Ako je definicija rasizma namjerna diskriminacija na temelju rase, boje ili nacionalnog podrijetla, čini se kako je Sveučilište Yale klasični primjer “sustavnog rasizma”.
Tako barem tvrdi Ministarstvo pravosuđa.
Prošli tjedan, pomoćnik glavnog državnog odvjetnika Eric Dreibard optužio je: “Yale diskriminira na temelju rase… u svom procesu upisa redovnih studenata i rasa je presudan čimbenik u stotinama odlukama kod upisa svake godine.”
“Azijski Amerikanci i bijelci imaju samo jednu desetinu do jedne četvrtine vjerojatnosti upisa u odnosu na afroameričke kandidate s usporedivim akademskim vjerodajnicama…”
“Yale koristi rasu u više koraka svog procesa upisa što rezultira višestričkim učinkom rase na vjerojatnost upisa kandidata.”
“Yale rasno uravnotežuje svoja godišta.”
Yale brani ovu politiku upisa tvrdeći da razmatra “cjelokupnu osobu” — vodstvo, vjerojatnost da će studenti “doprinijeti Yale zajednici i svijetu” i, kaže predsjednik Yalea Peter Salovery, “studentskom tijelu čija je raznolikost znak njegove izvrsnosti”.
A opet, na neki način, kad se uzmu u obzir svi čimbenici, azijski i bijeli studenti s višim cjenama uvijek izvuku onaj deblji kraj, budući da rasni sastav nadolazećih godišta na Yaleu svake godine ostaje otprilike isti.
Ministarstvo pravosuđa odbilo je zamahnuti svojim velikim štapom — prijetnju da će uskratiti porezne dolare koji svake godine odlaze na Yale. Onako usput, Yale sjedi na donacijama od nekih 30 milijardi dolara — i i po tome se nalazi odmah iza Harvarda.
Sudski slučaj koji tvrdi da Harvard oponaša Yale ili obrnuto i prima crne i smeđe studente čiji bi rezultati na testiranju istog trenutka diskvalificirali bijelog ili azijskog studenta, ide na Vrhovni sud.
U središtu ovog spora oko raznolikosti nalaze se temeljna pitanja, čije će rješavanje dugoročno utjecati na jedinstvo američke nacije.
Je li diskriminacija bijelih studenata u korist crnih studenata s daleko nižim rezultatima testiranja moralno prihvatljiva ako se to čini kako bi se promicala rasna “raznolikost”?
I, ako je tako, koliko dugo? Zauvijek?
Ja li hvalevrijedno promicati latinoameričke kandidate ispred azijskih kandidata s daleko višim rezultatima testiranja i akademskim dostignućima?
Zašto? Čime su ti kineski, korejski, filipinski i vijetnamski srednjoškolski diplomci zaslužili diskriminaciju u zemlji u koju su došli njihovi roditelji i u kojoj su, navodno, “svi ljudi stvoreni jednakima”?
Predsjednik Lyndon Johnson prvi je formalno predstavio ovu ideju benevolentne rasne diskriminacije. Obraćajući se Sveučilištu Howard u D.C.-u 1965. godine, LBJ je u govoru koji je napisao Richard Goodwin rekao: “Mi tražimo… ne samo jednakost kao pravo i teoriju, već jednakost kao činjenicu i jednakost kao rezultat.”
Ali što ako jednake mogućnosti, jednaka šansa na startnoj liniji, ne uspije proizvesti jednake rezultate?
Što ako crni Amerikanci dominiraju najbogatijim američkim sportovima kao što su NBA i NFL, dok se Azijci i bijelci ističu na akademskim poljima i na prijemnim ispitima na Yaleu i Harvardu?
Zašto je ispravno diskriminirati bijelu djecu iz radničkih klasa Središnje Amerike u korist urbane crne djece iz srednje klase u prijemima na prestižna sveučilišta?
Ako je to ispravno, što znači socijalna pravda? Tko je definira?
U Kaliforniji, državno zakonodavstvo stavilo je na glasanje mjeru koja bi preokrenula zabranu svih rasnih i etničkih diskriminacija koja je izglasana u kalifornijski Ustav u Prijedlogu 209 iz 1996. godine.
Ta zabrana glasi:
“Država neće diskriminirati, niti dati prednost bilo kojem pojedincu ili skupini na temelju rase, spola, boje, etničke pripadnosti ili nacionalnog podrijetla u operacijama javnog zapošljavanja, javnog obrazovanja ili javnog ugovaranja.”
Ono što su Kalifornijci rekli 1996. godine bilo je: Ne diskriminacija znači ne diskriminaciju.
Aktivist za građanska prava Ward Connerly, koji se bori protiv ukidanja Prijedloga 209, tvrdi da, dok ulične rulje ruše spomenuke, liberali sa zapadne obale ruše načelo jednakosti.
Ovdje se dovodi u pitanje karakter republike.
Ako azijski Amerikanci, koje crni i latino Amerikanci brojčano nadmašuju u odnosu 5 naprama 1, mogu u nedogled biti diskriminirani, čini se da bi to bila sama definicija “ne-američkog”.
A ako se bijeli Amerikanci, sve manja većina nacije i manjina u našim najmnogoljudnijim državama, mogu u nedogled diskriminirati u korist ljudi od boje, oni će naposljetku prigrliti plemensku politiku rase i identiteta koja bi riskirala raspad unije, kao što se to događa u Europi i diljem svijeta.
Glavni korijen progresivnog rasizma je Izvršna naredba 11246 LBJ-a. Ona je izmijenila značenje “afirmativne akcije” od jamčenja jednakosti u mogućnostima na postizanje jednakosti u “rezultatima”.
Predsjednik Donald Trump bi se, prije ili nakon 3. studenog, trebao sastati s Wardom Connerlyjem i zamoliti ga da redefinira “afirmativnu akciju” kako bi ona značila točno ono što je njezin izvorni autor, JFK, namjeravao da znači.
Što se tiče Yalea i drugih Ivy League sveučilišta, to je optužnica konzervativaca, koji su često držali izvršnu vlast u posljednjih 50 godina, jer nisu srezali savezna sredstva ovim bastionima progresivnog rasizma.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
