Kad smo započinjali svoje karijere, biti članom profesionalnih udruga koje su pomagale praktičarima da budu u skladu s najnovijim dostignućima u svojim područjima putem relevantnih sastanaka i publikacija smatralo se čašću. Istaknuti autor dr. Jay Lehr svojedobno je imao privilegiju voditi jednu od tih udruga.
No, danas su stvari drugačije. Bilo da se radi o kemiji, fizici, geologiji ili inženjerstvu, mnoge primarne svjetske profesionalne udruge pretvorile su se iz uzora tehničkih vrlina u oportunističke skupine usredotočene na maksimiziranje financijskih dobitaka svojih članova u zamjenu za podršku klimatskom zastrašivanju, najvećoj svjetskoj znanstvenoj prijevari. Konkretno, oni promiču neutemeljenu hipotezu da ugljični dioksid koji se ispušta kao posljedica ljudskog korištenja fosilnih goriva dovodi do environmentalističke katastrofe. Slušali ste o tome u posljednjih deset godina i više, a 21 kandidat za demokratsku nominaciju za predsjednika na sljedećim izborima danas promiče neki oblik Green New Deal-a — plana za eliminaciju korištenja fosilnih goriva te njihovo zamjenjivanje energijom vjetra i sunca, čime bi vratili društvo u način života 1880-ih godina.
Dr. Patrick Moore, suosnivač Greenpeace-a, napisao je 1994. godine da su radikalni zeleni preuzeli organizaciju nakon pada Berlinskog zida, ne ostavljajući mu drugi izbor nego podnošenje ostavke. Preuzimanje ekoloških institucija od strane ekstremista danas je gotovo dovršeno, a od njih je vjerojatno najvažnija američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA). Predsjednik Donald Trump agresivno pokušava natrag osvojiti EPA u najboljem interesu nacije, ali to je teška bitka pošto je klimatski kult također preuzeo kontrolu nad akademijom, političkim strankama, kao i samim vladama.
Primjer ekstremističkog preotimanja profesionalnih udruga možemo vidjeti u Udruženju profesionalnih inženjera i geoznanstvenika Alberte u Kanadi (APEGA). Allan MacRae, istaknuti dugogodišnji član APEGA-e, imenovan je za visoko cijenjenu nagradu za životno djelo 2019. godine. Nakon toga, osoblje APEGA-e je saznalo da je MacRae javno pisao o šteti koju su radikalni zeleni nanijeli čovječanstvu i okolišu. Vodstvo APEGA oštro je osudilo njegove komentare i povuklo njegovu nagradu. To je MacRaea navelo da napiše esej “Hipoteza: Radikalni zeleni su veliki ubojice našeg doba“, koji objašnjava povlačenje APEGA nagrade i kojim podržava svoju tvrdnju da su radikalni zeleni svojim destruktivnim, pogrešnim politikama napravili ogromnu štetu čovječanstvu i okolišu. MacRae piše: “APEGA odbija raspravljati o dokazima i neutemeljeno potražuje moralni autoritet.”
Jedan komentator koji je reagirao na MacRaeov esej postavio je pitanje, na koje odgovor govori vrlo važnu priču: “Kako su Zeleni stekli kontrolu nad APEGA-om?” Drugi komentator je odgovorio:
Na isti način na koji su preuzeli i svaku drugu profesionalnu organizaciju. Stvarni članovi su previše zaokupljeni izgradnjom vlastitih karijera i zapravo aktivnim radom u tim područjima da bi provodili puno vremena brinući o svakodnevnom radu organizacije. Kao rezultat, njih preuzimaju pravnici i aktivisti čiji je interes gurati svoju vlastitu agendu, a ne unaprjeđivati znanost u korist čovječanstva.
Drugi čitatelj je komentirao:
“Dugi marš kroz institucije” kao što je to predložila Frankfurtska škola tamo 1930-ih godina, bio je pokrenut znajući da će to biti politika koja će se protezati generacijama. Evo nas sad tri generacije poslije i oni su preuzeli kontrolu svih zapadnih institucija baš kao što su to planirali. Socijalisti se ne zaustavljaju samo zbog toga što je njihov primarni konstrukt, SSSR, propao 1990. godine. Oni taj neuspjeh jednostavno smatraju radom u tijeku. Klima kao alat koji se nikada ne može ukrotiti, bio je istinski komad strateškog genija COGS-a (constantly offended green socialists – konstantno uvrijeđenih zelenih socijalista – op. a.). Oni neće stati. Uništenje čovječanstva je prevelika nagrada, oni gledaju na tu aktivnost kao pritiskanje Zemljinog gumba za resetiranje.
Ista stvar se događa u Sjedinjenim Državama, gdje se digla prašina u Američkom društvu za fiziku (APS) kad je dr. Hal Lewis, profesor emeritus fizike na Sveučilištu Kalifornija, poslao svoje pismo ostavke Društvu nakon članstva dugog 67 godina. U svom pismu, on je opisao radost koju je osjećao u radu sa sjajnim fizičarima tijekom desetljeća, kad nitko nije očekivao da će se obogatiti u ovom polju znanosti. Lewis je objasnio kako su istraživanja rađena unutar društva imala učinkovit nadzor koji je omogućavao članovima da ulože svoju reputaciju na rad organizacije. Rekao je da se to sada sve promijenilo. Otvoreni dijalog je nestao i sve politike organizacije slijede nove politike vodstva organizacije umjesto njezinog članstva. Očigledno je usredotočena na novac koji se sliva u organizaciju i njezinim članovima priklanjanjem popularnim zabrinutostima.
Lewisovo pismo se može pronaći ovdje. Slijedi znakoviti citat iz tog pisma:
Naravno, prijevara globalnog zatopljenja je ta, s (doslovno) bilijunima dolara koji je pokreću, koja je korumpirala toliko znanstvenika i koja je nosila APS ispred sebe poput golemog vala. To je najveća i najuspješnija pseudoznanstvena prijevara koju sam vidio u svom dugom životu kao fizičar. Svatko tko ima i najmanje sumnje da je to tako, trebao bi se prisiliti pročitati ClimateGate dokumente koji su to ogolili.
Lewis je dalje izjavio da je regrutirao više od 200 članova APS-a kako bi se suprotstavili novoj politici APS-a koja u potpunosti podržava prijevaru globalnog zatopljenja. Njihov zahtjev za saslušanjem po tom pitanju bio je u potpunosti ignoriran.
Dana 31. ožujka 2019. godine, Američki institut kemijskih inženjera (AIChE) izdao je priopćenje za javnost u kojem je najavio osnivanje Zajednice za klimatska rješenja, odbor za utvrđivanje održivih rješenja za ublaživanje, prilagođavanje i otpornost na učinke klimatskih promjena. Oni u potpunosti nasjedaju na opasnu hipotezu o klimatskim promjenama uzrokovanima ljudskim djelovanjem bez ikakvih razmatranja alternativnih gledišta. AIChE-ovi opisi njihovih napora naglašavaju činjenicu da se njihovim članovima otvaraju radna mjesta kao rezultat klimatskog zastrašivanja.
Geološko društvo Amerike (GSA) također je palo u istu zamku. U travnju 2015. godine, GSA je izdao Izjavu o stajalištu u kojoj tvrdi:
Ljudske aktivnosti (uglavnom emisije stakleničkih plinova) su glavni razlog brzog zagrijavanja od sredine 1900-ih (IPCC, 2013). Ako se nastavi trend porasta koncentracije stakleničkih plinova, projicirane globalne klimatske promjene do kraja dvadeset prvog stoljeća rezultirat će značajnim utjecajima na ljude i ostale vrste.
GSA potkrepljuje ovu izjavu s nejasnim dokazima paleoklimatologa i nudi svoju punu podršku izvješćima naširoko diskreditiranog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda (IPCC).
Kao što je vidljivo iz procesa opisanog na web stranici GSA s čestim pitanjima u Izjavi o stajalištu, puno članstvo nije anketirano nakon izrade Izjave. Stoga je nepoznato koji dio članstva zapravo podržava konačnu izjavu. Međutim, jasno je da vodstvo GSA prepoznaje da takvo stajalište nudi zaposlenje mnogim njihovim članovima obučenima u geologiji.
Zbijeni marš profesionalnih udruga za podršku klimatskom alarmizmu traje već godinama. Na primjer, član Kraljevskog društva Kanade (RSC) i vodeći kanadski stručnjak za energiju, pokojni “Archie” Robertson iz Deep Rivera, države Ontario, objasnili su što se događa u Kanadi 28. travnja 2006. godine u izdanju National Post-a:
Tvrdnja da je procjena IPCC-2001 bila “podržana od strane Kraljevskog društva Kanade” predstavlja nategnutu istinu. Prije prošlogodišnje konferencije u Montrealu, predsjednik Kraljevskog društva iz Londona, čiji je način promicanja Kyota bio kritiziran, izradio je rezoluciju u njegovu korist i proslijedio je drugim znanstvenim akademijama pozivajući ih na supotpisivanje. Kanadska akademija znanosti je jedna od tri akademija unutar Kraljevskog društva Kanade (ostale su iz humanističkih znanosti). Predsjednik RSC-a je bio taj, a ne članovi Akademije znanosti, koji je primio pozivnicu. Smatrao ju je dosljednom stavu velike većine znanstvenika, kao što su opetovano, ali pogrešno tvrdili zagovornici Kyota i stoga je je potpisao. Rezolucija nije upućena Akademiji znanosti za komentar, niti čak njezinom vijeću ili predsjedniku (to sam saznao kada sam se kao član Akademije znanosti raspitao na kojoj osnovi RSC podržava rezoluciju).
Slična epizoda dogodila se u Sjedinjenim Državama i Rusiji u vezi s inicijativom Kraljevskog društva. Izjave drugih znanstvenih tijela često su samo mišljenja rukovoditelja ili odbora izričito imenovanih od strane vodstva. Regularni znanstveni članovi se rijetko uopće pitaju za mišljenje.
Nekadašnji glavni autor IPCC-a, dr. Richard Lindzen, profesor emeritus Odjela za zemljine, atmosferske i planetarne znanosti Massachusetts Institute of Technology (MIT-a), ovdje je objasnio probleme s prethodnim izvješćem Nacionalne akademije znanosti te zaključio: “ne postoji konsenzus, jednoglasni ili bilo koji drugi, o dugoročnim klimatskim trendovima i onome što ih uzrokuje.”
Sve to ozbiljno šteti imidžu ovih nekoć cijenjenih profesionalnih udruga u očima javnosti kao i njihovog članstva.
Klimatski kult koji je preuzeo environmentalistički pokret nikad se nije radio o okolišu. To je oduvijek bio mehanizam za unaprjeđivanje socijalizma, rast vlade, smanjenje individualnih prava, smanjenje ljudske populacije i zanemarivanje ljudske patnje i štete za okoliš koju uzrokuju njihove politike. Čini se kako aktivisti koji promiču ovu anti-ljudsku, anti-environmentalističku agendu pate od emocionalnih i psiholoških problema s kojima se suočavaju tako što pokušavaju druge ljude učiniti nesretnima.
Dana 27. travnja 1961. godine, u govoru u New York Cityju, predsjednik John F. Kennedy je rekao:
Širom svijeta suprotstavljamo se monolitnoj i nemilosrdnoj zavjeri koja je prvenstveno oslanja na prikrivena sredstva za širenje svoje sfere utjecaja — na infiltraciju umjesto invazije, na subverziju umjesto izbora, na zastrašivanje umjesto slobodnog izbora, na gerile noću umjesto vojske po danu. To je sustav koji je regrutirao ogromne ljudske i materijalne resurse u izrađivanje čvrsto povezane, visoko učinkovite mašine koja kombinira vojne, diplomatske, obavještajne, ekonomske, znanstvene i političke operacije.
Te riječi opisuju socijalizam, sustav koji se prodaje kao utopija. Čini se kako čežnja za utopijom nikada ne umire, jer ona izvire iz prirođenih duhovnih kvaliteta čovječanstva. No, kao što smo vidjeli u svim primjerima socijalističkih “utopija” poput Kube, Kine, Rusije i Venezuele, rezultat su neizbježne patnje, oskudice, degradacija okoliša, ugnjetavanje i smrt. Istina, razum i logika su prve vrijednosti koje su žrtvovane na tom putu. Profesionalne udruge ga moraju prestati podržavati.
