“Mislim da su upravo upucali nekoga točno nasuprot mog balkona”, rekao mi je prijatelj.
Pucnjava je odjekivala dok smo razmjenjivali tekstualne poruke u vezi još jednog čina nasilja ovdje u švedskom gradu Malmöu — automobilu bombi koji je eksplodirao u stambenoj četvrti nedaleko moje kuće.
Činovi nasilja su toliko česti u Malmöu da se vijesti o jednom stope u onaj sljedeći. Ove godine, u gradu od samo 320.000 stanovnika dogodilo se već 29 eksplozija. Švedska je u cijelosti na putu prema otprilike 150 godišnje — ili otprilike tri tjedno (kao što je Quilette nedavno izvijestio). Riječ je o napadima kriminalnih bandi koje obično ciljaju druge kriminalce. Ali žrtve su ponekad i nedužni prolaznici. U jednom nedavnom slučaju, na primjer, studentici je teško ozlijeđeno lice kad je prolazila pokraj trgovine koja je eksplodirala u Lundu, udaljenom desetak minuta vožnje automobilom od Malmöa. Oni spektakularniji napadi učinili su čitave gradove poput Malmöa uplašenim i traumatiziranim, kako je jedna baka objasnila u nedavnoj objavi na Facebooku o bombi koja je raznijela prozore stambene zgrade u kojoj su spavali njezini unuci–“… dvoje vrlo uplašene švedske djece, čije se sigurno postojanje upravo raspalo.”
Pišući za novine Expressen tog istog dana, novinar iz Malmöa Fredrico Moreno usporedio je epidemiju eksplozija bombi u gradu s valom terora: “Bombe koje nas bude noću, koje eksplodiraju i razbijaju naše staklene prozore po našim spavaćim sobama, drže na tisuće stanovnika Malmöa kao taoce…Prijatelji mi u prolazu govore kako su preuredili ili promijenili sobe kod kuće kako njihova djeca ne bi bila ozlijeđena u slučaju obližnje eksplozije.”
Kao što je šef švedske nacionalne policije izjavio prošli tjedan, ovoj kampanji bombardiranja “nema ekvivalenta” u bilo kojoj drugoj Zapadnoj zemlji. A nasilje seže i dalje od bombaških napada. U subotu je naoružani muškarac ubio 15-godišnjeg dječaka, a još jednog kritično ranio u pizzeriji, nekoliko minuta nakon još jedne od eksplozija u Malmöu. Svjedoci su izvijestili o zvuku “ispražnjavanja čitavog šaržera”. U kolovozu, grad je uzdrman to temelja nakon što je Karolin Hakim, mlada liječnica čiji je dečko dobro poznata figura iz gradskog kriminalnog podzemlja, upucana i ubijena u bogatoj četvrti Malmöa. U rukama je nosila svoje novorođeno dijete. Ubojica joj je smjestio metak u glavu kad je već ležala na ulici.
Kao i kod mnogih stanovnika Malmöa, za mene također postoji osobna dimenzija u ovoj priči. U kolovozu 2017. godine, u 2:30 ujutro probudili su me provalnici koji su pokušavali ući u moj dom. Bio sam sam sa svojim tada petogodišnjim blizankama, kad su četvorica muškaraca razbila staklena okna antiknih vrata u prizemlju. Odnio sam svoje usnule kćeri na kat i pozvao policiju očajnički tražeći bilo kakvo improvizirano sredstvo samoobrane. Najbolje što sam pronašao bio je čekić. Na telefonu me policijski službenik uvjeravao da ne otkrivam svoje prisustvo uljezima, čije sam siluete mogao vidjeti na promrznutom prozoru dok su prekapali po području u kojem sam držao bicikle svojih kćeri. Srećom, moj susjed se slučajno te noći vratio kasno kući, nehotice uplašivši provalnike kad je upalio svjetla u stubištu našeg zajedničkog ulaza. S prozora svoje spavaće sobe, imao sam dobar pogled na četvoricu muškaraca dok su trčali niz ulicu i polako nestajali iz vida.
Pola sata kasnije, iznio sam mladom i naizgled rezigniranom policajcu svoje viđenje incidenta. Kad sam ga upitao kako najbolje zaštititi svoju obitelj u budućnosti, rekao mi je da je najbolja solucija “ne živjeti u Malmöu: Stvari su eskalirale do točke u kojoj ne možemo upravljati situacijom.”
Njegov odgovor me šokirao i naposljetku sam o tome napisao članak u švedskim nacionalnim novinama. Članak je bio široko rasprostranjen i izazvao je mnogo rasprave. Za razliku od toga, moje lokalne novine u Malmöu kritizirale su moju odluku objavljivanja članka, dovodeći u pitanje valjanost mog iskaza bojeći se da bi on mogao naštetiti imidžu grada.
Ova reklama za Staffanstorp, općinu 20 minuta udaljenu od Malmöa, izazvala je ovaj tjedan žestoku raspravu u Švedskoj. Ona prikazuje obitelj koja se iseljava iz Malmöa nakon uznemiravanja ulične bande.
Iako mnogi bombaški napadi i ubojstva ostaju neriješeni, poznato je da su to djela zaraćenih kriminalnih bandi koje se uglavnom nalaze u imigrantskim četvrtima zemlje. Posljednjih su se godina napadi premjestili iz siromašnih, neprivilegiranih područja u bogatije gradsko središte, gdje obrtnici nastanjuju kuće iz 19. stoljeća na slikovitim kamenim cestama. Nedavno je netko detonirao bombu u luksuznom sushi restoranu samo nekoliko blokova od moje kuće. Nekoliko tjedana prije toga, raznesene su slastičarna i kafić preko puta. Prije toga, meta napada bio je noćni klub niz cestu. To je mali grad i malo je stanovnika koji na neki način nisu pogođeni nasiljem.
Ove godine su nas u četiri navrata probudili bombaški napadi. Kad je eksplodirao sushi restoran, eksplozija je bila toliko snažna da su se stresli prozori u našoj spavaćoj sobi, a udarni val aktivirao je brojne alarme na automobilima. Eksplozija se dogodila tri bloka dalje, ali zvuk mi je postao toliko poznat da sam se vratio na spavanje ne ustajući iz kreveta kako bih provjerio svoje blizanke.
Švedski mediji i politički establišment već godinama daju sve od sebe kako bi umanjili ovaj trend, odbacujući zabrinutosti poput moje kao alarmistička pretjerivanja. Malmö je slavljen kao multikulturalni uspjeh, usprkos sve većim dokazima koji govore suprotno. “Ovo je ozbiljna situacija, ali većina ljudi ne bi trebala biti zabrinuta, pošto ona neće utjecati na njih”, uvjeravao nas je šef obavještajne službe Švedskog nacionalnog odjela za sigurnost ranije ovog tjedna. Također moramo razumjeti da su počinitelji, kao jedan policijski službenik kaže, “iz slabijih socio-ekonomskih skupina, slabijih socio-ekonomskih područja i mnogi su vjerojatno imigranti druge i treće generacije.” Zastupnica Socijaldemokrata iz Malmöa, Hillevi Larsson, zloglasno je 2017. godine tvrdila tijekom rasprave u parlamentu da ona u Malmöu posvuda ide biciklom i da stoga nema razloga za strah. Pucnjave se uglavnom odnose na “gangstere koji pucaju jedni na druge”, tvrdila je.
Ali ako vlada ne štiti svoje stanovništvo, onda će obični ljudi naći načina da sami riješe probleme — ponekad jednostavno napuštajući grad. Doista, slabo naseljene švedske općine s niskom stopom kriminala sad aktivno regrutiraju imućne obitelji iz Malmöa i ostalih opasnih područja. Ideja “ograđenih zajednica” još je uvijek tabu tema u ovoj zemlji. Ali uvijek postoji mogućnost jednostavnog napuštanja grada poput Malmöa u korist mjesta s manje kriminala.
Policijski službenik koji je 2017. godine došao u moj dom bio je i previše u pravu — zbog čega smo moja supruga i ja nedavno napravili vlastite planove za napuštanje grada s našom obitelji. Možda ćemo se jednog dana vratiti, ali ne tako dugo dok švedski političari ne posvete više brige borbi protiv kriminala nego obrani od kriticizma.
Henrik Jönsson je poduzetnik i poslovni menadžer iz Malmöa te vlogger švedskog dnevnog lista desnog centra Svenska Dagbladet. Pratite ga na Twitteru @jonsson_henrik.
