Budući da je senator Bernie Sanders (I-VT) postao najvjerojatniji favorit za osvajanje demokratske nominacije, mediji su započeli s pokušajima njegove rehabilitacije. Prvi od tih pokušaja došao je na red u nedjelju navečer u CBS-ovoj emisiji 60 Minutes, koja je željela zaštititi Sandersa od napada da je komunist.
Voditelj Anderson Cooper nije pitao Sandersa u vezi njegove odluke da provede medeni mjesec u bivšem Sovjetskom Savezu ili o prošlim prijedlozima za “javno vlasništvo nad komunalijama, bankama i glavnim industrijama“, prijedlozima koje Sanders nikad nije odbacio. Međutim, Cooper je postavio pitanje Sandersu o nekim pozitivnim izjavama koje je iznio u vezi komunističke Kube.
Objašnjavajući zašto Kubanci nisu pomogli SAD-u u svrgavanju Fidela Castra, 60 Minutes je najprije pustio stari intervju Sandersa u kojem ovaj objašnjava da to nije uspjelo jer su ljudi voljeli Castra. On je “obrazovao djecu, dao im zdravstvenu zaštitu, u potpunosti transformirao društvo”. Nije spomenuta policijska država i Castrovo ubijanje ili bacanje svojih političkih protivnika u zatvor.
“Znate da je jednostavno nepravedno reći da je sve loše”, rekao je Sanders Cooperu. “Kad je Fidel Castro došao na vlast, znate što je učinio? Pokrenuo je masivni program opismenjavanja. Je li to loša stvar? Iako je to učinio Fidel Castro?”
Sanders to ne smije priznati, ali napor koji se ulaže u komunističkim zemljama kako bi se osiguralo da svi znaju čitati ima svoju mračnu stranu — programi opismenjavanja bili su masivni pokušaj indoktrinacije. Komunističke vlade koristile su obrazovni sustav na isti način kao što su u isto vrijeme koristili televiziju, radio i novine. Kontroliranje informacija je razlog zašto su komunističke vlade redovito blokirale radio prijenose Glasa Amerike u svojim zemljama tijekom Hladnog rata.
To je isti obrazac koji smo vidjeli u drugim nekomunističkim totalitarnim zemljama poput nacističke Njemačke. Ali nema sumnje da Sanders ne bi bio toliko ushićen u svom veličanju nacističkog obrazovnog sustava. U nacističkom i komunističkim sustavima, čak su i jednostavni matematički problemi sadržavali lekcije indoktrinacije za učenike.
Obrazovanje je bilo samo još jedan od načina policijske države za kontrolu ljudi. Ako od ranih nogu možete naučiti ljude koliko je vlada prekrasna i koliko su užasni životi ljudi u slobodnijim zemljama, niste morali trošiti toliko sredstava na tajnu policiju.
Kuba i ostale komunističke i totalitarne zemlje potrošile su mnogo više na obrazovanje od slobodnijih zemalja s istim dohotkom po glavi stanovnika. Totalitarne zemlje također započinju javno školovanje u mlađim uzrastima nego u slobodnijim društvima i to rade kako bi oslabile vezu djece s njihovim roditeljima i zamijenili vrijednosti roditelja s onima vlade.
Ponekad te vlade čine mnogo više od jednostavnog započinjanja škole u mlađoj dobi. Na primjer, tijekom 1920-ih i 1950-ih, Sovjetski Savez eksperimentirao je s podizanjem djece u zajedničkim dječjim kućama i blagovaonicama koje su gotovo u potpunosti udaljile djecu od utjecaja svojih roditelja. Tijekom borbi u Afganistanu 1980-ih, sovjetska vlada prisilno je odvela na desetine tisuća trogodišnjih i četverogodišnjih Afganistanaca u SSSR i podigla ih izvan utjecaja njihovih obitelji. Nadali su se da će kasnije pri povratku u Afganistan oformiti jezgru lojalne vladine administracije.
Godine 1989., neposredno nakon pada Sovjetskog Saveza, bivši predsjednik Ronald Reagan istaknuo je kako je, “najveći od Velike braće bespomoćan protiv tehnologije informacijskog doba“. Za razliku od Sandersa, Reagan je shvaćao da je jednim dijelom za pobjedu u Hladnom ratu bilo zaslužno slamanje kontrole koju su komunističke vlade imale nad informacijama koje su primali njihovi građani.
Sanders nije jedini koji veliča kubanski sustav zdravstvene zaštite. Naravno, kad je Fidel Castro postao vrlo bolestan, otišao je na liječenje u Španjolsku. Njihovo najznačajnije pravo na hvalisanje došlo je u vidu poboljšanja stope smrtnosti dojenčadi. No, dok se stopa smrtnosti dojenčadi dramatično poboljšala između 1960. i 1971. godine u svim ostalim zemljama Sjeverne, Srednje i Južne Amerike, Kuba je jedina svjedočila pogoršanju. Velika kubanska poboljšanja dogodila su se dugo nakon pokušaja svrgavanja Castra. Kako bi smanjili smrtnost dojenčadi, vlada je prisiljavala pobačaj visoko rizičnih beba. Vlada je također odvodila mnoge trudnice od njihovih obitelji i naredila im boravak u posebnim rodilištima. Do 2000. godine, kubanska vlada naredila je 40 posto majki da ostanu u svojim domovima barem dio trudnoće.
Kuba je naposljetku uspjela dovesti svoju stopu smrtnosti dojenčadi ispod one u Sjedinjenim Državama, ali Anderson Cooper nije postavio Sandersu bilo kakva naknadna pitanja o tome kako su Kubanci postigli ovu “transformaciju”.
Komunističke zemlje od Kube do Istočne Europe i Sovjetskog Saveza osiromašile su svoje građane, iako su njihovi vođe živjeli u luksuzu. Obično stanovništvo imalo je bijedne živote. Bernie Sanders možda to ne želi priznati, ali njihova navodna nevjerojatna ostvarenja imala su uistinu mračnu stranu.
