanak s posla. No, ti prosvjedi ionako nisu namijenjeni tim ljudima. Zapravo, oni su namijenjeni protiv tih ljudi.
Pobuna zbog izumiranja je reakcionarni, regresivni i elitistički pokret čiji je cilj nametanje najuznemirujućih mogućih oblika asketizma ljudima diljem svijeta. Jedna od velikih ironija današnjih “progresivnih” politika jest ta što će danas ljudi ljevičarskih uvjerenja reći da zatvaranje knjižnice u Wolverhamptonu od strane torijevske vlade graniči s fašizmom, ali će istodobno navijati za ovaj eko kult smrti dok zahtijeva gotovo potpuno zaustavljanje ekonomskog rasta bez ijedne pomisli na pogubni, zagorčavajući i doslovno smrtonosni utjecaj koji bi takva akcija imala na radničke klase i siromašne ljude svijeta.
Pobuna zbog izumiranja kaže da je čovječanstvu odzvonilo ako emisije ugljika ne smanjimo na neto nulu do 2025. godine. To je za šest godina. Razmislite o tome: oni žele zaustaviti ogroman niz ljudskih aktivnosti koje proizvode ugljik. Sve ono australsko kopanje ugljena; sve one kineske tvornice koje zapošljavaju milijune ljudi i proizvode milijarde stvari koje koriste ljudi diljem svijeta; sve one poslove u Velikoj Britaniji u industriji fosilnih goriva; sve one elektrane pogonjene ugljenom; sve ono letenje, svu onu vožnju, sve to smanjiti, zauzdati i zaustaviti. A ljudi koji se oslanjaju na te stvari za svoj posao, svoju hranu i svoju toplinu? Tko ih šiša. Oni su samo ljudi. Odvratni, destruktivni, glupi ljudi.
Progresivni pokreti, kao što samo ime sugerira, nekada su se zalagali za napredak, guranje čovječanstva naprijed, stvaranje boljeg, bogatijeg svijet za sve. Pobuna zbog izumiranja želi upravo suprotno. Ona nas želi odvesti natrag, u kameno doba. Ona želi preokrenuti najvažniji trenutak u povijesti čovječanstva — industrijsku revoluciju. Ona želi poništiti oslobađanje čovječanstva od okrutnosti i neznanja o životu na zemlji te ponovno stvoriti onaj stari, neumoljivi svijet u kojem smo svi “jeli lokalno”, nikad putovali, plesali oko majskog drveta za zabavu i umirali od kolere u dobi od 38 godina.
Naglašena nazadnost Pobune zbog izumiranja uhvaćena je kad su se jučer ujutro na Sky News pojavile dvije njezine članice. One su se histerično žalile na modernost. Jedna od njih jaukala je zbog struje koja se koristi u gradovima poput Londona. Dakle, samo osvjetljivanje i grijanje gradova, električna energija koja napaja domove i radna mjesta i transportne sustave i uređaje za održavanje života, uvredljiva je ovim nakostriješenim, samokažnjavajućim prezirateljima arogantnog čovječanstva. “Isključite sve”, glasi njihov alarmantno nemoralni vapaj.
Ono što najviše iznenađuje u vezi fenomena Pobune zbog izumiranja jest kako ti ljudi glatko prolaze u medijima i kod političkih tipova. Oni se tretiraju kao mudri i radikalni branitelji razuma i budućnosti. Dajte molim vas. Ti ljudi su prijetnja dobrom razumu, racionalnosti, istini i napretku. Njihova predviđanja paklene vatre ako ne smanjimo emisije ugljika do 2025. godine čista su besmislica. Oni lažu i šire strah i remete živote marljivih ljudi. Ako ovaj tjedan na ulicama svog grada vidite ovaj kult kako promiče svoju smrtonosnu propagandu, recite im točno što mislite o njima.
Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.
