Djeca se ne bi trebala ni vidjeti ni čuti.
To je nekad bila uobičajena filozofija. Protiv djece? Puna prezira i gorčine? Ne. Dobno diskriminacijska? Zbog osjećaja ugroženosti od mlađe generacije? Ne. Djeca su ignorantska.
Ne glupa. Ne, djeca nisu intrinzično glupa. Uostalom, postoji mnogo glupih odraslih osoba. Prati li bilo tko procese opoziva? Ali djeca su bez znanja, to jest, nisu još stekla znanje. Zašto? Zato jer su… djeca. Znanje se mora steći, a za to je potrebno vrijeme.
Dakle, možemo cijeniti entuzijazam i energiju mladih, ali njihove političke poglede trebali bismo u potpunosti zanemariti. A to se osobito odnosi na energetske politike i klimatske promjene.
Godišnji Svjetski ekonomski forum u švicarskom Davosu ponovno je ugostio mlade klimatske aktiviste koji iznose svoje neznanje. Njihova predvodnica, “Osoba godine” časopisa Time i tinejdžerska eko-ratnica Greta Thunberg, viknula je: “Naša kuća je u plamenu.”
Je li?
Zasigurno je bilo teško gledati australske požare i gubitak života ljudi i životinja te nebrojene razorene domove i zajednice. Ali manje senzacionalna priča od redukcionističke “velike naftne kompanije zagrijavaju planet” bile su akcije preko 180 pojedinaca, od kojih su neki bili piromani, a neki jednostavno nisu poštovali pravila zabrane paljenja vatre. To Greta nije spomenula.
Niti je spomenula aboridžinske ljude koji su stoljećima prakticirali kontrolirano spaljivanje, ali ih sad u tome sprječava vlada. Aboridžinske starješine u Sydneyju znali su da požari dolaze. “To se trebalo dogoditi i prije.”
Smiješno, kad bi se ova priča radila o starosjedilačkoj kulturi, prigovarali bismo zbog obespravljenosti ili marginalizaciji. Ali prema novoj hijerarhiji vrijednosti socijalne pravde, Greta > domorodačke kulture.
Ali u Australiji je suša! To je zasigurno dokaz klimatskih promjena. Znate gdje je još bila suša? U Kaliforniji. Sedam godina. U osnovi je završila tek prošle godine, a najnovija mjerenja pokazuju da se 96% države vratilo u normalu. Što je okončalo veliku sušu u Kaliforniji?
Klimatske promjene.
Ono što je bilo uočljivo u propovijedanju gđice Grete u Davosu jest nedostatak kritiziranja bilo koje druge zemlje osim Amerike. Dakako, ona se žestoko obrušila na Ameriku zbog povlačenja iz Evanđelja Pariškog klimatskog sporazuma. Ali nije bilo nikakvog spominjanja najvećih svjetskih zagađivača otrovnim sumpornim dioksidom: Kine, Indije i Rusije. Kina emitira više ugljičnog dioksida od SAD i Europske zajednice zajedno. Kina i Indija također predvode svijet u zagađivanju oceana, izbacujući plastiku izravno u plovne putove.
Kako je udobno kritizirati Ameriku u neutralnoj Švicarskoj zbog onečišćenja koje uzrokuje Kina. Tjera čovjeka na skladanje narodne pjesme.
Gledajte, ne želim gđici Thunberg nikakvo zlo. Ali taj osjećaj nije obostran. Kad radi svoj popis zahtjeva da trenutno prestanemo sagorijevati fosilna goriva, mislim da je fer postaviti joj pitanje “tko bi trebao prvi umrijeti?” Jer ljudi će umirati. Pogledajte zemlje u razvoju. Vodeći uzrok smrti među djecom je neuhranjenost i proljev. Fosilna goriva bi to mogla popraviti. Ona ne samo pomažu u sjetvi, navodnjavanju i berbi usjeva, već također u njihovoj gnojidbi i prijevozu. Hlađenje sprječava da se pokvarljiva hrana pokvari. Prijevoz je brzo isporučuje. Fosilna goriva pomažu u održanju života.
Njezin radikalni kolega i predsjednički kandidat Bernie Sanders učinio je još ekstremniji korak na prošlogodišnjoj raspravi kad je podržao pobačaj koji bi u siromašnim zemljama financirali porezni obveznici u svrhu borbe protiv klimatskih promjena. I ovdje je, također, fer pitati “koje su to zemlje?”
Pitam se hoće li oni imati pravo glasa prije nego američki porezni obveznici pobace njihovu djecu. Vjerojatno ne. Ali, kao što sam rekao na početku, ima dovoljno glupih odraslih.
Iako se klima doista mijenja, nemoguće je voditi produktivni razgovor s onima čiji je jedini leksikon hiperbola i koji ostaju politički uplašeni spomenuti riječ Kina. Ona je dijete i stoga ću gđici Thunberg i njezinim mladim kolegama eko-ratnicima malo progledati kroz prste. No, kad govorimo o energetskoj politici, električnoj mreži, životnoj snazi ekonomije i našeg načina života, odrasli su ti koji moraju govoriti.
