Ponovno se dogodilo u petak: muslimanski migrant iz Čečenije, vičući “Allahu akbar”, odrubio je glavu učitelju Samuelu Patyju na ulici u pariškom predgrađu zbog zločina pokazivanja Muhamedovih karikatura svojim učenicima. Reakcije na ovo jezivo džihadsko ubojstvo bile su predvidljive, sumorne i uobičajeno predvidljive, baš kao što se to moglo i očekivati.
Kao odgovor na ubojstvo, francuski predsjednik Emmanuel Macron je rekao: “Ovo je naša bitka i ona je egzistencijalna. Oni neće proći. Opskurantizam i nasilje koje ide uz njega neće pobijediti. Neće nas podijeliti. To je ono što oni traže i mi moramo biti zajedno.”
Ovo zvuči sjajno na prvo slušanje. To je i ideja. Ali u stvarnosti, “Neće nas podijeliti” je izjava namijenjena umirivanju muslimana u Francuskoj. Macron kaže da neće učiniti ništa što bi moglo “podijeliti” navodno sretno ujedinjeni francuski narod. Što bi ga “podijelilo”? Pa, nešto poput kritičkog razmatranja islamske smrtne kazne za bogohuljenje i izazivanja muslimanskih vođa u Francuskoj da je izričito odbace i izjave da podržavaju slobodu govora te da demonstriraju svoju iskrenost uspostavljanjem programa u džamijama i islamskim školama u Francuskoj koji bi podučavao protiv šerijatskih zakona o bogohuljenju i naglašavao važnost slobode govora. To bi nas “podijelilo”. Macron je, očekivano, rekao da se to neće dogoditi.
U međuvremenu je, prema Telegraphu, “Jean-Luc Mélenchon, čelnik krajnje lijeve stranke, Nepokorena Francuska, rekao: ‘Užasan zločin u Conflansu! Zapravo, ubojica se smatra bogom kojeg tvrdi da slijedi. On prlja religiju. I svima nama nanosi pakao što moramo živjeti s ubojicama poput njega.'”
Jean-Luc Mélenchon, baš kao toliki drugi nemuslimani koja nas uvjeravaju da je islam najmirnija, najbenignija i najumiljatija od svih religija, jasno nema blage veze o tome što islam zapravo podučava.
Islam nalaže smrt nemuslimanskih podanika Islamske države koji spominju “nešto nedopustivo u vezi Allaha, Poslanika (neka ga Allah blagoslovi i da mu mir) ili islama” (Umdat al-Salik, o11.10) i takvi se zakoni temelje na odlomcima u hadisu i siri u kojima Muhamed naređuje ubojstva ljudi koji su ga uvrijedili.
Među njima su Abu Afak, koji je imao više od sto godina i pjesnikinja Asma bin Marwan. Abu Afak je ubijen u snu, kao odgovor na Muhamedovo pitanje: “Tko će me osvetiti na ovom nitkovu?” Slično tome, Muhamed je jednom drugom prilikom povikao: “Zar me nitko neće osloboditi ove kćeri Marwanove?” Jedan od njegovih sljedbenika, Umayr ibn Adi, te noći je otišao do njezine kuće, gdje ju je zatekao kako spava pored svoje djece. Ono najmlađe, dojenče, bilo je u njezinim rukama. Ali to nije zaustavilo Umayra da ubije i nju i bebu. Muhamed ga je pohvalio: “Učinio su veliku uslugu Allahu i Njegovom Poslaniku, Umayr!” (Ibn Ishaq, 674-676)
Zatim je tu bio Ka’b bin Al-Ashraf. Muhamed je pitao: “Tko je spreman ubiti Ka’ba bina Al-Ashrafa koji je povrijedio Allaha i Njegovog Poslanika?” Jedan je od muslimana, Muhammad bin Maslama, odgovorio: “O Allahov Poslaniče! Želiš li da ga ubijem?” Kad je Muhamed rekao da želi, Muhammad bin Maslama je rekao: “Onda mi dopusti da kažem (lažnu) stvar (tj., kako bi zavarao Kaba).” Muhamed je odgovorio: “Možeš to reći.” Muhammad bin Maslama je prikladno slagao Kabu, namamio ga u zamku i ubio ga. (Buharija, svezak 5, knjiga 59, broj 369)
Isto tako, popularna je fetva web stranica Islam QA svojedobno pozivala na smrt bogohulnika, koristeći u Kuran i hadis kako bi iznijela svoj argument, iako je sad to uklonila. “Učenjaci su se jednoglasno složili”, objasnila je web stranica, “da musliman koji vrijeđa Poslanika, (neka su mir i blagoslov Allahov na njega) postaje kafir [nevjernik] i apostat koji treba biti pogubljen. O ovom je konsenzusu pričalo više od jednog učenjaka, poput Imaama Ishaaqa ibn Raahawayha, Ibn al-Mundhira, al-Qaadija ‘Iyaada, al-Khattaabija i ostalih.”
U svjetlu svega toga, ono što je migrant učinio u petak nije ni najmanje neobično ili neočekivano.
Kad će Francuska i kad će Zapad općenito, prepoznati opasnost koju masovna muslimanska migracija bez ikakvog pokušaja asimilacije predstavlja slobodi govora i drugim aspektima slobodnog društva? Primijetite da je Paty pozvao muslimanske učenike da napuste učionicu prije pokazivanja Muhamedovih karikatura. Svejedno mu je odrubljena glava. Njegov zločin, barem što se napadača tiče, bio je to što se uopće usudio pokazati karikature, iako nježne oči muslimanskih učenika nisu bile napadnute tim bogohuljenjem. Islamski supremacisti traže da se svi ljudi, muslimani i nemuslimani, u muslimanskim, kao i u nemuslimanskim državama, pokore islamskom zakonu.
Zapad će naposljetku morati odlučiti hoće li učiniti to ili će braniti slobodno društvo. Do sad se slagao s tim pretvarajući se da sukob ne postoji i da do obračuna nikad neće doći. Samuel Paty je danas mrtav zbog tog pretvaranja. U određenom trenutku, Francuska će morati odabrati između slobode izražavanja i šerijatskog zakona o bogohuljenju. Što će od toga odabrati možemo samo nagađati, ali u Švedskoj policija već proganja ljude koji su spalili Kuran, a divovi društvenih medija sve su otvoreniji pri ušutkavanju svih disidenata od svoje tvrdokorne ljevičarske agende, stoga ukupna prognoza za slobodna društva nije previše dobra.
